PD Rapta » Velika Kapa » Kruna » PK Vrutak

Prenj započinje pored Glavatičeva na Neretvi, a proteže se sve do Bijelog Polja kod Mostara. Okružuju ga planine Visočica sa istoka, Bjelašnica sa sjeveroistoka, Bitovnja sa sjevera, Čvrsnica sa zapada, Velež sa juga i Crvanj sa jugoistoka.

Prenj ima tri rijeke istog imena – Bijela. Konjička Bijela teče širokom dolinom koja počinje na sjeveroistočnim padinama planine, i nakon desetak kilometara uvire u Neretvu. U dolini je smješteno selo Bijela, na nadmorskoj visini od 600.

Iznad doline, u alpskom krajoliku su obronci Borašnice, Zubac, Osobac, Taraš, Velika Motika, Kruna, Velika Kapa i konjička Bjelašnica, sve vrhovi blizu ili preko 2000 metara. Ljeti su to šumovite padine ispresijecane alpskim livadama, točilima, jarugama, a zimi prekrivene debelim sniježnim pokrivačem.

Iz Konjica treba voziti u smjeru Boračkog jezera i Konjičke Bijele, do račvanja cesta na kojem se lijevo odvaja cesta za Boračko jezero a desno se nastavlja za Konjičku Bijelu. Od ove točke vozi se još 4,5 km po asfaltnoj cesti, koja završava na kraju sela Konjička Bijela, kod pilane. U nastavku se vozi, po relativno dobroj makadamskoj cesti, još 12 km do manje visoravni Rapte, na kojoj je izgrađen planinarski dom „Senad-Muhibić-Dundo“. Na parkiralištu ovog doma je početna točka ovog planinarskog izleta.

Planinarski dom „Senad-Muhibić-Dundo“ na Raptima, sagradilo je i održava ga PD “Borašnica“ iz Konjica i za sada je otvoren vikendima ili po posebnoj najavi. Opremljen je tekućom vodom, centralnim grijanjem, elekričnom energijom i omogućava smještaj većeg broja planinara što u manjim i što u većim zajedničkim sobama. U domu se mogu dobiti usluge hrane i pića.

Markirana planinarska staza, od planinarskog doma, najprije vodi preko manje goleti sa manjom depresijom terena, zatim ulazi u grmoliku bukovu šumu koju napušta kada izađe na područje Pasje Doline. U nastavku, planinarska staza obilazi spomenutu dolinu po izohipsi njenog sjevernog obronka, stalno se umjereno uspinjući kroz područje rijetkog crnog bora i munike, po zatravljenom kamenjaru. Nakon 45 minuta uspona, dolazi se do stupa sa smjerokazima kod kojeg se skreće oštro lijevo prema grebenu Konjičke Bjelašnice čiji je najveći vrh Velika kapa s 2004 m nadmorske visine.

Izlaskom na grebensku stazu, nastavlja se uspon po zatravljenom golom grebenu, koji se stalno umjereno uspinje a omogućava nesmetane vidike na sve strane. Sa ovog grebena je jako lijep pogled na najljepšu prenjsku dolinu Tisovicu. Završni uspon na Veliku kapu ponovo vodi malo oštrije uzbrdo i na nju se stiže za oko 2 sata normalnog planinarskog hoda. Vrh je označen manjom gomilom kamenja a pored nje na jednom većem kamenu je napisano V. Kapa. S vrha se pružaju nezaboravni vidici na gotovo sve prenjske vrhove, na Konjic i dolinu konjičku Bijelu, dok se dalje lijepo vidi Čvrsnica, Vran, Bjelašnica, Maglić, Velež...

U nastavku, sa ovog vrha vodi markirana planinarska staza do vrha Krune (1914 m), a nakon nje silazi se niz strminu, najprije po goleti zatravljenog kamenjara, zaim kroz visoku šumu bora, stalno po dobro markiranoj planinarskoj stazi, do uvijek otvorenog skloništa od nevremena na Vrutku (1606 m), koje je opremljeno sa par ležajeva i peći.

Ispod ovog skloništa je komforna  planinarska kuća Vrutak, otvorena po najavi, ključ od nje se može dobiti od PD „Borašnica“ iz Konjica. PK Vrutak je završna točka ovog lijepog planinarskog izleta. Da bi se osiguralo prenoćište u ovoj zaključanoj planinarskoj kući, treba zvati gosp. Seada Ribića na broj mobitela: +387 61 741 797 ili sekretara Amiru na broj mobitela: +387 61 918 891 i dogovoriti se oko ključa. Cijena noćenja u ovoj planinarskoj kući je 5 KM po osobi. U ovom planinarskom društvu gosp. Sead obnaša dužnost presjednika a gospođa Amira sekretara.

Ispod kuće je i izvor Vrutak do kojeg se stiže obilazeći područje sa oznakama koje upozoravaju na zaostale mine, nakon kojeg se skreće lijevo po serpentinama do livade u dolini. Izvor se nalazi na istočnom kraju spomenute livade.

"Planinarska kuća Vrutak se nalazi na maloj uzvisini na jugoistočnom kraju doline Tisovica. Ova dolina je najljepša na Prenju. Nastala je u vrijeme ledenog doba, izdubljena ledenjakom ispod Zelene glave i Otiša, obrasla munikom, bogata visokogorskom divljači, dugačka je oko 5 km, na nadmorskoj visini od 1200 do 1500 m. Dolina plijeni svojom divljinom i ljepotom, a nagrađuje posjetioce svim onim što priželjkuju penjući se na Prenj.

Tisovica je na sjeveru otvorena prema Idbru, na zapadu je zatvaraju padine Cetine, Kantara i Zakantara i Crnoglava na istoku konjička Bjelašnica i padine Velike kape. U vrhu doline su Otiš visok 2092 m i najveći vrh Prenja Zelena glava visoka 2155 m. 

Ako postoji mjesto na planini, na kojem se jednim pogledom može vidjeti divljina i pitomina, kamena pustinja i alpski pašnjaci, sipari i plodni humus, klekovina i plemenita munika, tragovi divokoza i medvjeda, vreli hercegovački krš i hladni planinski izvor, ljubičica, bosanski ljiljan i runolist, stada ovaca i njihov čuvar - bosanski tornjak, čobani i planinari, konji i džipovi, kolibe i himalajski šatori, mjesta za ljude željne mira Božijeg, a ujedno i za vesela sijela planinarska, onda je to mjesto - dolina Tisovice".

(http://www.zone-2000.net/service/books_img/prenj.pdf).