Rifugio Corsi » Škrbina Prednje Špranje » Špik nad Nosom » Bivak Luca » Špik Hude Police » Pecol (Pariralište)

Uspon po grebenskoj stazi „Ceria – Merlone“, slovenski „Poliški Špiki. Ona je posvećena alpinistima iz Trsta Celestino Ceria i Ruggero Merlone, koji su tragično stradali prilikom penjanja na vrh Monte Rosa. Zašto naziv grebena „Poliški Špiki“?

Neumorni tragač, a istraživač slovenskih imena u ovim planinama, Julijskih Alpa, Henrik Tuma,  pokušao je sačuvati od zaborava nazive lokalnih imena. Tako, je stari naziv za Montaž  (2753 m) - Špik (Špik Police), te dalje navodi imena vrhova po grebenu od zapada prema istoku. Špik nad Stražnjom Policom (2680 m), poznatiji kao sjeverni toranj Montaža, Špik od Lavina (2606 m), Špik nad Cijanerico (2461 m), Špik Hude Police (2430 m), Špik nad Tratico, Špik nad Studencima (2392 m), Špik Teške police. Sljedeća na redu je Špik Nosy –Špik nad Nosom (2531 m), Špik nad Špranjo - preko proreza (2554 m). Stoga, u svojoj knjizi - Onomastika Julijskih Alpa, Ljubljana 1929. - piše „Jedini autentični naziv za vrhove na slovenskom je „Poliške Špike“.

Staza se proteže uzduž glavnog grebena Poliških Špikov od prijevoja Forcela Lavinal dell Orso (Škrbina Prednje Špranje) (2138 m) do prijevoja Forca de lis Sieris (Škrbina nad Tratico) (2274 m). Put je dug i težak. Tehnički nije prezahtjevan, ali zbog svoje dužine traži dobru kondiciju i fizičku spremnost. Na izloženim dijelovima put je dobro osiguran sajlama i ljestvama (ferrata). Staza je prepuna polica, usjeka, procjepa, tjesnaca, različitih stijena u obliku tornjeva, piramida i zubaca. O nevjerojatnoj ljepoti ovog grebena, slovenski planinar i pisac Tina Mihelič je napisala - za pravog i istinskog ljubitelja Julijskih Alpa, greben Poliške Špiki neizbježno je dužna tura.!

Uspon po stazi Ceria Merlone može se izvesti iz dva osnovna pravca: Sa zapadne strane od prijevoja – Forcela de lis Sieris (Škrbina nad Tratico), te sa istočne strane od prijevoja Forcella Lavinal dell Orso (Škrbina Prednje Špranje). Oba pravca su jednako zanimljiva. Preporuča se uspon sa istočne, iz razloga što je sam početak uspona do vrha grebena zahtjevan, pa je taj teži dio bolje učiniti na početku, nego na kraju.

Ako se prespava u Rifugio Corsi, logičan je izbor da se uspon započne sa istočne strane grebena. Ruta se može podijeliti u tri dijela: Prvi dio odnosi se na pristupni put do ulaska na stazu Ceria Merlone ( 4,6 km), drugi dio odnosi se na samu stazu Ceria Merlone (8,6 km), te treći dio koji se odnosi na onaj dio puta, od završetka staze Ceria Merlone, preko uspona na Hude police (Cima Terrarossa) i spust do parkirališta na planini Pecol.

Od doma Rifugio Corsi treba slijediti označenu stazu br. 625, koja vodi u pravcu prema Sella Nevei. Odmah na početku staze sa desne strane, prolazi se pored bunkera i tunela – vidljivi ostaci iz Prvog svjetskog rata. Laganim hodom ubrzo se dolazi do križanja planinarskih putova; ravno staza 625 nastavlja za sedlo - Passo degli Scalini i dalje za Sella Nevea. Ovdje treba nastaviti desno stazom 626, po ugodnom travnatom dijelu zatim po siparu do prijevoja Forcella Lavinal dell Orso (Škrbina Prednje Špranje), od kuda započinje staza Ceria Merlone.

Od ovog prijevoja Škrbina Prednje Špranje započinje drugi dio puta.  Ruta, Ceria – Merlone, je definitivno jedna od najljepših u zapadnim Julijskim Alpama. Spektakularan pogled na sve poznate grupe planina, koji oduzima dah. Na ispostavljenim dijelovima staza je osigurana sajlama i na jednom mjestu ljestvama, prolazi dijelom po  izloženim, osiguranim i neosiguranim policama i oštrim vrhovima, tjesnacima, žljebovima i kaminima. Ova staza bila je osigurana za vrijeme Prvog svjetskog rata, gdje je  italijanska vojska imala položaje (obnovljena je 1971. god.), dok je Austro-Ugarska držala položaje na skupini Jof Fuart (Višu).

Neizostavni su i impresivni ostaci iz Prvog svjetskog rata, te bliski susreti s vrlo pitomim kozorogima i gamsovima. Od Škrbine slijedimo stazu po siparu, koja nas dovodi do podnožja stijene nižih vrhova (Cima dell Purtate 2436 m). Odmah na početku ulaska u stijenu, započinje strmi uspon po velikim kamenim grotama za što je potrebno koristiti i ruke i noge. Zatim, ubrzo se dolazi do prvih sajli pomoću kojih se diže po uskom kaminu, potom staza skreće lijevo prema istoku i priječi po ispostavljenim uskim policama, te dovodi do Punte Plagins (Špice Planja) (2411 m). Tu nas čeka 10 m strma kamena stijena opremljena aluminijskim ljestvama uz pomoć kojih se dižemo i dolazimo na izrazitu škrbinu – sedlo pod Vrh Krneg dola (Monte Cregendul) (2351 m). Od ovog sedla vodi nemarkirani put dobro uočljiv „Mulatiera“ iz Prvog svjetskog rata, po kojoj se do ovog sedla može popeti ili se spustiti do Sella Nevea ili parkirališta na prijevoju Pecol.

Dolaskom na prijevoj – škrbinu Monte Cregnedul (2351 m), popeli smo se na glavni greben. Tu staza mijenja smjer desno u pravcu zapada i započinje uspon po ispostavljenim uskim policama do pod sam vrh Planje, te se i dalje nastavlja  zahtjevniji prolaz na južnu bočnu stranu. Zatim slijedi ugodno priječenje po širokim  prozračnim policama jugozapadne strane nižih vrhova do prijevoja – škrbine Forza de la Val (2352 m). Sa ovog prijevoja moguć je spust po ne markiranom putu na planinu Krni dol i dalje do Sella Nevea.

Od ovog prijevoja počinje najzahtjevniji dio staze Ceria Merlone. Od prijevoja staza započinje spustom po kamenjaru, okvirno, 40 metara, zatim po travnatoj polici dolazi se do strmog žlijeba u stijeni Špika nad Špranjo (Modeon del Buinz) (2554 m). Na početku je sipar, a pri kraju žlijeba prelazi se manje sniježište. Od tu započinje teži uspon po sajlama  koji nas dovodi do okomitih stijena, na kojima ima dovoljno uporišta za noge, što omogućava siguran uspon i užitak penjanja. Put dalje nastavlja po uskim policama koje okružuju vršni greben Špika nad Špranjo (Modeon del Buinz), zatim  dovodi do većeg prijevoja – škrbine koja dijeli ovaj vrh od Špika pod Nosom (Poronon del Buinz) ( 2531 m), na kojem je smješten bivak Luca.

Na vrhu Fornon del Buinz (Špik nad Nosom) (2531 m), na stazi Ceria Merlone postavljeno je prekrasno sklonište „bivak“, koji je otvoren u rujnu 2012. Dala ga je izgraditi obitelj planinara Luce Vuericha, koji je poginuo u lavini na Prisojniku 2010. godine. Riječ je o vrlo lijepoj montažnoj drvenoj kućici – bivku, od 16 m² sa smještajnim kapacitetom od 8 ležaja. Sa ovog vrha, kao i sa cijelog grebena pogled je otvoren na sve strane. Prema jugu vidi se cijela kaninska skupina, na zapadu Montaž i preko njega Dolomiti. Na sjeveru su austrijski sniježni vrhovi, a na istoku slovenski dio Julijskih Alpa.

Nakon spomenutog bivka slijedi spust po strmom dijelu staze po velikim kamenim gromadama do prijevoja Forca de lis Sieris/škrbina nad Tratico (2274 m). Na izloženim mjestima, staza je osigurana sa sajlama. Sa ovog dijela staze posebno se lijepo vidi Jof Fuart sa zapadne strane, kao i Jof de Montasio. Sam prijevoj je slikovit i interesantan. I na ovom prijevoju su vidljivi ostaci bunkera iz Prvog svjetskog rata.

Na ovom prijevoju završava staza Ceria Merlone. Treći dio ovog izleta odnosi se na uspon na Cimu Terrarossa (Špik Hude police) (2420 m), te spust po mulatieri do doma – Rifugio Brazza (1660 m), a potom do parkirališta na prijevoju Pecol.

Od prijevoja se spušta nakratko po siparu, zatim se po travnatom dijelu staza priječi južna bočna strana Cime Gambon (Špika nad Tratico) (2405 m), do raskrižja putova: desno za Cima di Terrarossa (Špik Hude police) (2420 m) 20 min, lijevo za Rifugio Brazza i Pecol. Put prema vrhu vodi po sitnom kamenjaru i vijuga po serpentinama, te uskoro dovodi do križanja: lijevo se odvaja staza „Leva“ za Montaž, a desno na Špik Hude police. Ubrzo se stiže na vrh –Špik Hude police (2420 m). Sa vrha se treba vratiti istim putom do raskrižja i dalje travnatom stazom – mulatierom do Rifugio Brazza i do parkirališta na prijevoju Pecol.