PS Duliba (Zelena kuća)-Grebenska staza (Krampusov put)-Sjeverni i Južni Vrh Kolevratskih stijena-PS Duliba (Zelena kuća)

Ako se dolazi s kontinentalne strane Hrvatske, autocestu Zagreb-Split treba napustiti na čvoru Ogulin. Nakon prolaska naplatnih kućica, treba proći grad Ogulin i na njegovom zapadnom kraju krenuti u smjeru HOC Bjelolasica. Kada se dođe do mjesta Jasenak, vožnju treba nastaviti u smjeru Novog Vinodolskog oko 12 km. Kada se prođe Lugarnica Stalak treba nastaviti još 5 km do lijevog oštrog odvojka uske asfaltne ceste za Dulibu (s desne strane je ugibalište a prije njega prometni znak za priključak sporedne ceste na glavnu i znak ograničenja brzine 50). Na početku odvojka je rampa koja se ne zaključava.

Nakon skretanja na usku asfaltnu cestu, na prvom križanju sa makadamskom cestom, koja dolazi s desne strane, treba nastaviti ravno po uskoj asfaltnoj cesti te nakon prijeđenih 3,3 km ova uska asfaltna cesta se križa sa makadamskom cestom. Na ovom raskrižju može se ići lijevo po uskoj asfaltnoj cesti ili skrenuti desno na dobru makadamsku cestu koja je u početku također asfaltirana. Tu treba skrenuti desno i voziti do PS Duliba (Zelena kuća), koja se nakazi s lijeve strane spomenute ceste. Pored nje je i veće parkiralište na kojem se može sigurno ostaviti automobil. Na spomenutom parkiralištu ispred ovog skloništa je i početna i završna točka ovog planinarskog izleta.

Ako se dolazi iz smjera Novog Vinodolaskog, oko 2,1 km od Lugarnice Mošune odvaja se prethodno opisani odvojak za PS Dulibu.

U ovom planinarskom izletu, opisuje se smjer uspona od PS Dulibe Grebenskom stazom koja je među planinarima poznata kao Krampusov put, preko sjevernog i južnog vrha Kolevratskih stijena i povratak nazad planinarskom stazom do makadamske ceste po kojoj se vraća do početne točke izleta i time se radi kružna tura. Za planinare koji ne vole zahtjevnije staze koje vode kroz kamenjar, oni se mogu jednostavno popeti stazom silaska i po istoj se vratiti nazad do automobila. Ovaj potonji smjer uspona nije zahtjevan i jednostavan je za savladavanje.

Prve markacije Grebenske (Krampusove) staze nalaze se nasuprot prostranog proširenja ispred PS Duliba. Uspon Grebenskom stazom je malo zahtjevniji za savladavanje i potrebno je imati nešto planinarskog iskustva za uspon prema južnom dijelu vršnog grebena Kolevratskih stijena.

Vršni greben se proteže dužinom od 1,5 km s dva istaknuta vrha na početku i kraju, na jugu i sjeveru. Južni vrh se nalazi na 1090 m nadmorske visine i obilježen je kao kontrolna točka HPO-a. Sjeverni vrh je nešto viši sa 1099 m nadmorske visine, nema žiga i s južnim je spojen jedinstvenom i atraktivnom stazom koja se kolokvijalno zove Krampusov put, a koju su trasirali članovi HPD Vihor. Krampusov put je dobio ime, prema nepotvrđenim izvorima, u spomen na planinara Željka Kanturu, jednog od osnivača Kapelanskog Planinarskog Puta.

Tko je god imao priliku proći Vihoraški put između Bijelih i Samarskih stijena, na Krampusovom putu će imati novu, i nešto jaču, adrenalinsku injekciju. Naime, oba ova puta su trasirali članovi PD Vihor.

Vršni greben Kolevratskih stijena dugačak je oko 1,5 km, a za njegovo savladavanje treba odvojiti 1,5-2 sata, što ovisi o vještini i kondiciji planinara. Najveći dio vremena provodi se pentrajući po golim stijenama i tražeći što jednostavniji put preko oštrih škrapa. Škrape između oštrih vrhova stijena su duboke i ako se dogodi pad u njih, mogu biti i pogubne.

Ako se izlet izvodi u jesen, po vlažnim uvjetima na stijenama, koje su dodatno obrasle vlažnom i skliskom mahovinom, dok su škrape popunjene otpalim lišćem, oprez i koncentracija moraju biti na najvećoj mogućoj razini, da bi se prevenirala moguća nesreća. U zimskim uvjetima sa dosta snijega, treba zaobići ovu stazu u širokom luku.

Na jednom mjestu je nešto zahtjevniji detalj, koji traži prelazak sa stijene na stijenu, nedaleko od sjevernog vrha, za kojeg su se članovi društva pobrinuli i u stijenu zabili više dužih metalnih šipki, kako bi prijelaz bio što bezbolniji. Na ovom mjestu treba pripaziti, ali nije tako strašno ako se posjeduje barem minimalna vještina penjanja. Naime, kada se stane na šipku na drugoj stijeni, koja je dosta glatka i teško se pronalazi hvatište za ruke. Konop od 10-tak metara dobro bi došao. Ako je obilazak obrnutim putom onda je ovaj prelazak nešto jednostavniji jer u tom slučaju, druga stijena nudi jednostavije savladavanje a i šipke su postavljene tako da ovim smjerom bude nešto jednostavije savladavanje ove prepreke. U suhim uvjetima, sa malo penjačkog iskustva, i jedna i druga opcija su savladive uz malo opreza i vještine.

Na ovom grebenskom putu, osim spomenute izraženije prepreke koju treba savladati, ima još 4 mjesta na kojima se morate spustiti sa stijene oko 2 metra, koje također nije jednostavno savladati u vlažnim uvjetima na Grebenskoj stazi. Ovo ne treba nikoga obeshrabriti da ne ide ovim malo zahtjevnijim ali vrlo interesantnim usponskim snjerom.

Ovaj planinarski izlet se ne preporučuje olaninarima koji imaju problema sa ravnotežeom!

Silazak s južnog vrha, nakon nekoliko lakših spustova sa vršnog kamena, nastavlja se kroz visoku bukovu šumu, dosta strmo nizbrdo, do izlaska na napuštenu šumsku cestu, po kojoj se izlazi na dobru makadamsku cestu po kojoj se vraća na početnu točku ovog planinarskog izleta. Na ovom dijelu ima dosta prevrnutih stabala, planinarska staza je dosta zarasla i na cijeloj svojoj dužini ima poteškoća sa praćenjem markacija, koje su djelomično nedostatne, neke su obrasle mahovinom a dosta ih je izblijedilo.

Ova lijepa i izazovna planinarska staza treba žurno dotjerivanje!