Podkilavac (Rastočine)-Istočni greben Mudne doli-Vidalj (1183 m)-Vrh Fratar ( 1353 m)-Suhi Vrh (1280 m)-Dom Hahlić-Ćunina Glava (1158 m)-Preko Čeke-Podkilavac (Rastočine)

Autocestu Zagreb-Rijeka treba napustiti na čvoru Čavle i nastaviti vožnju starom cestom Rijeka – Zagreb do semafora na kojem treba skrenuti desno i nastaviti vožnju kroz centar  mjesta Čavle. U mjestu Čavle, na prvom križanju treba skrenuti lijevo i nastavit vožnju preko mjesta Donje Jelenje do mjesta Dražice. U centru Dražica, na kružnom toku, treba skrenuti na drugom izlazu desno. Odmah nakon izlaza sa kružnog toka, dolazi se do prvih markacija. Na drvetu s desne strane ceste postavljena je informativna ploča. Po toj cesti treba nastaviti vožnju kroz mjesto Podkilavc do mostića na potoku Zala na Rastočinama (2,5 km od kružnog toka), prije kojeg je parkiralište na kojem se treba parkirati automobil, jer je to početna točka ovog planinarskog izleta. Pored parkirališta, na deblu starog hrasta, pričvršćena je info-ploča sa smjerokazima i s potrebnim vremenima hoda do pojedinih odredišta.

Uspon se započinje prelaskom preko mostića na potoku Zala, a nastavlja se desno makadamskom cestom, nakon nje kolskim putom do livade na kojoj je križanje na kojem treba nastaviti ravno jer se lijevo odvaja planinarska staza za PD Hahlić preko čeke. Cijelo ovo područje se zove Ravno „Grobničko polje“, što znači da na njemu nema gotovo nikakvog uspona, pa dobro dođe za zagrijavanje. Prko spomenutog Grobničkog polja, planinarska staza vodi mješovito: malo po makadamskom i poljskom putu i malo po građenoj planinarskoj stazi, sve do ulaska u suho korito Mudnog potoka, po kojem se pješači oko 500 metara, do table na kojoj je označen početak Mudne doli. Na ovom dijelu se prelazi preko dosta livada ograđenih žicom pod niskim naponom, koje vjerojatno služe za ispašu stoke, pa treba pripaziti da se iste ne potrgaju kod prelaženja preko njih.

Sušica sakuplja sve okolne potoke koji izviru na kraju Podkilavca (Zala, Rastončica, Borovica, Tomažina, Mudna, Kacaj). Sve su to bujični potoci koji presušuju najveći dio godine. U Sušicu se ulijevaju još i potoci Gonjuša i Lužac. Potok užac kada prođe mjesto Jelenje još se zove Rupa Podrupac, na Rupi ima jedn veliki ponor koji guta svu vodu. Prvi potok koji se pojavi nakon velikih kiša je Lužac, poslije njega dođe Zala, Sušica i Gonjuša. Lužac prvi počne i zadnji prestane teći. Ako se planinarski izlet izvodi nakon velikih kiša, gore spomenutu činjenicu treba uzeti u obzir.

Kod spomenute drvene ploče na ulasku u Mudnu dol, križanje je planinarskih putova na kojem treba skrenuti desno od kuda započinje uspon preko Istočnog grebena.

Na samom početku planinarske staze, na kamenoj stijeni istaknut je naziv „Istočni greben“ sa strelicom koja upućuje na smjer kretanja. Dobro markirana i ugažena olaninarska staza započinje dosta oštrim usponom kroz kamenjar, koji je djelomično obrastao travom i niskim šumskim raslinjem. Nakon savladanih 280 m visinske razlike izlazi se iz šumskog raslinja na otvoreni dio grebena, planinarska staza nastavlja nešto blažim usponom i dalje kroz nisko šumsko raslinje iz kojeg izlazi na travnati proplanak sa kojeg se otvaraju jako lijepi vidici na Kvarnerski zaljev, greben Učke, more i otoke, te obližnja naselja  Grobnišćine.

Nakon izlaska iz šume dolazi se na gole travnate planinske obronke, koji gotovo u potpunosti slijede travnati greben. Sve što se više dobiva na nadmorskoj visini, vidici su sve širi i ljepši. Pri samom kraju grebena staza je nešto strmija, a nakon toga prelazi u blago polegnuti položaj sve do izvora vode „Živica“ i pojilišta na kom se nalazi raskrižja gdje se ova staza ubada na Živinjski put. Desno se odvaja staza za Platak, Crni vrh i Klek, lijevo za dom Hahlić. Na ovom križanju treba skrenuti lijevo.

Tu se napušta travnati greben i ulazi se na planinarsku stazu koja vodi kroz visoku bukovu šumu u smjeru sjeverozapada, te nakon prijeđenih 750 metara dovodi na vrh Gorničko (982 m). Nedaleko od ovog vrha, cca 100 metara dalje, na ovu stazu s lijeve strane ubada se put koji vodi kroz Mudnu dol.

Izlaskom na sedlo između vrhova Vidalj i Osoje, započinje kratak ali dosta oštar uspon na vrh Vidalj (1183 m). Planinarska staza je dobro markirana i ugažena, a vodi gotovo izravno na vrh. Zbog najljepših pogleda na Mudnu dol, uspon na ovaj vrha vrijedi prolivenog znoja.

U nastavku, planinarska staza nije naporana, jer cijelo vrijeme vodi blagim usponom koji malo meandrira oko nadmorske visino od 1000 m, sve do križanja planinarskih putova na kojem treba skrenuti desno za uspon na Fratar. Pri kraju spomenute dionice, planinarska staza ponovo izlazi iz šume na travnati dio sa otvorenim vidicima prema zapadu.

Od ovog križanja planinarskih putova, uspon na Fratar zbog krševitog terena s mnogim stijenama i škrapama, u normalnim uvjetima zahtjeva veću dozu pažnje i opreza. Na ovom križanju prema istaknutom smjerokazu na kamenoj stijeni, nastavlja se desno kosim usponom u pravcu sjeveroistoka. Na ovom dijelu planinarske staze markacije su izblijedile i slabije su uočljive, ali uz malo pažnje mogu se uspješno slijediti. Nakon ovog prvog dijela planinarska staza polukružno okreće lijevo prema sjeveru i ulazi u kamenjar, gdje je potrebna i upotreba ruku. Zatim plninarska staza izlazi iz kamenjara i ulazi u nisku klekovinu, te pred sam vrh ponovo izlazi na kamenjar preko kojeg se stiže na sam vrh Fratar.

Fratar je drugi vrh po visini odmah iza Obruča, a ujedno i najmarkantniji vrh cijele skupine u području zvanom Grobničke Alpe. Zapravo, Fratar je manji kameniti greben s dva vrha. Viši glavni vrh ima visinu 1353 m, dok drugi manji vrh prema sjeveroistoku udaljen je 70 m s visinom 1352 m (samo 1 m niži od glavnog vrha).  Izdaleka je prepoznatljiv po tome što su mu padine strme i šumovite, a tjeme kamenito. Zahvaljujući izdvojenom položaju, s njega je vidik dojmljiviji od ostale skupine vrhova. Vrh je obilježen naslaganom gomilom kamenja i natpisom imena i visine na polegnutoj kamenoj ploči. Nekoliko metara niže nalazi se drveni križ, metalna kutija s upisnom knjigom i planinarskim žigom.

Pogled s vrha Fratra prema jugu seže sve do sjevernog Velebita i dalmatinskih otoka, prema istoku na vrhove Gorskog Kotara, prema zapadu na Učku i Kvarnerski zaljev, te prema sjeveru na Julijske Alpe i Dolomite.

Sa vrha Fratara slijedi silazak prema planinarskom domu Hahlić. Prvi dio staze započinje strmim spustom kroz kamenjar, nakon toga planinarska staza ulazi u visoku bukovu šumu te ubrzo dovodi do križanja planinarskih putova: smjer ravno vodi za PD Hahlić dok smjer desno vodi za Suhi vrh. Na ovom križanju treba skrenuti desno i nastaviti uspon po kamenjaru na Suhi vrh i nakon toga vratiti se istim putom na spomenuto križanje, na kojem sada treba skrenuti desno za PD Hahlić. Ovaj dio planinarske staze dobro je obilježen i uhodan pa se bez poteškoća može pratiti smjer kretanja. Kako staza prolazi kroz visoku bukovu šune, stoga, nema nikakvih vidika sve do dolaska do planinarskog doma Hahlić.

Planinarski je dom Hahlić smješten u borovoj šumi između vrhova Dnića i Ćunine glave. Na tom mjestu HPD Velebit sa Sušaka sagradilo je prvu kuću 1926., ali je za vrijeme II. Svjetskog rata uništena. Na starim temeljima PD Kamenjak iz Rijeke podiglo je 1968. godine današnji objekt. Danas je vlasnik doma Općina Jelenje, koja ga je dogradila i uredila, te predala na upravljanje lokalnim planinarima. Doma je otvoren cijele godine od petka popodne do nedjelje navečer. U domu se mogu dobiti sve usluge potrebne planinaru.

Sa križanja planinarskih putova kod PD Hahlić, uslijedio je uspon na vrh Ćunina glava. Uspon na ovaj vrh je kratak a planinarska staza vodi izravno na njega. Za planinare koji dolaze samo do PD Hahlić, ovaj vrh je izvrstan vidikovac i trebali bi ga svakako posjetiti. Povratkom sa vrha Ćunina glava, do križanja planinarskih putova, na koje treba skrenuti desno za silazak u Podkilavac po stazi nazvanoj „Preko Čeke“.

Prvih 1,5 km od PD Hahlić, planinarska staza vodi uz makadamsku cestu, a nakon toga započinje malo strmiji silazak po dvije prikrate spomenute makadamske ceste, da bi nakon druge za stalno napustila makadamsku cestu i nastavila jako strmim spustom preko područja Tomažina i Strana do Podstrane, u kojoj prelazi preko suhog korita Borovičkog potoka i izlazi na livadu na kraju koje je križanje planinarskih staza, na kojem se završava kružni dio obilaska i nastavlja se dalje (550 m) po planinarskoj stazi uspona do Rastočina u Podkilavcu, u kojima je završna točka ovog napornog ali jako lijepog planinarskog izleta.