Plomin » Sisol » Štikovac » Brgud » Mala Učka » Vojak

Početna točka uspona je iza restorana "Dorina" u Plominu.

U početku uspon ide širokim putem, iza toga prelazi na planinarsku stazu po kojoj se penje do područja pod planinskim livadama, a nakon njih nastavlja po kamenjaru do vrha Sisol. Nakon toga staza nastavlja po kamenjaru koji je obrastao visokom makijom, polako se spušta do križanja sa stazom koja dolazi iz mjesta Brseč. Na tom mjestu se nalazi i kameni zid u kojem je erozijom nastao veći otvor kroz koji se pruža nezaboravan vidik na Čepić polje. Pri ovom silasku teren je zahtjevniji pa treba biti jako pažljiv.

Cijela ova dionica uspona ima otvoren vidik na otok Cres i Kvarnerski zaljev s Velebitom u zaleđu. Tu je i križanje planinarskih puteva gdje staza desno vodi u Brseč a staza ravno vodi na vrh Štikovac (780 m). Od ove točke staza vodi po grebenu, po kamenjaru prošaranom visokom makijom, uhodana je, do samog vrha Štikovac. Za savladavanje ovog dijela uspona potrebno je 15-tak minuta.

Nakon Šikovca staza se počinje spuštati i gubi na visini 235 m (9,5 km od polazišta). S ovog prijevoja slijedi 2 km malo oštrijeg uspona na kojem se savladava 260 m nadmorske visine. Izlaskom na greben, slijedi ponovo jedan manji gubitak na visini te konačno kraći uspon na sam vrh Kremenjak (827 m).

U nastavku, slijedeća 2,4 km, staza i dalje vodi po grebenu, najprije izgubi na visini 30-tak metara, a nakon toga slijedi uspon na vrh Brgud (908 m). Nakon ovog vrha, u slijedeća 2,2 km, staza gubi na visini 90 m da bi slijedećih 1,7 km vodila gotovo po ravnom terenu i konačno slijedi 900 metara oštarijeg uspona u kojem se savladava 130 m visinske razlike i zlazi se na prijevoj 1,5 km prije sela Mala Učka. Gotovo cijeli ovaj uspon vodi po grebenu, s kojeg se pružaju nezaboravni vidici na Istru i Kvarnerski zaljev, pa se zbog toga i zove „Grebenski uspon“. Par riječi o selu Mala Učka.

Mala Učka najviše je ruralno naselje u Istri, smješteno na 995 metara nadmorske visine. Nekad je u Maloj Učki živjelo 130 stanovnika. koji su se zvali Učkari, bavili se stočarstvom i bili poznati po dobrom siru. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, točnije 30. travnja 1944. godine, Talijani i Nijemci do temelja su spalili selo, te su se Učkari poslije rata iselili zbog teških gospodarskih prilika. Selo je i u takvom stanju ostalo dovoljno slikovito da ga se 1976. godine upiše u Registar nepokretnih spomenika kulture kao zaštićenu ruralnu cjelinu. Danas je Mala Učka bez stalnih stanovnika, no ljetne mjesece, tijekom ovdašnje kvalitetne ispaše, u Maloj Učki provodi ovčarska obitelj Maliki, a s njihovog kućnog praga možete kupiti odličan ovčji sir i skutu. Šarolikost flore i pejzažna ljepota reljefa i krajolika s ruralnim kvalitetama naselja okruženog stijenama i pašnjacima predstavljaju izuzetnu prirodnu vrijednost. Do Male Učke vodi makadamska cesta od sela Vela Učka.

Od sela slijedi vrlo oštar uspon od 40-tak minuta do sedla. Tu je križanje niza planinarskih staza na kojem treba izabrati smjer za Vojak. Od križanja slijedi vrlo oštar uspon a staza vodi u zavojima do vrha Vojak, na kojeg se stiže za 20-tak minuta sa sedla.