Poštarski Dom » (Kopiščarjeva Pot) » Prisojnik

Iz Zagreba treba voziti autoputem preko Ljubljane do Jesenica, u kojima treba napustiti autoput i nastaviti regionalnom cestom do Kranjske Gore. Kada se dođe do Kranjske Gore treba napustiti regionalnu cestu i skrenuti u smjeru Bovca. Na toj cesti je prijevoj Vršič koji je i početna točka ovog izleta.

Za ljubitelje klinčanih puteva ili ferata, uspon na Prisojnik (2.547) po Kopiščarjevom putu sigurno je jedna od nezaobilaznih tura.  S veoma zahtjevnim stazama i osiguranim penjačkim putovima upoznao se svaki planinar koji je bar jednom išao u Alpe. Za takove smjerove uspona gotovo se već udomaćio izraz „ferata“ koji dolazi iz talijanskog naziva via ferrata, a koji se može doslovno prevesti kao željezni put, a u stvari označava alpski uspon osiguran klinovima, čeličnim užadima, ljestvama… No to opet ne znači da se svaki put s nekoliko klinova može nazvati feratom. No skoro je sigurno da svaki zahtjevan put označava smjer u alpama na kojemu ćemo manje ili više imati poteškoća u penjanju bilo zbog tehničkih zahtjeva, bilo zbog duljine ture, ali na kraju i puno zadovoljstva. Jedan od osnovnih uvjeta ferate je da put ide stvarno strmim terenom, da ima vertikale, provjese, a željezna pomagala čine veći dio puta kojim se krećemo hvatajući se za stijene i pomagala.

Kopiščarjev put slovi za tehnički najzahtjevniji osigurani penjački put u Slovenskim Alpama. Za ishodišnu točku može se odabrati Erjavčeva koča na 1525 mnv, ili parkiralište na prijevoju Vršič.

Vršič je najviši cestovni prijevoj u Sloveniji, pod istoimenim vrhom, koji povezuje Gorenjsku (Gornjosavsku dolinu) s Trentom (dolinom Soče). Atraktivnu Vršišku ili Rusku cestu gradili su tijekom I. svjetskog rata ruski zarobljenici. Preko 24 serpentine cesta se penje od Kranjske gore (810 m) do Vršiča (1611 m) i potom preko 26 serpentina spušta na drugu stranu u Log (620 m). Dužine je 24 kilometra.

Vršič je danas zanimljivo izletničko odredište s lijepim šetnicama i planinarskim putevima na okolne vrhove, lijepim vidicima i dobrom ugostiteljskom ponudom u planinarskim domovima. Od Kranjske gore do Vršiča na potezu od 12 km, nalazi se pet planinarskih domova, od čega tri na užem području Vršiča (Erjavčeva koča, Tičarjev dom i Poštarski dom).

Ovdje će se opisati uspon sa Poštarskog doma na Vršiču (1690 m) na Prisojnik (2547 m) po ferati, sjevernom stijenom, kroz Okno, Kopiščarjeva pot i silazak sa vrha po južnom putu do Vršiča. Planinarska staza najprije vodi kroz lijepu arišovu šumu do prvog uspona koji je mješavina stijene i trave. Užad i klinovi su dobro došli u toj vertikali.

Kopiščarjev put ili Jeseniška staza kako još nazivaju ovaj uspon na kiklopa Julijskih Alpi maštovita je avantura u vertikali stijene na kojoj slijede police, hodanje iznad provalija, pa onda cik-cak penjanje ispod kamenog lika Ajdovske deklice i slapa uz nju. Put se penje jako strmo i ako se dogodi da padne kamen s visine, nikakva kaciga neće pomoći jer se nalazimo u svijetu nesigurnosti koji smo prihvatili na osobnu odgovornost. Slijedi zloglasni petnaestak metara visok kamin na čijem hrpu željezarija olakšava penjanje. Ruksak jako vuče van pa ga mnogi skidaju i guraju ispred sebe. Na ovome dijelu stvarno treba puzati.

U nastavku ima manje problema, ali mnogobrojne police i te kako traže oprez. Put je vrlo dinamičan, ima nekoliko vrlo atraktivnih vertikala, vidici su izuzetni, a napor koji se ulaže ispunjen je nadahnućem. Nakon toga, kada se osjeti hladan vjetar s kapljicama vode, to je vjesnik dolaska u područje Prednjeg okna. U dnu te rupe osjećate se stvarno sitnim i nemoćnim. Uspon prema izlazu iz okna je težak po skliskom sitnom kamenju, a isto takovo i pada sa stropa stijene.

Iz okna se penje po glatkoj dobro osiguranoj stijeni. Dalje do vrha ide se po grebenu, često vrlo otvorenom na sve strane. Greben je vrlo otvoren, prozračan i razgledan, dakle iznimno uzbudljiv. I vrh će vas oduševiti jer vam se otvara pogled na brojne velikane Julijskih Alpi: Triglav, Škrlaticu, Razor, Jalovec, Mangart... Za uspon treba oko 4 sata.

Za ovaj uspon treba imati kompletni set za samoosiguravanje, a u dobrom dijelu sezone uspona dobro će doći dereze i cepin. Idealno vrijeme je rana jesen kad je stijena suha i nema snijega, pa je penjanje pravi užitak. 

Preporučeni povratak je po slovenskom (južnom) putu do Vršiča, za što je potrebno oko 2 h. Taj put nije pretjerano zahtjevan, no većim dijelom je stjenovit, uz poneku sajlu, tako da je oprez nužan.

Za ovu veličanstvenu turu potrebno je i malo sreće s vremenom, jer vlažna stijena, jak vjetar ili magla na vrhu nisu rijetke pojave i mogu bitno umanjiti užitak, a povećati opasnost.