Postaja teretne žičare_Velika Golica _Krvavka_Mala Golica_Postaja teretne žičare

Autocestu m Ljubljana – Jesenice treba napustiti na izlazu za Kranjsku Goru. Kada se uđe u Jesenice – treba se voziti kroz grad do križanja s putokazima, na kojem treba skrenuti lijevo za Planinu pod Golico i nastaviti vožnju dalje lokalnom cestom do kraja naselja planine pod Golico. Na kraju ovog naselja završava i asfaltna cesta. U nastavku prelzi se na šumsku makadamsku cestu po kojoj se treba voziti do donje postaje teretne žičare i raskrižja planinarskih putova. Šumska cesta u donjem dijelu prati Črni potok do raskrižja na kojem treba skrenuti lijevo i nastaviti vožnju do donje postaje teretne žičare, ispred koje je zabranjeno parkiranje. Automobil se može parkirati na proširenjima uz šumsku cestu.

Na Golicu vodi nekoliko markiranih putova, u ovom izletu se opisuje najkraći uspon od donje postaje teretne žičare koja se koristi za potrebe opskrbe koče. Na smjerokazu ispisano je odredište s potrebnim vremenima hoda: koča na Golici 1 h, te Golica 1 h i 30 minuta.

Uspon u početku vodi širokom stazom – starom vlakom, koja se na mjestima pretvorila u duboke vododerine. Staza nije teška, dobro je označena, umjereno se uspinje krivudajući kroz mješovitu šumu bukve i smreke. Nakon 35 minuta laganog hoda izlazi se iz šume na travnati proplanak, gdje se nalazi raskrižje putova na kojem treba nastaviti ravno a planinarska staza nastavlja prema zimskoj kućici koja se nalazi ispod koče, i od koje se za nekoliko minuta, kroz krušljivu stijenu, dolazi se do koče na Golici (11582 m).

Koča na Golico stoji na razglednom mjestu južne padine Golice, tik iznad ruba šumskog pojasa. Na tom je mjestu 1892. godine Njemačko-Austrijsko planinarsko društvo izgradilo koču i dali joj naziv -  Njemačka koča. Taj naziv bio je vrlo bolan za slovenske planinare, zato je SPD u Kranjskoj Gori osnovalo planinarsku podružnicu (ogranak) - 1903. godine. Iste godine, podružnica je odlučila izgraditi na vrhu Golice slovensku koču. Gradnja koče započeta je 1904. a dovršena i otvorena 13. srpnja 1905. godine. Koča je dobila ime po Francu Kadilniku strastvenom planinaru koji je uveliko pomagao izgradnju koče. Darovao je 7000 kruna ( pravo bogatstvo za ono doba). Nakon izgradnje koče na vrhu Golice Njemačka koča (Nemška koča) preimenovana je u „Spodnju“ - Jesenišku koču.

U lipnju 1943. godine partizani su zapalili obje koče, kako ne bi služile kao uporište njemačkim snagama. PD iz Jesenica 253 m ispod vrha Golice na mjestu gdje je bila Njemačka koča izgradilo je današnju „Koča na Golici“ s 40 ležaja.

Od koče planinarska staza nastavlja u smjeru sjevera, po dobro vidljivoj i utabanoj stazi, najprije umjerenim usponom, zatim nastavlja vijugajući po vrlo strmim planinskim travnjacima. Nakon 25 minuta uspona, staza izlazi ispod grebena, gdje put zavije ulijevo i nakon dvjestotinjak metara planinarska staza izlazi na greben, od kuda se otvara pogled na Korušku u Austriji. Od ove točke preostaje još 15 minuta uspona po lakšoj grebenskoj stazi do vrha Golice (1835 m).

Vrh Golice je veća travnata zaravan, na kojoj se još i danas vide temelji Kadilnikove koče. Vrh je označen s geodetskim i betonskim stupom na kojemu je ugravirana ruža smjerokaza - planinskih pravaca. Dvadesetak metara prema jugu nalazi se planinarski žig i metalna kutija s upisnom knjigom.

S ovog vrha pruža se prekrasan pogled na sve strane svijeta, obzirom da nema ni jedne veće planine u blizini, koja bi zaklonila pogled. Prema istoku vidi se dugi greben Karavanki preko Struške, Belščice do Stola. Na grebenu Karavanki prema zapadu vidljivi su vrhovi:  Klek, Hruški vrh, Dovška Baba i Kepa. Prema jugu vide se travnati greben Golice i naselje Planina pod Golico. Vrlo lijep pogled otvara se prema sjeverozapadu na Korušku prema Austriji na dolinu Drave, Klagenfurt, Villach i jezera: Worthersee, Ossiacher See i Faaker See, te dalje u daljini austrijske Julijske Alpe. Prema sjeverozapadu na slovenskoj strani također jasno se vidi središnji dio  Julijskih Alpa s Triglavom, Stenarom i Škrlaticom.

Sa ovog vrha nastavlja se dalje za Krvavku (1785 m) i Malu Golicu (1646 m), nakon koje slijedi spust do prijevoja sedlo Suha (1430 m), a potom kružno ispod vršnog grebena do koče na Golici.

Nakon 10-tak minuta od napuštanja vrha Golice, dolazi se do križanja putova na kojem treba nastaviti ravno nemarkiranom grebenskom stazom koja vodi prema vrhu Krvavka po planinarskom putu zvanom „put graničara“. Nastavlja se dalje ovim grebenom sve do sedla između Golice i Krvavke, sa kojeg slijedi strmi uspon do vrha Krvavke (1785 m). S ovog vrha, kao i s cijelog grebane, neodoljivi su pogledi na sve strane.

U nastavku staza slijedi strmi spust do Male Golice (1646 m) s koje lakšom strminom do raskrižja putova na prijevoju – sedlo Suha (1430 m), na kojem planinarska staza izlazi na šumsku cestu. Na ovom križanju, gledano iz pravca dolaska treba skrenuti desno šumskom cestom prema  koči na Golici i nakon 150 metara planinarska staza zavija ulijevo i ulazi na markirani šumski planinarski put. Staza, u prvom dijelu vodi kroz gustu bukovu šumu dobivajući na visini 70 m, na dužini od 600 m, a nakon toga nastavlja po izohipsi grebena Golice, gotovo polegnuta na prosječnoj nadmorskoj visini od 1500 m. Ovaj dio staze nije zanimljiv – nema vidika. Nakon 20 minuta hoda dolazi se do slijedećeg raskrižja planinarskih putova ispred koče na Golici na kojem treba skrenuti desno i nastaviti istim putom po kojem uspona sve do početne točke odnosno do donje postaje teretne žičare.

Autor: Mirko Bjelan