Prijevoj Vršič » Mala Mojstrovka (Hanzova Pot)

Iz Zagreba treba voziti autoputem preko Ljubljane do Jesenica, u kojima treba napustiti autoput i nastaviti regionalnom cestom do Kranjske Gore. Kada se dođe do Kranjske Gore treba napustiti regionalnu cestu i skrenuti u smjeru Bovca. Na toj cesti je prijevoj Vršič koji je i početna točka ovog izleta. Automobil treba parkirati na parkiralištu.

Vršič je najviši cestovni prijevoj u Sloveniji, pod istoimenim vrhom, koji povezuje Gorenjsku (Gornjosavsku dolinu) s Trentom (dolinom Soče). Atraktivnu Vršišku ili Rusku cestu gradili su tijekom I. svjetskog rata ruski zarobljenici. Preko 24 serpentine cesta se penje od Kranjske gore (810 m) do Vršiča (1611 m) i potom preko 26 serpentina spušta na drugu stranu u Log (620 m). Dužine je 24 kilometra.

Vršič je danas zanimljivo izletničko odredište s lijepim šetnicama i planinarskim putevima na okolne vrhove, lijepim vidicima i dobrom ugostiteljskom ponudom u planinarskim domovima. Od Kranjske gore do Vršiča na potezu od 12 km, nalazi se pet planinarskih domova, od čega tri na užem području Vršiča (Erjavčeva koča, Tičarjev dom i Poštarski dom).

S parkiralište na Vršiču treba krenuti slabo markiranom stazom koja vodi prema Mojstrovki i Slemenu. Nakon kratkog i malo oštrijeg uspona dolazi se do smjerokaza prema kojem za Mojstrovku treba skrenuti lijevo. Nakon skretanja treba nastaviti ravno u smjeru Slemenove špice i Hanzove poti na Mojstrovki. U nastavku uspona planinarska staza dolazi na križanje na kojem s desne strane dolazi staza iz smjera Erjavčeva doma. Nakon ovog križanja slijedi kratki oštriji uspon nakon kojeg se stiže do prijevoja Vratca (1807m) na kojem je križanje planinarskih staza. Na ovom križanju treba skrenuti lijevo prema Maloj Mojstrovki po Hanzovoj poti (2 sata) jer smjer desno vodi prema Slemenovoj špici (45 minuta) i prema domu u Tamarju (2 sata). Sa lijeve strane planinarske staze na većem kamenu ispisan je naziv „Mojstrovka“ i strelica koja označava smjer u kojem treba nastaviti uspon.

Od ovog prijevoja staza gotovo da ne dobiva na visini a vodi po siparu ispod okomite sjeverne stijene, i nakon 10-tak minuta se stiže pod stijenu, odakle započinje uspon po Hanzovoj poti. Nakon ulaska u stijenu, uspon se nastavlja po ferati.

Ova staza otvorena je 1928. godine, čiju je gradnju izveo poznati graditelj planinarskih putova u Sloveniji Ivan Vertelj-Hanza. Uspon sjevernom stranom po Hanzovoj poti na Malu Mojstrovku slovi za najposjećeniji osigurani penjački smjer u slovenskim Alpama. Staza posjeduje sve elemente što ferata treba imati: lak i brz pristup, strmu atraktivnu stijenu gdje se stalno izmjenjuju stijena, kamini, police i žljebovi. Uspon je dobro osiguran a sa svakim dosegnutim metrom, otvaraju se lijepi i nezaboravni vidici. Na samom početku uspona postavljena je ploča sa upozorenjem za planinare da je Hanzova pot radi sniježišta teško prohodna, pa se zbog toga preporuča korištenje primjerene planinarske opreme. Ovu ploču je postavilo planinarsko društvo Jesenice.

Penjanje odmah započinje oštrim usponom po stijeni koja je osigurana klinovima, a onda sajlama, klanfama, ljestvama, slijede kamini, otvorene vodoravne neosigurane police, prečenje, stalno se izmjenjuju provalije, penjanje glatkom stijenom, klinovi, pa sajle, ulazak u procjepe, tako u neprekinutom nizu do pred vrh, pa su kod penjanja ravnopravno zastupljene i noge i ruke, ali i glava. Potrebna je psihofizička ravnoteža i kondicijska spremnost.

Mala Mojstrovka je zbog relativno visoke nadmorske visine i laganog pristupa početnoj točki uspona, jedan od najposjećenijih vrhova Julijskih Alpi. Na vrhu se nalazi upisna kutija i planinarski žig. S vrha se pružaju nezaboravni vidici na susjednu Veliku Mojstrovku, Mangart, Slemenovu špicu, Ponce i vrhove iznad doline Krnice, Škrlaticu i Prisojnik.