Putišići (Crkva Svih Svetih)-Kozik (vrh Sveti Jure)

Autocestu Split-Dubrovnik treba napustiti na čvoru Bisko. Nakon prolaska naplatnih kućica treba skrenuti na prvu asfaltnu cestu desno (br. 6260), koja vodi u smjeru mjesta Srijane i Blato na Cetini. Nakon kraće vožnje po spomenutoj asfaltnoj cesti dolazi se do prvog odvojka desno na lokalnu cestu br. 67085, koja vodi za Dolac Donji. Kada se prođe Dolac Donji, dolazi se do račvanja lokalnih cesta, na kojem je izgrađena crkva posvećena Svim Svetima. U ovom planinarskom izletu to je bila početna točka. Ona je odabrana iz razloga što na parkiralištu crkve automobil u principu najmanje smeta lokalnom stanovništvu.

Ako se želi skratiti dužina staze uspona, tada se može nastaviti vožnja na način da se na račvanju asfaltnih cesta skrene desno i nastavi vožnja dalje kroz selo Putišići do zadnjih kuća, kod kojih i završava asfaltna cesta. Na tom mjestu ima prostora za parkiranje automobila ali nije utvrđeno da li će parkirani automobil smetati manipulaciji pakriranog kamiona koji očito koristi ovo mjesto za manipulaciju robom. Udaljenost između spomenuta dva mjesta podobna za parkiranje je oko 700 m pa ostaje svakome da procjeni što mu je za činiti.

Prve markacije planinarske staze nalaze se na desnom ćošku ograde crkve Svih Svetih. Tu treba skrenuti desno i nastaviti oko 700 m po asfaltnoj cesti, što u naravi znači proći kroz selo Putišiće od početka do kraja. Nakon završene dionice po asfaltnoj cesti, uspon se nastavlja po slabijem makadamskom putu još 800 metara, na kojem se polagano počinje dobivati na nadmorskoj visini.

Na kraju spomenutog makadamskog puta, uspon se nastavlja po planinarskoj stazi koja se u početku polako uzdiže da bi nakon nekoliko stotina metara krenula jako oštro uzbrdo. Odmah se može primjetiti da je planinarska staza rijetko i dosta oskudno, uz to i davno markirana, pa je i ono malo markacija blijedo i teško uočljivo. Markacije su izvedene po horizontalnom terenu, po kamenjaru, pa bi bilo puno bolje da je po koja od njh stavljena na drveće visoke makije, pa bi praćenje staze bilo jednostavnije i lakše. Uz sve navedene nedostatke, uz malo planinarskog iskustva, staza uspona je ugažena i može se slijediti osim što treba posebnu pažnju obratiti kada se prelaze kamenite goleti, na kojima ugažene staze niti markacija nema. Na tim mjestima su mjestimično planinari podignuli po koji ćulak, pa su i ona savladiva.

Na udaljenosti od 2,5 km od polazišta, postoji kontejner koji je zaključan, a mjesto se naziva Milino Sičišće i nalazi se na 800 m nadmorske visine. Do ovog mjesta planinarska staza vodi kroz šumu niske makije koja ne ometa penjanje.

U nastavku uspona, planinarska staza obilazi dvije veće ponikve sa njihove zapadne strane, vodi po kamenitoj goleti, po kojoj pokoji ćulak pomaže orjentaciji. Nakon spomenute goleti, ulazi se u područje visoke makije, a planinarska staza vodi jako oštro uzbrdo, gotovo izravno na prijevoj između Malog Kozika i vrha Sveti Jure. Kako se uspon više približava spomenutom prijevoju, to planinarska staza vodi sve oštrije uzbrdo, prolazi kroz prorijeđenu šumu makije, zatim po kamenjaru i manjem siparu, izlazi na prijevoj.

Na prijevoju se ova staza stapa u onu koja dolazi iz zaselka Ćotići preko Teple Pole, da bi u nastavku, po jako lijepom i nezahtjevnom grebenu, zajedno dovele do vrha Kozik na kojem se nalazi kapelica posvećena svetom Juri.

Vrh Kozik je jedan od najljepših vidikovaca u hrvatskim planinama. Sa zapadne strane vidi se cijeli greben Mosora, Kozjak, Svilaja, Dinara; sa sjeverne strane lijepo se vidi Troglavska skupina vrhova, Šator, Cincar, Kamešnica, Tušnica...; sa istočne strane dominira Čvrsnica, Vran planina. Prenj. Čabulja...; sa južne strane vidi se Pelješac, Korčula, Lastovo, Sušac, Hvar, Brač, Sveti Andrija, Šolta...

Ovdje treba napomenuti da je ova planinarska staza jedna od najljepših usponskih staza na vrhove Mosora, samo joj treba malo dodatne njege i ona će privući veliki broj planinara.