Pecol » Montaž » Pipanove ljestve » Ferrta Leva » Vrh Terrarossa » Dom Brazza » Pecol

Iz Kranjske Gore treba ići preko graničnog prijelaza Rateče za Tarvisio. U Tarvisiu se nastavlja lijevo u smjeru Bovca i Sella Nevea, slijedi se cestu SS54 do čvora Rabeljskih jezera. Ovdje se skreće desno u smjeru Sella Nevea – cesta SP76. Kad se cesta već počinje spuštati prema dolini Reklanska – dolazi se do tabele (oznaka naselja Sella Nevea) stotinjak metara dalje na prvom križanju treba skrenuti desno (oznaka za Montaž) na usku cestu koja se strmo uspinje po višestrukim zavojima sve do parkirališta na planini Pecol. Od parkirališta stotinjak metara dalje nalazi se mljekara i sirana Pecol. Daljnja vožnja automobilom je zabranjena.

Na kraju parkirališta stoji smjerokaz koji upućuje na dom di Brazza s oznakom staze 622 i vremenom hoda 30 min. Prvih 10 minuta staza vodi asfaltnom cestom, nakon toga dolazi se do slijedećeg raskrižja na kojem treba nastaviti ravno staza 622 doma di Brazza.

Odmah iznad doma je križanje putova: ravno se odvaja staza za Ceria - Merlone, ferrata Leva i Cima Terrarossa – lijevo se odvaja staza za bivak Suringar i Montaž. Od tu treba slijediti dobro ugaženu i vidljivu stazu, koja prolazi preko alpskih livada i pašnjaka prema sjeverozapadu – područje zvano „Altipiano del Montasio“.

Kada se krene s polazne točke – parkiralište Pecol stijene podnožja planine izgledaju da su vrlo blizu - na dohvat ruke. No, to nije tako, to je samo iluzija. Od polazne točke (1515 m) do  prijevoja Forca dei Disteis ( 2201 m) na dužini 3,5 km, napravi se visinska razlika od 686 m, za što treba oko 1,5 sati hoda. U prvom dijelu staza je lagano polegnuta, dok se u drugom dijelu strmo  diže do raskrižja neposredno prije prijevoja Disteis. S lijeve strane priključuje se staza od zapadnog grebena grupe Montaž iz Monte Cimone del Montasio. Na tom raskrižju: lijevo odvaja se staza za bivak Suringar i dalje uspon preko Findenggen kamina na vrh Montaža – desno lakša staza vodi preko Pipan stuba, do vrha. Kontrast između nepristupačnih litica i zelenih livada i pašnjaka s mnogo  raznog alpskog cvijeća, je vrlo impresivan.

Na ovom križanju planinarskih putova treba skrenuti lijevo. Uspon započinje po travnatom i strmom grebenu, potom ulazi u podnožje stijene na jugozapadnom dijelu planine, gdje započinje penjanje prvog stupnja. Ubrzo se dolazi u podnožje karakterističnog okruglog tornja – (Torre Disteis). Iza tornja, u nastavku prolazi se policom po okomitim stijenama, koje nestaju ispod u dubinama divljeg Clapadorie klancu. Staza je na manjem dijelu potpuno ugodna, dok je na mjestima vrlo uska - opasna i nezaštićena. Clapadorie klanac – to je divlji krajolik rijetko viđen u drugim planinama. Dok se hoda mekanim travnatim padinama  Altipiano del Montasio prena Force dei Disteis, nemoguće je zamisliti da takvo divlje mjesto postoji i da leži iza ovog prijevoja.  Na desnoj strani je zapadni zid Montaža  a na drugoj strani doline je Jof di Miez.

Ovaj zanimljivi prolaz po Grande Cengi (velike police) koje vode oko ruba tornja i stijena ispod kojih se strmoglavo spuštaju u duboke doline uvijek izaziva poseban osjećaj.  Na tom dijelu staze, cijela svakodnevna civilizacijska buka u trenutku je izgubljena i nestala u beskrajnoj tišini između visokih stijena i dubokih provalija, to je onaj osjećaj, kad se kaže -  čujem tišinu. Ni riječi ni slike ne mogu opisati taj predivan osjećaj, doživljen u tim planinskim bespućima.

Ovaj dio staze u prvom dijelu djelomično je markiran sa crvenim točkama. Penje se preko kamenih ploča prema sjeveroistoku i ubrzo se dolazi do podnožja velikog stjenovitog klanca, nazvanog po čovjeku koji se prvi popeo na Montaž - Hermann Findenegg iz Villacha. Uspon je prilično strm i krušljiv, stoga treba izuzetno paziti gdje se i kako staje, kako se nebi ugrozilo one ispod. Uspon po klancu treba koristiti s obje strane. Kada se pokaže da je teže na jednoj strani pređe se na drugu stranu. Staza nije osigurana, a penjanje je II stupnja. U gornjem dijelu klanca staza skreće lijevo i izlazi na glavni greben, po kojemu se dalje u pravcu jugoistoka dolazi na vrh Montaža.

Montaž je poznat po svojim beskrajnim vidikovcima na:  Julijske Alpe prema istoku, Karnske Alpe i Dolomiti na zapadu, Hohe Tauern i Gailtal Alpe na sjeverozapadu  i sjeveru, te znatno nižim vrhovima prema jugu. Zapravo, najljepši pogled odnosi se na samu skupinu – lanac Montaža prema sjeverozapadu i jugoistoku Jof di Fuart. Na vrhu planine stoji manji križ i zvono.

Silazak sa vrha vodi preko Pipan stuba. Prvi dio puta prati greben, zatim se strmo spušta po krušljivom i lomljivom kamenjaru, sve do okomitih stijena na kojima su postavljene legendarne „Pipan stube“ 60 m visoke.  Stube su izgrađene za vrijeme Prvog svjetskog rata, gdje su talijani imali visoko svoje položaje na Montažu. U proteklom razdoblju stube su obnavljane i sigurne  za penjanje i nisu teške (lako se penje ili silazi po njima). Dobro su učvršćene i ne ljuljaju se. Nakon silaska po Pipan stubama, spušta se po siparu do raskrižja putova: Lijevo počinje ferrata Leva, ravno ili polu desno staza vodi do doma Brazza.

U ovom izletu izabran je daljnji silazak preko ferrate Leva na Terrarossu i dalje do doma Brazza.

Ruta ferrata Leva srednje je teška, dobro osigurana čeličnim sajlama. Dvije trećine prelazi se stazom po izloženim i uskim policama ispod koji se spuštaju strme stijene. Za one koji imaju vrtoglavicu – nije preporučljivo.  Zadnji dio ferrate je zahtjevniji – gdje ima dosta spusta po sajlama i klinovima po strmim i glatkim stijenama do manjeg prijevoja. Zatim počinje penjanje po obroncima Cime di Terrarossa. Ova ferrata na nekoliko mjesta nudi  pristojnu dozu adrenalina.

Spust po glatkim stijenama do usjeka – Forca del Palone, od kuda ferrata Leva nastavlja dalje prema Cimi di Terrarossa. Od ovog prijevoja započinje strmi uspon po sajlama i nastavlja dalje visećim i uskim aluminijskim stubama, nalik brodskim.  Ljestve su pričvršćene samo na vrhu stijene, iz tog razloga se njišu - ljuljaju. Zatim se izlazi na travnate obronke Terrarossae na polegnuti dio staze, koja ubrzo dovodi do raskrižja ispod vrha Cima di Terrarossa, gdje ferrata Leva i završava. Na ovom raskrižju: lijevo se odvaja put na vrh Cima di Terrarossa (15 min), desno za dom Brazza.  Obzirom na blizinu ovog vrha, treba ga posjetiti.

Cima di Terrarossa je jedan od najlakših pristupačnih planina u  skupini Montaž. Nalazi se točno u sredini između dva najveća vrha skupine Montaža i Viša. Južne padine su strme i travnate, stanište velikog broja kozoroga – gamsova, na nekim mjestima i stjenovita. Najlakši pristup vrhu vodi od doma Brazza dobro vidljivim i ugaženim putom (mulatijera). Sjeverna strana je potpuno drugačija i gotovo je nepristupačna. Njene litice visoke gotovo 1.000 metara padaju u dolinu Zajzera.

Nakon ovog vrha, silazak se nastavlja po mulatijeri, koja neprekidno vijuga po travnatim padinama Altipiano del Montasio sve do doma Brazza a nakon njega i do parkirališta na planini Pecol.