Passo Valparola » Vrh Lagazoi (2778 m) » Rifugio Lagazuoi » Passo Falzarego » Passo Valparola

U ovom planinarskom izletu obrađen je uspon na vrh Lagazuoi sa sjeverne strane Grupe Sella po stazi (strada Militare – Austrian Militari) Kaiserjager steig od Passo Valparola, te povratak kroz tunel – „Galeria Lagazuoi“  do Passo Folzarego. Uspon ovom stazom vodi nas u povijest  i središte ratnih zbivanja za vrijeme Prvog svjetskog rata između zaraćenih strana Austro-Ugarske i Italije. 

Rat se vodio visoko u planinama. Tada obe zaraćene strane intenzivno izgrađuju osigurane putove  - ferrate, kopaju rovove, bunkere i tunele, kako bi na taj način osigurali dopremu opreme i zauzeli strateške položaje. Prijevoj Passo Falzarego, je zasigurno, jedan od takvih strateških položaja iznad kojeg je Austro-Ugaraska vojska podigla utvrde na vrhu Piccolo Lagazuoi, a Italijani poduzeli jednu ne uobičajenu vojnu akciju – iskopavši tunel dužine 1100 m, kako bi došli ispod utvrde - digli je u zrak i potjerali ih sa vrha. U toj akciji  - Italijani 20. lipnja, 1917., sa 32.000 kg nitro glicerinske želatine u strateškoj eksploziji uz ogromne ljudske žrtve ruše neprijateljsku utvrdu, a time su trajno promijenili današnji izgled vrha. Navodi se podatak da je vrh Piccolo Lagazuoi snižen za 30 m.

Svjedočanstvo  o strahotama tog vremena, najbolje nam govore iskopani tuneli, rovovi, bunkeri ferrate, a posebice  ratni muzej iz Prvog sv. rata – nekadašnja tvrđava „Tree Sassi“ na Passo Valparola, u kojem su izloženi ratni predmeti porijeklom iz ovog područja ratnog fronta, zajedno sa fotografijama i dokumentima koji pripovijedaju o povijesti planinskih naroda upletenih u rat.

Iz Rijeke treba voziti prema graničnom prijelazu Šapjane –pa preko Slovenije do Trsta. Ulazak na autocestu u Trstu. Voziti u smjeru Venezia – Portogruaro – Conegliano – Pordenone  – San Martino - Vittorio Veneto – Belluno, do naselja Longarone, gdje treba skrenuti lijevo na cestu SP251 u pravcu Zoldo Altoi dalje nastaviti u pravcu Corvare i dalje do krajnjeg odredišta Passo Valparola, od kuda je pristup stazi za uspon na Lagauzoi.

Uspon na vrh  Lagazuoi moguć je iz više pravaca. Sa prijevoja Passo Falzarego ili sa prijevoja Passo Valparola. Oni koji ne žele uložiti ni malo truda, na vrh se mogu popeti i spustiti žičarom. Od prijevoja Passo Falzarego, moguć je uspon kroz tunel ili stazom br. 402 (via normale). U ovom izletu odabran je Passo Valparola, na kojem je smješten i istoimeni dom, te tvrđava, danas ratni muzej „Tre Sassi“.

Od parkirališta započinje uspon nekadašnjom ratnom stazom Austro-Ugarske vojske zvana „Kaiserjager steige“ .  Značajno je napomenuti, da ruta cijelo vrijeme vodi uz bunkere, kroz rovove, kuloare,  preko ferrate i visećeg mosta do samog vrha Lagazuoi (2778 m). Na svakom koraku staza podsjeća na prošlost Prvog svjetskog rata, posebice, zbog toga što su obnovljeni bunkeri, rovovi, postavljena ferrata i viseći most, zahvaljujući sredstvima Europske Unije i raznim privatnim donacijama. Sam početak staze lagano se uzdiže, što je dobro za zagrijavanje. Lijepa i široka staza – na početku  prolazi travnatim dijelom, a nakon toga nastavlja po siparu prošaranom većim kamenim gromadama i busenima trave, te ubrzo dovodi do prve linije obrane Austro-Ugarske vojske zvana „Vonbank“. 

Strateška pozicija Vonbank, od kuda su Austrijanci imali potpuni nadzor na prijevoj Passo Folzarego, iznad kojeg se vide vrhovi Cinque Torre – položaj italijanske vojske. Sa tog položaja, na samom početku rata italijansko topništvo uništilo je tvrđavu Tre Sassi. Austrijanci su napravili varku, osvijetlili su tvrđavu, tako da su Italijani danima tukli po tvrđavi. Staza, serpentinasto nastavlja dalje po sličnom terenu, samo strmijim usponu, te ubrzo dovodi do zahtjevnog dijela, koji vodi kroz uski i krušljivi kuloar, zatim nastavlja dalje prečenjem stijene uz pomoć sajli, te prelazak preko visećeg mosta. U nastavku, na dijelovima staza je osigurana klanfama, klinovima, sajlama i drvenim potporama. Nakon toga staza skreće lijevo prema sjeverozapadu uz podnožje vršne stijene, te izlazi na vršni greben i po njemu nastavlja da samog vrha Lagazupoi (2778 m).

Na vrhu je postavljen veliki drveni križ – raspelo u znak sjećanja ne sve poginule na Lagazuoi od 1915. do 1918. godine. Sa vrha se pruža prekrasan panoramski vidik na sve strane. Za lijepa i sunčana vremena lijepo se vide Odle, grupa Sella, Pelmo, Antelao, Tofane,  grupa Fanes, Marmolada, prijevoj Falzarego i Valparola, te vrhovi iznad njih.

Sa vrha vodi uređena široka staza do Rifugio Lagazuoi (2752 m) i gornje postaje žičare. Spust od vrha Lagazuoi moguć je istim putom kojim se i došlo na njega. U koliko se želi napraviti kružna tura, na raspolaganju su dva pravca: stazom (via normale) br. 401 koja vodi do prijevoja – Forcella Travenanzes i dalje stazom br. 402 do Passo Falzarego. Druga mogućnost kružne ture je spust tunelom – „Galeria Lagazuoi“. Ovdje je odabrana kružnu turu i spust tunelom do Falzarega i dalje cestom do Passo Valparola, gdje je početna točka ovog planinarskog izleta.

Ispod gornje postaje žičare započinje spust planinarskom stazom koja vodi do ulaska u tunel – Galeriu Lagazuoi (20 min).

KRATAK SAŽETAK povijesti Lagazuoi i kopanje tunela.

Dana 20 listopada 1915. godine, četa Italijanskih Alpinaca je dospjela do široke kamene police na pola visine planine Lagazuoi, za čudo zanemarenu od strane Austrijanaca. Izbočina zvana „Cengia Martini“ dobila je ime po zapovjedniku bataljona koji ju je zaposjeo, uskoro je postala pravi trn u oku Austrijancima. Odavde su, naime, Talijani mogli bez pogibelji udarati iz visine po austrijskim rovovima na prijevoju Passo Valparola mitraljezima i ručnim bombama. Objema protivničkim stranama bilo je jasno, da su ovakvi uzaludni tradicionalni okršaji, potpuno nedjelotvorni. Tako su brzo otkrili, da je jedini način osvajanja protivničkih utvrđenih položaja bio iskop podzemnog tunela, koji bi dolazio do neprijatelja i koji bi, napunjen eksplozivom, digao u zrak protivničke postave. Obje vojske, su dakle, počele iskopavati planinu, kako bi u njezinoj unutrašnjosti dobili skloništa za osobe i oružje i pretvorile planinu Lagazuoi u novu tvrđavu 20-tog  stoljeća.

Austrijanci su izveli 4 ogromne eksplozije usmjerene  protiv izbočine Cengio Martini kako bi potjerali Italijane, pri čemu nisu uspjeli. Talijani su iskopali tunel dužine 1100 m visinske razlike 234 m i dospjeli do austrijskih utvrđenih položaja Piccolo Lagazuoi.  Sa 32.000 kg  glicerinske želatine u strateškoj eksploziji uz ogromne ljudske žrtve ruše neprijateljsku utvrdu, a time su trajno promijenili današnji izgled vrha. Još su vidljivi krateri i gomile drobljenca na mjestima eksplozija. U listopadu 1917. godine Austro-Ugarski napad na Kobarid dovodi do povlačenja talijanske vojske na liniju planine Grappa i rijeke Piave, i do potpunog napuštanja dolomitskog fronta i divovskih radova izvedenih u utrobi planine.

Na cijeloj dužini tunel je osiguran čeličnom sajlom koja služi kao rukohvat, osim izlaznih ogranaka. Strmi spust osiguran je drvenim stepenicama, koje na mjestima nedostaju. Njihova visina je različita i neujednačena, ali na mjestima vrlo skliska, a posebice u gornjem dijelu tunela. U tunelu su postavljene informativne ploče, koje govore o funkciji i svrsi tunela, Tu su razne prostorije, gdje su vojnici boravili i odmarali, tu su prostori koje su služili za izviđanje, prisluškivanje. Mnogo je sporednih tunela i otvora koji su služili za opskrbu oružja i hrane, otvori kroz koje se izbacivalo iskopano kamenje, otvori za topove i mitraljeze itd.

Na kraju tunela su 2 izlaza: iz pravca silaska lijevi izlaz vodi na stazu  prema  prijevoju Falzarego, a desno  staza vodi do Cengia Martini, mjesto gdje je vojska izlazila iz vlažnih prostorija tunela, mjesto gdje je smještena kuhinja i kantina, kao i korito – kada  sa vodom za pranje. Od izlaska iz tunela do Cengia Martini potrebno je 15 minuta laganog hoda.

Povratak je istim putom do kraja tunela - galerie Lagazuoi i gdje započinje spust stazom kojom su se transportirali ranjenici do „Base Punta Berrino“. Tu je postavljeno i raskrižje putova, iz pravca dolaska: lijevo staza 402 vodi do Rifugio Lagazuoi, desno istom stazom br. 402 koja po serpentinama ubrzo dovodi do Passo Falzarego i dalje cestom do prijevoja Passo Valparola i parkirališta.

Na Passo Valparola je ratni muzej koji se može posjetiti. Tvrđava „Tre Sassi“ izgrađena je 1897 godine u funkciji branjenja južne granice Austro-Ugarske Mornarhije. Kasnije tvrđava je modernizirana i obnovljena 1910. Godine. Na samom početku rata, točnije,  5. srpnja 1915. godine počelo je bombardiranje tvrđave od strane talijanskog topništva, postrojenog kod Cinque Torri, topovima od 210 mm i manjim kalibrima. Već prvog dana su pretrpljene ogromne štete, pošto zidine zastarjele građevine nisu bile u stanju izdržati mecima. Čak trideset hitaca su pogodila cilj, od kojih su tri potpuno probila krov, kako se može i danas vidjeti. Vojnici nisu više bili u stanju se oprijeti, bilo je mrtvih i ranjenih. Tvrđava je odmah napuštena.

Danas je  tvrđava  obnovljena i pretvorena u muzej u kojem su izloženi ratni predmeti porijeklom iz ovog područja ratnog fronta, zajedno sa fotografijama i dokumentima koji pripovijedaju o povijesti sukobljenih strana. Tvrđava je bila opremljena sa dva topa od 80 mm, uperena prema jugu. Druga dva topa od 60 mm su bila uperena u pravcu prijevoja Passo Falzarego. Okretljiva blindirana kupola je služila za osmatranje i nišanjenje za vrijeme okršaja. Posjet muzeju naplaćuje se 5 €.  Radno vrijeme od 10:00 do 12:30, 13:30 -17. 00. Zimi, samo po zahtjevu za grupe od minimalno 15 osoba.