Prokletije: Karaula Zastan-Buni Jezerce-Maja Jezerce

Iz Zagreba postoje tri najjednostavnija prilaza do mjesta Gusinje: a) Zagreb-Nova Gradiška-Zenica-Sarajevo-Goražde-Bijelo polje-Gusinje. Dužina ovog prilaza je 707 km i treba oko 10,5 sati vožnje; b) Zagreb-Beograd-Čačak-Užice-Bijelo polje-Gusinje. Dužina ovog prilaza je 792 km i treba 10 sati vožnje; c) Zagreb-Split-Vrgorac-Čapljina-Stolac-Trebinje-Nikšić-Podgorica-  Gusinje. Dužina ovog prilaza je 831 km i treba oko 12 sati vožnje.

Prema gore navedenom, ako se na ovaj izlet kreće iz područja Zagreba, najoptimalnija je varijanta a) a samo nešto malo lošija ali skuplja varijanta b). U ovom izletu je odabrana varijanta prilaza pod a) jer je bilo planinara koji su sudjelovali na ovom izletu sa područja Sarajeva pa je zbog toga i bila jedino moguća.

Od Gusinja treba odabrati lokalnu cestu i voziti (Vuhanjska GU 03) prema selu Vusanje (Vuthaj). Na ovom dijelu puta prolazi se pored najveće znamenitosti ovoga kraja Alipašinih izvora. Kada se dođe Vusanje (Vuthaj), vožnju treba nastaviti prema kraju sela, gdje se nalazi još jedna znamenitost ovog kraja, vodopad Grlja. Tu se ulazi u dolinu Ropojana.

Prije dolaska na makadamsku cestu ima dosta pogodnog mjesta za parkiranje gdje se može ostaviti vozilo. Nikako ne treba propustiti pogledati vodopad Grlje koji se nalazi na par minuta hoda od parkirališta.

Ovaj izlet je napravljen u zimu 2016. godine i od parkiranih vozila se krenulo pješice. Daljnji put se eventualno može skratiti sa terenskim vozilom sve do bivše vojne karaule na Zastanu. Gpx Tragovi  sa ovog uspona vode od spomenute karaule i snimljeni su u ljetnom periodu pa jako dobro slijede stazu uspona. Ako se ne može sa svojim automobilom do spomenute karaule, može se kontaktirati mještanina i planinarskog vodiča Jetmira Gocaja koji vam može pomoći u vođenju, pronalasku smještaja, terenskih vozila i svih ostalih stvari vezanih za ovaj dio Prokletija. FB profil: Jetmir Guide Gocaj ili Viber broj +382 63 478 861.

U ovom zimskom usponu, nastavilo se pješice kroz lijepu dolinu Ropojane. U dolini se nalazi izvor „Savino oko“ koji treba obavezno vidjeti. Izvor je obojen rijtko viđenim nijansama plave boje, i tu se rađa rijeka Skakavica. Prosječna nadmorska visina doline je oko 1100 m, a provlači se kroz strme usjeke iznad kojim dominiraju nazubljeni vrhovi, na koje se baca pogled pun respekta. Ovaj dio uspona manje-više vodi po makadamskom putu sve do napuštene pogranične karaule na Zastanu, do koje ima oko 7 km.   U karauli je moguće prenoćiti i na uspon krenuti iz nje. Za ovu dionicu u snježnim uvjetima trebalo otprilike dva sata hoda. U ljetnim uvjetima, ova karaula je početna točka uspona.

U ovom planinarskom izletu, koji se izvodio u zimskim uvjetima i za kratkog svijetlog dijela dana, predviđeno je spavanje u šatorima u dolini jezera. Ako se ima šator, to je i dobra opcija i za ljetne uvjete uspona.

U nastavku uspona od spomenute karaule, pored koje ima i izvor vode na kojem se mogu popunti zalihe, planinarska staza oštro se uzdiže kroz gustu šumu, nakon koje se dolazi do „Doline jezera“. Po izlasku iz šume pred očima se pojavi potpuno nova slika i doživljaj okoline. Oštri vrhovi koji se vide iz doline Ropojana postali su bliži i veličanstveniji. Kroz dolinu treba nastavit uspon do jezera. Ubrzo se stiže na državnu granicu između Crne Gore i Albanije, što je naznačeno jednim većim kamenom. Nema nikakve policije, graničara ili slično. Uobičajena procedura je da se crnogorskoj pograničnoj policiji dostavi spisak učesnika, plan kretanja, mjesto prelaska granice i broj dana boravka. Crnogorska policija valjda o tome obavijesti svoje kolege u Albaniji.

Dolina jezera ili Buni Jezerce sastoji se od ukupno šest jezera. Početkom rujna neka od njih presuše, ali najveće, koje je se nalazi u podnožju vrha Maja Bojs, uvijek ima vode. U ovom izletu, koji se izvodio u zimskim uvjetima, dolaskom do zadnjeg jezera, završio je prvi dio uspona i kod njega je formiran camp za prespavati. Tu je raspremljena oprema i postavljeni šatori. Od karaule do ovog campa, u zmskim uvjetima treba oko 3 sata laganog hoda dok je u ljetnim uvjetima potrebno vrijeme značajno kraće. Za vrijeme prolaska kroz dolinu jezera, stalno su se čuli zvukovi lavina, pošto je već dan bio odmakao prema smiraju a sunce je bilo jako.

Drugi dan započeo je već u 4 sata ujutro, sa čeonim svjetiljkama po mekanom dosta dubokom snijegu. Od zadnjeg jezera, planinarska staza vodi malo oštrije uzbrdo i lagano zavija ulijevo. Tek se na ovom dijelu uspona, prvi put otvara vidik na konačni cilj Maja Jezerce, koji je i najviši vrh Dinarida. Do prijevoja koji se nalazi između Maje e Kokerhones i Maje Jezerce, trebalo je oko 3 sata uspona.

U nastavku uspona od spomenutog prijevoja, planinarska staza najprije vodi kroz strmi zahtjevniji kuloar, pa se stavljaju dereze prije nego se krene penjati završni njegov dio. Na izloženijim dionicama nužno je bilo postavljanje gelendera. Za savladavanje ovog dijela uspona, treba biti maksimalno oprezan i koncentriran, posebno na jednom njegovom dijelu kada se ostaje samo na prednjim zubima dereza. Za savladavanje ovog dijela trebalo je još oko 1,5 sati, da se dođe do križa na vrhu Maja Jezerce. Pogledi na velikane Prokletija su dovoljna nagrada za ovaj dosta težak uspon.

Prilikom izvođenja ovog uspona išli smo sa vodičima iz PK Pobeda Beograd (Zoranom Kovljenićem Sokolom i Milanom Pamučarom) koji su izvrsno odradili svoj dio posla. Prilikom povratka dio ekipe je ostao prespavati u šatorima, dok se drugi dio u komadu spustio do vozila.

Pridonio Marino Vidović