Pont Valsavarenche_Dom Vittorio Emanuele II_Gran Paradiso

Uspon na Gran Paradiso, bilo kojim putem, zahtijeva dobru fizičku spremnost i kondiciju jer predstavlja prilično veliki stupanj napora. Postoje dvije "normalne rute", odnosno dva pristupa normalnim putom. Ostale rute spadaju u alpinizam. Najpopularnija i najbrža ruta je preko Rifugio Vittorio Emanuele II. Druga je preko Rifugio Federico Chabod.

Iz Hrvatske treba voziti autoputom kroz Sloveniju a nakon nje kroz Italiju autoputom do Milana i dalje prema Torinu za Aostu. Nakon prolaska kroz Aostu na zapadnoj strani silazi se s autoceste na rotoru „Aosta-Ovest-Saint Pierre“. Dalje se nastavlja lokalnom cestom 45 km do Pont Valsavarenche. Lokalna cesta je dobro opskrbljena s putokazima, tako da ne predstavlja problem dolaska do odredišta, do malog sela Pont Valsavarenche.

Uobičajeno je da se uspon na Gran Paradiso izvodi u 2 dana. Prvi dan do doma Vittorio Emanuele II, a drugi dan na Gran Paradiso i povratak do parkirališta. Zbog velike udaljenosti od hrvatske i zbog komfora uspon se može izvesti u 3 dana na način:

Prvi dan    -  obuhvaća dolazak do sela Valsavarencha i uspon do doma Vittorio  Emanuele II.

Drugi dan -  uspon na Gran Paradiso i povratak istim putom do doma.

Treći dan  -  od doma spust do parkirališta i nastavak vožnje do hrvatske.

S parkirališta Pont Valsavarench (1960 m) prema putokazu stazom označenom br. 1 skreće se  lijevo za dom Vittorio Emanuele II. Nakon prelaska preko mosta potoka „Torrente Savara“ nastavlja se dalje uz njega širokim putom blago polegnutim 15 minuta do doma Tetras Lyre (2000 m).

Nakon spomenutog doma uspon se nastavlja kroz šumu ariša lijepo građenom stazom – "mulatijerom" koja se strmo uspinje u kontinuitetu kroz mnogostruke zavoje i na taj način ublažava strminu i olakšava uspon. Najvećim dijelom staza prolazi između 2 bujična potoka koji vodu dobivaju  topljenjem ledenjaka. Kako se sve više dobiva na visini vidici postaju širi i ljepši. Nakon 2,5 sati stiže se u dom – Rifugio Vittorio Emanuele II (2735 m).

Drugi dan slijedi uspon od doma Rifugio Vittorio Emanuele II (2735 m) na Vrh Gran Paradiso (4061 m) i povratak istim putom do doma Vittorio Emanuele II.

Uspon na Gran Paradiso je zapravo kombinacija stijena, snijega i leda, lijepa je to tura – tehnički nije zahtjevna, ali zato je potrebna dobra fizička pripremljenost i kondicija.

To je jedan od razloga da je ovaj vrh veoma posjećen od mnogih planinara i alpinista. Ovaj pristup normalnim putom predstavlja izvrstan uvod za aklimatizaciju i penjanje drugih vrhova iznad 4000 metara.

Od doma dobro označenim smjerokazom ulazi se na stazu prema sjeveroistoku koja vodi preko velikih granitnih kamenih blokova. Staza nije označena klasičnim markacijama, već povremeno naslaganim gomilama kamenja kao male piramidice ili čuljci. Slijedi se dobro vidljiva staza po manjim kamenim grotama – oblutcima sve do kuloara i morene, gdje započinje snježni jezik ledenjaka (3150 m).

U nastavku slijedi se ugažena snježna staza uz potok koji vodu dobiva iz ledenjaka „Ghiacciaio del  Laveciau“. Nakon desetak minuta hoda odvaja se desno od potoka i dolazi do mokre stijene visoke 10-tak m preko koje se prelijeva voda, uz koju se mora popeti. Tu treba malo više pažnje kako ne bi došlo do otklizavanja.

U nastavku, usponnje se do nadmorske visine od 3400 m – do početaka ledenjaka „Ghiacciaio del  Gran Paradiso“. Tu treba navući dereze. Prelazi se preko ledenjaka do visine 3800 m, i u toj točki se dolazi do Becca di Moncorve. Od ove točke lijevo prema sjeveru, nastavlja se uspon po ledenjaku sve dok se ne stigne ispod samog vrha. Dalje slijedi penjanje po kamenim blokovima do vršnog grebena. Na uskom ispostavljenom dijelu postavljeni su spitovi. Na ovom mjestu treba postaviti osiguranje iako se ono može proći i bez njega uz veći rizik. Vrh je označen prekrasnom bijelim kipom Madone, koja mu daje duhovnu dimenziju.

Budući da se radi o jednom izdvojenom 4-tisućnjaku oko kojeg u blizini nema visokih vrhova, stoga, neometan višim vrhovima s Gran Paradisa pruža se jedinstveni pogled na sve četiri strane svijeta. Posebice dojmljiv pogled pada na vrhove kao što su: Mont Blanc (4810 m), Grandes Jorasses (4208 m), Matterhorn (4478 m) i Monte Rosa (4633 m).

Uz navedene, od vrha Gran Paradiso prema sjeverozapadu nižu se slijedeći vrhovi: Picolo Paradiso (3926 m), Becca di Montandayne (3838 m), Herbetet ( 3778 m), Gran Serra (3552), pa dalje sve do vrha Grivola (3969 m). Prema jugoistoku grebeno se nižu slijedeći vrhovi: Il Roc ( 4026 m), Becca di Moncorve (3875 m), Tresenta (3609 m), Ciarforon (3642 m), Becca di Monciair (3545 m)  i završava s Denti del Broglio, na desnoj strani.

Kip Djevice Marije ( "Madonna" ) na vrhu se nalazi od 4. srpnja 1954. Alpinist-svećenik "Don Pierino Balma" jedan je od promicatelja i sudionika projekta postavljanja "Madonne" na vrh Gran Paradiso.

 Autor: M. Bjelan