Pont Valsavarenche-PD Chabod-Gran Paradiso-PD Vittorio Emanuele II-Pont Valsavarenche (Via Normale)

Autocesta A-5 Torino-Aosta, kada se prođe izlaz Aosta Est treba napustiti ovu autocestu na sljedećem izlazu Aosta Vest. Vožnja se nastavlja dalje u smjeru Courmayeura i nakon što se prođe mjesto Aymavilles, na desnoj strani nalazi se putokaz za Valsavarenche. Tu treba skrenuti desno, proći mjesto Introda i skrenuti lijevo u dolinu Vale Valsavarenche. Kada se dođe do mjesta Degioza, treba nastaviti vožnju još nekoliko kilometara do prostranog parkirališta na kraju asfaltne ceste.

S ovog parkirališta treba se vratiti po asfaltnoj cesti 2,4 km do početne točke uspona na planinarskoj stazi koja kreće od Partenze. Na početku te planinarske staze nalazi se smjerokaz za uspon prema PD Chabod. Prema tom smjerokazu treba krenuti prema mostu koji  premošćuje bujični potok. Nakon prelaska mosta započinje uspon po građenoj pješačkoj stazi. Odmah, gotovo na početku uspona, pješačka staza prolazi pored kolibe Praviou, koja se sastoji od nekoliko starih kamenih kućica. Nakon zadnje kućice započinje uspon po lijepo položenim i za hodanje jako ugodnim, serpentinama, kroz jako lijepu visoku šumu ariša i jele. Na nadmorskoj visini od 2194 m, dolazi se do planinarskog skloništa Lavassey. Kod ovog skloništa je kaptirani izvor hladne i jako dobre pitke vode pa ako ste istu zaboravili ili je niste dovoljno ponijeli, ovdje je možete uzeti ili nadopuniti vaše zalihe.

Iza spomenutog planinarskog skloništa, nalazi se raskrižje označeno žutim markacijama na kamenu i drveni stup sa smjerokazom za PD Chabod. Na ovom mjestu treba izabrati smjer za spomenuti PD, neposredno nakon toga uspon se nastavlja po sve širim i položenijim serpentinama. Nakon prijeđenih slijedećih 200-tinjak metara visinske razlike, napušta se ugodna hladovina i izlazi se na alpsku golet. Ubrzo nakon izlaska iz šume, počinju se nazirati veličanstveni strmi greben Gran Paradisa i okolnih vrhova. Od ove točke pješačka staza vodi malo oštrije uzbrdo da bi nakon toga nastavila dalje po malo položenijem terenu, kroz dolinu, do drvenog mostića. Kada se prijeđe spomenuti mostić, pješačka staza skreće oštro u lijevo, i odmah nakon skretanja se na grebenu uočava planinarski dom, do kojeg se stiže za 10-tak minuta u nekoliko širokih serpentina. PD Chabod se nalazi na nadmorskoj visini od 2710 m i on je gotovo u pravilu mjesto sa kojeg se u ranijim jutarnjim satima nastavlja uspona na Gran Paradiso.

U nastavku uspona, od planinarskog doma, treba krenuti ugaženom stazicom koja prolazi s desne strane zimskog skloništa, iza koje se nalazi raskrižje planinarskih putova na kojem treba skrenuti desno, nakon toga treba nastaviti preko kamenito travnate padine, nakon koje se spušta malo u depresiju terena i dolazi se do drvenog mostića. U kasno proljeće ili početak ljeta, na ovom mjestu treba staviti dereze i formirati navez, jer je tu u spomenuto vrijeme početak snježnog uspona.

Nakon prelaska mostića, staza uspona vodi po položenom terenu do izraženijeg grebena, skreće lijevo na njega i nastavlja uspon po njemu do njegovog vrha. Ako se uspon izvodi u uvjetima manje količine snijega, tada je ovaj greben u naravi morena. Nako prelaska spomenutog grebena, skreće se malo udesno po položenijem terenu, do dolaska do drugog grebena, kojeg treba savladati u malo oštrijem usponu.

Kada se dođe do vrha spomenutog grebena, staza uspona malo gubi na visini, za kratko nastavlja po malo položenijem terenu, skreće lijevo kod povećeg kamenog grebena, vodi uz njega i izlazi na ledenjak         Laveciau. Dolaskom na spomenuti ledenjak, uspon se nastavlja po njemu, kroz usjek između sjeverne strane Gran Paradisa s lijeve strane i velikog stjenovitog brežuljka s desne strane.

Kroz spomenuti usjek započinje jako oštar uspon po ledenjaku, koji u toplijem dijelu godine ima puno pukotina. Nagib staze uspona se stalno povećava pa je potrebno raditi serpentine, da bi pred sam izlazak na prijevoj iz ovog usjeka nagib staze bio i veći od 40 stupnjeva. Izlaskom na ovaj prijevoj koji se zove „magareća leđa“, koja se nalaze na nadmorskoj visini od 3779 m i na njima se ova staza uspona spaja sa onom koja dolazi od PD Vittorio Emanuele II.

Na ovom mjestu se izlazi na ledenjak Gran Paradiso i daljnji uspona se nastavlja po njemu. U nastavku se staza počinje umjereno uspinjati, izlazi na jednu padinu koja prolazi s lijeve strane stijena Becca di Montcorvè. Nakon prolaska spomenutih stijena, staza skreće oštro ulijevo i u nekoliko dužih serpentina, koje u lošijim vremenskim uvjetima, mogu biti teže sa savladavanje.

Nakon izlaskan na vrh ove padine, uspon se nastavlja uz kameniti greben, da bi nakon njegovog prolaska, došli pod sam vršni greben od granitnih ploča Gran Paradisa.

Uspon na sam vrh treba izvoditi sa osiguranjem i za to su postavljena adekvatna hvatišta za uže. Prije samog vrha, zbog velike gužve na njemu, posebno u danima lijepih dana i vekenda, uspon treba nastaviti po zapadnoj njegovoj strani i popeti se na vrh po sjevernom bridu grebena, jer južni služi za silazak i vodiči koji vode svoje klijente neće vam dozvoliti uspon. Ova točka ničim nije označena niti ozakonjena ali je usvojena u praksi. Na vrhu, kao nagrada za sav uloženi rud i proliveni znoj, radosno će vas dočekati njegova čuvarica, kip Madone (Gospe).

Sa vrha se treba vratiti istim putom po kojem se ostvario i uspon do prijevoja „magareća leđa“. Sada u fazi spusta, sa spomenutog prijevoja treba krenuti lijevo i odmah nakon toga započinje malo oštriji spust niz padinu ledenjaka Gran Paradiso. Nakon ovog spusta, staza se malo smiruje i nastavlja dalje umjereno gubeći na visini sve do drugog i najstrmijeg spusta. Na ovom spustu je nagib oko 40 stupnjeva i mora se savladavati u nizu serpentina, jer nije niti kratak. Na njegovoj donjoj točki, staza silaska postaje malo umjereneja ali još uvijek na mjestima jako strma sve do PD Vittorio Emanuele II.

Ovdje treba napomenuti da su snježni uvjeti do ovog planinarskog doma, u proljeće i početkom ljeta, dobri i ledenjački komplet treba imati sve do njega. U toplijem dijelu godine i nakon sušnog ljeta, snježna granica se podiže za oko 400 m nadmorske visine, sve do ruba ledenjaka. U tom dijelu sezone planinarenja na ovom dijelu treba očekivati i ledene barijere koje zahtjevaju dodatno osiguravanje.

U nastavku spusta od PD Vittorio Emanuele II, staza silaska slijedi građenu pješačku stazu, koja vodi u serpentinama, povremeno jako oštro nizbrdo i gotovo cijelo vrijeme po otvorenom alpskom kamenjaru. Na ovom dijelu planinarske staze nema provjerenih izvora pitke vode. Oko 100 metara nadmorske visine, gotovo na kraju staze silaska, ulazi se u područje visoke šume ariša i jele, koja nakon dužeg i napornog spusta po goleti gaje dobro osvježenje. Uz ovu stazu se nalazi i nekoliko lijepih vodopada po kojima ledenjak otpušta dio vode u toplijem dijelu godine.

Kada se spusti do rječice Torrento Savara, nastavlja uz nju još 15-tak minuta do mostića preko nje koji ovu stazu spusta vraća na početnu točku uspona. Naposredno prije dolaska na parkiralište, prolazi se pored PD koji se nalazi uz samu pješačku stazu, pa se u njemu može proslaviti uspješan uspon na oval lijepi vrh, samo nekoliko minuta prije kraja ovog lijepog alpinističkog izleta.