Planina Podvežak » Kocbekov dom » Planjava » Kocbekov dom » Kocbekovo zavjetišće » Planina Podvežak

Iz Zagreba treba voziti autocestom A2 prema Ljubljani i na križanju autocesta prije ulaska u Ljubljanu treba skrenuti desno na autocestu A1 koja vodi prema Mariboru. Ovu autocestu treba napustiti u mjestu Domžale, i nastaviti vožnju sporednom cestom prema Kamniku. Nakon prolaska potonjeg mjesta treba nastaviti vožnju prema mjestu Luče  a nakon njega u dolinu Podvolovjek (smjer Kamnik i Kranjski rak). Kada se prijeđe 11,5 km dolazi se do manjeg križanja, na kojem se desno odvaja cesta prema Planini Podvežak, Ravne i Vodole. Ovo križanje je opskrbljeno smjerokazom, pa na njemu treba odabrati smjer prema planini Podvežak. Nakon skretanja na ovom križanju u početku se vozi po asfaltnoj cesti do slijedećeg križanja na kojem treba skrenuti u smjeru Planine Podvežak na makadamsku cestu. Od ovog skretanja treba voziti po makadamskoj cesti 9,5 km većeg parkirališta na kojem treba parkirati automobil.

S parkirališta treba ići po markiranoj pješačkoj stazi koja se počinje uspinjati kroz šumu, pa nakon 15-tak minuta umjerenog uspona, dolazi se do pastirske kolibe na Planini Podvežak, od koje se otvori jako lijep vidik na Rogatac i Lepenatku. Do ove pastirske kolibe vodi i dobra makadamska cesta koja je kod spomenutog parkirališta zapriječena zaključanom rampom, a prolaz dalje je dozvoljen samo osobama s posebnom dozvolom.

Od pastirske kolibe nastavlja se uspon po markiranoj, ispočetka slabije vidljivoj planinarskoj stazi, koja za kratko ulazi u šumu, u kojoj započinje malo oštriji uspon dok se ne dođe iznad manje doline, nakon toga se nastavlja po gotovo položenoj planinarskoj stazi, koju treba slijediti do križanja planinarskih putova, na kojem treba skrenuti lijevo prema Korošici jer smjer desno vodi prema Maloj Ojstrici.

U nastavku, planinarska staza vodi po blagoj padini a nakon nje slijedi malo ištriji uspon koji je u zimskim mjesecima izložen lavinama koje dolaze sa strmina Tolstog vrha. Nakon ovog uspona planinarska staza dolazi do križanja na kojem treba skrenuti lijevo u smjeru Korošice. Planinarska staza najprije vodi poprijeko preko padina Tolstoga vrha, spušta se u lijepu travnatu dolinu Vodotočne, u kojoj se nalazi manje jezero i pastirska koliba koja se može iskoristiti i kao planinarsko sklonište. U ograđenom dvorištu ove kolibe je i smjerokaz koji upućuje na skretanje desno prema Korošici.

Nakon Vodotočni, slijedi blaži uspon prema Deskovškem platou koji je ispresjecan brojnim jamama i špiljama. Planinarska staza vodi gore-dole dok ne stigne na križanje na kojem se ovaj smjer uspona priključi na onaj koji dolazi iz Robanovega kota i Planine Ravne.

Nakon ovog križanja treba nastaviti u smjeru Korošice po planinarskoj stazi koja se uspinje na sedlo između manje znanog Koroškog vrha sa lijeve i Male Ojstrice sa desne strane. Sa ovog sedla treba nastaviti ravno dolje (lijevo Prag, desno Ojstrica preko Male Ojstrice) po markiranoj stazi koja se spušta prema Korošici. Nakon nekoliko minuta spusta dolazi se do prostranih travnatih padina Korošice, preko kojih se za nekoliko minuta stiže do Kocbekova planinarskog doma.

Od doma planinarska staza se najprije malo spušta, pa se malo diže i tako naizmjenice oko 1 sat hoda. Nakon toga napuštaju se polegnuti dijelovi planinarske staze i započinje uspon po kamenjaru u kojem su na dva mjesta postavljene sajle i klinovi.

Na usponu prema vrhu izmjenjuju se travnati dijelovi staze sa rasutim i rahlim kamenjem, sve dok se ne dođe do Srebrnog sedla i raskrižja putova, na kojem treba odabrati smjer ravno za Planjavu. Sa ovog sedla lijep je pogled prema Kamniškom sedlu.

Od Srebrnog sedla uspon se nastavlja u pravcu Planjave a planinarska satza skreće lijevo prema zapadu do raskrižja planinarskih putova na kojem treba nastaviti ravno ili poludesno za Planjavu. Na usponu prema vrhu dolazi se do još jednog raskrižja na kojem ponovo treba nastaviti ravno i za 15-tak minuta stiže se na njen vrh ( 2396 m). Sa vrha slijedi povratak istim putom do Kocbekovog doma.

Od doma, nastavlja se uspon do Sedelca (1900 m). Od Sedelca se nastavlja dalje polegnutom stazom koja se lagano spušta, i dovodi do raskrižja putova na kojem treba skrenuti lijevo za Moličku planinu, Kocbekovo zavjetišće i kapelicu.

Nakon petnaestak minuta uspona od raskrižja dolazi se do vidikovca od kuda je krasan pogled na kapelicu i dolinu ispod nje.

Kapelica je sagrađena 1898 godine posvećena prosvjetiteljima Ćirilu i Metodiju. Lavina je kapelicu i Kocbekovo zavjetišće uništila. Kapelica je obnovljena 1989 godine.

Kocbekovo zavjetišće je sagrađeno kao prva koča u Savinjskim Alpama 1894. godine, a obnovljeno 1999. godine. Kuća je povremeno otvorena, a može se dobiti samo hladna pića koje se prirodno hlade u pećini pored kuće. Povratak se nastavlja dalje po uredno markiranoj planinarskoj stazi koja prolazi preko livade, a zatim se lagano uzdiže po kamenitijem dijelu.

Nakon jedan sat hoda prelazi se preko manje livade, gdje ja na kraju raskrižje putova na kojem treba nastaviti ravno za planinu Podvežak a planinarska staza bez većih iznenađenja vodi sve do parkirališta za automobile.

Autor: Mirko Bjelan