Rastovac » Sveti Ilija (Biokovo) » Šćirovac » Bartulovići

Biokovo je najveća, najduža, najljepša i najsurovija planina Dalmacije. Proteže se na 196 kvadratnih kilometara, a najviši vrh mu je Sveti Jure (1762 m). Na njemu je smješteno veliko bogatstvo različitih pejzaža, tako da svaki posjet Biokovu pruža poseban doživljaj. Odlikuju ga geomorfološki fenomeni: vrtače, ponikve, škrape, kamenice i mnogobrojne jame, ledenice, špilje i više od 40 endemičnih biljnih vrsta. Sa njegovih vrhova prekrasni su i nezaboravni krajobrazi i vidikovci. Zbog svoje posebnosti i prirodne ljepote.

Parkom prirode proglašen je 1981. Pod pojmom Biokovo, poznajemo planinu Biokovo u užem smislu - pruža se od prijevoja Dubci, kod Brela do prijevoja Saranač, kod Gornjih Igrana, te od prijevoja Turija do poluotoka Osejava. U širem smislu u masiv Biokova ubraja se planina Rilić i Sutvid kao jedna cijelina, te Matokit i Šibenik kao druga cjelina. Sveti Ilija sa Šćirovcem omeđuje "najtanji" dio Biokova.

Greben koji ih spaja strmo se ruši na obje strane. Stoga nije čudo da je baš taj dio Biokova odabran za gradnju tunela "Sveti Ilija" koji će spajati zabiokovlje i primorje.

Autocestu A1 treba napustiti na čvoru Zagvozd. Nakon prolaska naplatnih kućica, na prvom križanju treba skrenuti desno na lokalnu cestu koja vodi prema sjevernom portalu tunela Sveti Ilija. Prije naplatnih kućica za naplatu tunelarine koja je ukinuta, treba skrenuti prema Rastovcu odnosno zaseoku Dedići. Sljedeće skretanje je u samom zaseoku Dedići gdje je potrebno kod kuće Miće Dedića skrenut lijevo na stari makadamski put. Na ovom križanju se nalazi tabla sa smjerokazom za uspon na vrh Sveti Ilija 4:30 h. U nastavku treba voziti prema sjevernom portalu tunela te kod podvožnjaka (ovo je ujedno i prvo mjesto pogodno za parkirranje) treba skrenuti oštro desno prema betonari koju se obilazi sa lijeve strane.

Od betonare se vozi po djelomično betoniranom putu koji vodi u smjeru kontenjerske upravne zgrade Hidroelektre koju treba zaobići sa lijeve strane i nastaviti dalje prema lokaciji sa bunarom i kućicom poznatoj kao „Staro selo“ koje je smješteno na nešto manje od 400 metara nadmorske visine. Početna točka ovog planinarskog izleta se nalazi lijevo od bunara a prva markacija je „skrivena“ u šikari pored znaka parka prirode Biokovo.

Odmah u početku uspona planinarska staza kreće oštro uzbrdo kroz makiju i nisko raslinje prema bunaru Prižmerac. Na ovom dijelu uspona planinarska staza je loše održavana pa se mora provlačiti kroz šikaru sve dok se ne dođe do područja sa visokom makijom. Bunar Prižmerac se nalazi nedaleko od planinarske staze na nadmorskoj visini oko 555 metara.

Nakon spomenutog bunara uspon se i dalje vodi oštro uzbrdo preko padine Skradinjevac do zarušenih stočarskih stanova na Dobrom (1180 m). Tu se nalaze i dva bunara ali voda nije preporučljiva za piće, tj. može se koristiti isključivo ako se prokuha ili dezinficira. Na području dobrog dola planinarska staza izlazi iz šumovitog dijela uspona i nastavlja dalje po biokovskoj goleti.

U nastavku uspona planinarska staza vodi prema Oštrom vrhu i klancu iznad Matijaševića stanova gdje se križa sa BPS-om. Ovaj lokalitet je pogodan za opskrbu vodom za piće, jer na malo širen području ima više kamenice od kojih se jedna nalazi neposredno uz planinarsku stazu i propisno je označena pa se teško može promašiti. Iznad ove označene kamenice, gore među polama, nalaze se još dvije koje nisu označene. Najviša kamenica je puna vodom čak i u ljetnim mjesecima. Pokrov ove kamenice je malo urušen ali to nije utjecalo na kvalitetu vode pa se na njoj mogu obnoviti zalihe što donekle može olakšati uspon jer nije potrebno sa sobom nositi pretjerano velike količine tekućine.

Kada se dođe do Matijaševića stanova, vrh Sv. Ilija i kapelica su jasno vidljiva ne bi trebalo biti problema da se slijedi planinarska staza grebenom do vrha.

Vrh Sveti Ilija i njegov hrbat nalaze se sjeverozapadno od središnjega dijela Biokova, iznad zaseoka Rastovac u općini Zagvozd. Ime vrha i nadmorska visina su napisani na kamenu ispred ulaza u kapelicu, a planinarski žig je ugrađen u desni zid.

Kapelica koju su izvorno obnovili mještani iz župe Zagvozd 2000. godine je lijep sakralni objekt na Biokovu, sazidan na starim temeljima iz Biokovskog kamena uz minimalnu uporabu betona. Iznad ulaznih vrata u kapelicu je smještena kamena ploča koja podsjeća posjetioce tko je i kada obnovio ovaj sakralni objekt. Unutra se iznad improviziranog oltara nalazi zanimljiv odlijev s prikazom Sv. Ilije Ognjenog u kolima s plamenim konjima, a na oltaru se između dviju svijeća može ostaviti koja kuna lemuzine.

Pogled s vrha je nezaboravan i otvoren u svim smjerovima, vrijedan je prolivenog znoja.

Od vrha svetog Ilije do vrha Šćirovac, staza vodi uskim grebenom koji je jako atraktivan, ali naporan i zahtjevan za savladavanje, ako je lijepo vrijeme. Ako puše jak vjetar, a u ovim krajevima puše izuzetno jaka bura, može biti jako opasan da se ne upotrijebi riječ poguban. Staza je dobro markirana i jednostavna za snalaženje.

Vrh Šćirovac je označen hrpom kamenja, na jednom većem piše ime vrha i nadmorska visina. S vrha se pruža jako lijep pogled u svim smjerovima, a naročito je upečatljiv prema jugoistoku na sve vrhove Biokova. Žig je ugrađen u stijenu neposredno pored oznake vrha.

S vrha se počinje spuštati, strmo dolje, po otvorenom kamenjaru do spilje Pozijata, koja se nalazi na 1475 m nadmorske visine. Od ove točke spušta se djelomično po pašnjacima, a djelomično kroz borovu šumu do lokve Grljak na 900 m nadmorske visine. Ovdje se gubi markacija i treba je potražiti lijevo dolje u visokoj makiji. Dalje staza vodi kroz visoku makiju, a nakon togo uz suhozide do zaselka Bartulovići.