Ravno-Zagradski vrh-LK Kalac-Kanculova glava-Veliki Kobiljak-Lič

Početna točka ovog planinarskog izleta, nalazi se u naselju Ravno, na parkiralištu  ispred “kolibe Vagabundo”. Prva Planinarska markacija smjera uspona, nalazi se na stablu sa desne strane spomenute kolibe. U početku uspona, za kratko planinarska staza vodi kroz gustu bukovu šumu, nakon koje skreće desno na makadamsku cestu, po kojoj nastavlja dalje kroz vikend naselje. Na kraju spomenutog vikend naselja, planinarska staza skreće oštro lijevo, napušta makadamski cestu, i nastavlja dalje najprije šumskom vlakom a nakon nje kroz visoku bukovu šumu, do raskrižja planinarskih putova, koje se nalazi u podnožju Zagradskog vrha.

Ma spomenutom raskrižju planinarskih putova gledano iz pravca dolaska: lijevo se odvaja planinarska staza za Bribir, PK Kurin i vrh Kukovača; desno u smjeru sjeverozapada odvaja se planinarska staza za vrhove Medveđak, Kobiljak, Konculovu glavicu i Zagradski vrh. Nakon prolaska ovog raskrižja planinarskih putova, stotinjak metara dalje, dolazi se do sljedećeg na koje treba odabrati teže ili lakši smjer uspona na Zagradski vrh. U ovom planinarskom izletu odabran je “teži” malo strmiji uspon na spomenuti vrh. U početku spomenutog “težeg” uspona, planinarska staza vodi po travnatom terenu kroz rijetko borovu šumu, negdjevdo sredine strmog uspona. U nastavku, uspon se nastavlja po kamenitom strmijim dijelu, i na kraju, po malo blažoj zatravljenovaj kamenitoj strmini izlazi na ovaj vrh.

Zagradski vrh ima izduženi oblik lijepog travnati-kamenitog hrpta, sa kojeg se pružaju Izuzetno lijepi Vidici prema Vinodolu, Kvarnerskom zaljevu, više vici, licu i Fužinama. Na vrhu, u stijenu je ugrađen planinarski žig i metalna kutija s upisnom knjigom. Na istočnom podnožju Zagradskog vrha, na nadmorskoj visini oko 950 m, nalazi se područje lijepih livada, na kojima su stanovnici Vinodola izgradili ljetne pastirske stanove zvane „Zagradi” po kojima je i ovaj vrh dobio ima.

Sa Zagradskog vrha slijedi spusti po serpentinama, kroz visoku bukovu šumu, do križanja planinarskih staza na kojem treba skrenuti desno u smjeru Lovačke Kuće (LK) Kalac. Nakon prolaska prethodno spomenutog križanja, silazak se nastavlja po izohipsi u smjeru zapada do sljedećeg križanja planinarskih staza na kojem treba skrenuti lijevo za LK Kalac. U nastavku silaska, planinarska staza najprije prolazi kroz visoku bukovu šumu, nakon koje izlazi na nekoliko većih travnatih proplanaka, da bi na kraju obišla oko nekoliko dubljih vrtača neposredno prije dolaska do LK Kalac.

U nastavku uspona od LK Kalac pa do Kanculove glave, planinarska staza najprije za kratko vodi po makadamskoj cesti, sa koje skreće lijevo na šumarijski put, po kojem nastavlja dalje preko područja Ozrin do proplanka podno Matejine glavice. Na ovom dijelu uspona ima dosta prevrnutih stabala i odbačenog granja, što oteževa i smanjuje atraktivnost uspona. Na prethodno spomenutom proplanku, staza uspona skreće oštrije lijevo, i nastavlja dalje po pješačkom putu, koji je također bogat sa porušenim stablima, koja je ponekad jako teško savladati. Završni dio uspona na Kanculovu glavu vodi preko strmog travnatog proplanka sve do njene vršne točke.

Vrh je označen betonskim stupićem, koji je u gornjem dijelu potrgan (vjerojatno da je izvorno bio križ), na koji je pričvršćena daščica na kojoj je istaknut natpis vrha. Dodatno, oko spomenutog betonskog stupića, naslagana je poveća gomila kamenja.

U ovom planinarskom izletu, s vršne točke se treba vratiti 50-tak metara u smjeru istoka i skrenuti oštro lijevo na markiranu planinarsku stazu, koja se u serpentinama spušta dosta oštro nizbrdo, po sjevernom obronku Kanculove glave, do izlaska na križanje sa dobrom makadamskom cestom, na kojem treba skrenuti lijevo.

Nakon skretanja uspon se nastavlja po spomenutoj makadamskoj cesti slijedeća 2 km. Na tom mjestu se desno odvaja šumarski put, koji u početku nije označen, na kojeg treba skrenuti desno i uspon nastaviti po njemu. Planinarska staza vodi malo oštrije uzbrdo, ubrzo se susreću rijetke markacije, sve do označenog skretanja desno, na kojem je jasno naznačen smjer s natpisom Kobiljak, na drvenoj strelici.

Na ovom mjestu je najbolje ostaviti planinarske štapove jer slijedi malo oštriji uspon po kamenjaru, koji zahtijeva dosta često i upotrebu ruku, do izlaska na vršnu kamenu glavicu koja strši iznad šume. S ovog vrha su otvoreni vidici u svim smjrovima a isti je označen sa natpisom imena i nadmorskom visinom na vršnoj kamenoj gromadi. Pored natpisa se nalazi i planinarski žig i metalni tuljac sa upisnom knjigom.

S ovog vrha se treba vrtiti stazom uspona do mjesta gdje je preporučeno da se ostave planinarski štapovi, koji su ostavljeni na šumarijskom putu, na koji sada treba skrenuti desno.

Nakon skretanja slijedi dosta strm spust, sve do silaska u Lič polje, do mjesta Podkobiljak, koje se nalazi u podnožju ovog vrha. Od Podkobiljaka pa do završne točke ovog planinarskog izleta u selu Lič, planinarska staza vodi u početku po makadamskoj da bi nastavila po asfaltnoj cesti. Ovaj izlet je lijep, naporan, sa dosta lijepih šumskih proplanaka i glavica sa kojih se otvaraju lijepi vidici u svim smjerovima, pa ako je moguće osigurati dva automobila, toplo se preporučuje.