Rifugio Giussani » Vrh Tofana di Rozes (3225 m) » Rifugio Giussani » Rifugio Dibona

Piramidalni oblik Tofane di Rozes (3225 m) sa alpinističkog i planinarskog gledišta, izdvaja se svojom atraktivnošću i ljepotom i najljepša je od sve tri Tofane. Njene južne stijene (crvene, narančaste, roze do sive boje) povezane su kao tornjevi u jedinstvenu cjelinu a uzdižu se visoko vertikalno, stvarajući dojam ogromne planinske Katedrale, kojoj se sa poštovanjem treba pokloniti, prije nego se krene u njene stijene.

Sa sjeverne strane vertikalne stijene uzdižu se visoko do 1000  m, po toj strani prolazi najveći i najteži dio ferrate. Padina istočne strane nije monolitna, odlikuje se rasutim stijenama, kamenjarom i siparom - polegnuta se spušta do sedla Focella Fontananegro (2600 m) sa kojim je povezana s Tofanon di Mezzo. Na tom sedlu izgrađen je dom - Rifugio Giussani na istoj nadmorskoj visini.

Uspon na vrh Tofane di Rozes moguć je iz više pravaca. Polazna točka koju planinari najčešće koriste je dom Rifugio Dibono na nadmorskoj visini 2083 m,  kao lako dostupnog izravno automobilom – dva su pravca: „Via normale“ i po „Ferrati Lipella“. Ovdje se opisuje uspon po ferrati Lipella, a spust stazi via normale.

Uspon po ferrati ide sa južne strane Tofane. Nakon 25 minuta spusta dolazi se do križanja putova – iz pravca dolaska: lijevo se odvaja staza 403 koja vodi do Rifugio Dibona, desno se ulazi na stazu 404  „Alta Via Dolomiti“, koja vodi  prema  ferrati Lipella. Staza od raskrižja u prvom dijelu puta gotovo je polegnuta i vodi po siparu s južne strane u podnožju visokih stijena -  tornjeva Tofane di Rozes. U drugom dijelu staza se lagano uspinje. Na tom dijelu vidljivi su mnogi prilazi stijenama za alpinističko penjanje. 

Nakon 25 minuta hoda od prvog raskrižja, stiže se do drugog: Lijevo nastavlja staza 404 za Forzela Col del Bos, desno galeria del Castelletto via Lipella. Na ovom se raskrižju napušta staza br. 404 i nastavlja se dalje prečenje  nešto strmijim usponom u smjeru jugozapad do zadnjeg tornja, gdje započinje uspon po ferrati Lipella.

Ferrata Giovani Lipella izgrađena je 1967 godine, a ime je dobila po svome graditelju. To je klasični – školski primjer gradnje, koja doslovno prati prirodne prolaze i uspone. Ferrata posjeduje sve elemente koje treba imati – laki pristup, strme i atraktivne stijene gdje se neprekidno izmjenjuju okomite stijene, usjeci, kamini, police i žljebovi, dobro osiguranje, prekrasni vidici i jednostavan silazak istočnom stranom do doma Giussani i dalje do doma Dibona.

Sve nabrojeno daje ovoj ferrati poseban značaj, atraktivnost i ljepotu. Uz sve to, ona je duga i tehnički zahtjevna, a posebice u drugom dijelu prije izlaska na greben i zahtjeva dobru fizičku kondiciju i psihičku pripremljenost.

U podnožje stijene prije ulaska u tunel – treba se opremiti sa kacigom, svjetiljkom, rukavicama, pojasem i setom za samo osiguranje.  Za ulazak u tunel potrebno je savladati 20 metarsku strmu stijenu, koja je osigurana klinovima, klanfama, sajlom i  na kraju okomito željeznim ljestvama.

Izlaskom iz stijene dolazi se na policu ispred ulaza u tunel. Sa police se otvara pogled na prekrasne vrhove Dolomita, dok posebno među njima  dominira kraljica Dolomita Marmolada sa svojim vrhom Punta Penia 3342 m.

Tunel - galleria del Castelletto  dug je 500 m na kojoj dužini treba savladati visinsku razliku od 120 m. Prokopali su ga Talijani u Prvom svjetskom ratu. Na zadnjoj strani Castelletta, koji je u Prvom svjetskom ratu bio poprište žestokih borbi, iz tog razloga Austrijanci ga još nazivaju Scrreckenstein  ili Stijena užasa. 

Prvih 50 m tunel je osiguran sa željeznim stepenicama i sajlom. Nastavak bez stepenica osiguran samo sa sajlom, vlažan, nizak i nimalo ugodan. Tunel posjeduje nekoliko izlaza koji su služili kao osmatračnice i puškarnice. Nakon 15 minuta izlazi se iz tunela na zapadnu stranu Tofane di Rozes na greben sa kojeg je lijep pogled na Val Travenanzes i na planinsku skupinu vrhova Fanes.

Nastavak staze nakratko, priječi zapadnu stranu, a potom se vrlo strmom stijenom spušta zaštićenom sajlom i klinovima do silaska u njeno podnožje. Dalje se nastavlja izohipsom po siparu i prelazi se dva manja sniježišta (zaleđena), i za kratko se stiže do ulaska na ferratu Lipella. Na tom mjestu postavljena je bakrena ploča posvećena graditelju  Giovanniju Lipelli.

Od tabele započinje pravi pristup ferrati. Penjanje se započinje vrlo strmim usponom koji dovodi do prve police po kojoj se preči lijevo prema sjeverozapadnoj stijeni. Od tu se nastavlja okomito po vrlo izloženoj stijeni, najtežem dijelu na ovoj zapadnoj strani Tofane. Nakon toga uz još nekolikao uspona i prelazaka po policama u neprekidnom kretanju u smjeru sjeverozapada do potpunog izlaska na  široku policu na sjevernoj strani. Nakon toga se nastavlja prečenje policama, uz nekoliko dizanja i spuštanja, pa ponovno prečenje uz prelazak po mokrim  kaminima i tako naizmjenično do sjeveroistočne strane, gdje se nalazi križanje putova na nadmorskoj visini (2694 m): lijevo se odvaja staza za Tre Dita ( tri prsta) i za Rifugio Giussani, kao i mogućnost uspona na vrh  po „Via normale“. Desno se odvaja staza  za „Cima“ (vrh) po ferrati  Lipella.

Ovo raskrižje je idealna prilika za sve one koji nemaju dovoljno fizičke kondicije ili u koliko je loše vrijeme da odustanu od daljnjeg penjanja po ferrati i da se nastavi put prema domu Rifugio Giussani ili po „via normale“ do vrha. Od raskrižja na desno u pravcu sjeverozapada prema vršnom grebenu, staza se umjereno uspinje po prilično širokoj i udobnoj polici, te dovodi do mjesta gdje započinje strmi uspon po izrazito ispostavljenoj stijeni. Nakon toga prolazi se kamin, od kuda staza nastavlja priječenje. Na toj dionici zbog prevjesa stijena  - sajla može biti okovana  ledom pa to treba imati u vidu.

Tu započinje izrazito opasan uspon po izloženoj vertikalnoj stijeni. Ovo je i najteža dionica uspona na cijeloj dužini ferrate Lipella u suhim uvjetima, a pogotovo ako je zaleđena treba je prihvatiti sa najvećim mogućim respektom. Nastavlja se dalje prečenjem prema vršnom grebenu, a staza nastavlja u smjeru sjeverozapada, do mjesta gdje završava ferrata.

Na tom mjestu je postavljena još jedna ploča u znak priznanja graditelju ferrate Giovanniju Lipella. Tu se spaja ovaj smjer uspona sa sztazom „via normale“ i od tog mjesta se za 30-tak minuta po hrptu, stiže do vrha Tofane di Rozes (3225 m).

Sam vrh je obilježen velikim željeznim križom, na kojem se nalazi kutija sa upisnom knjigom i planinarskim žigom. Sa vrha je prekrasan pogled na sve veće vrhove Dolomita.

U povratku se ide po stazi via normale. Planinarska staza umjereno vijuga po serpentinama kroz kamenjar i najvećim dijelom kroz sipar, te prelazi nekoliko manjih sniježišta sve do doma Rifugio Giussani. Nastavak puta slijedi širokom i lijepom stazom, koja najvećim dijelom prolazi siparom. Tu je moguć silazak kraticama po strmom siparu, pa svaki planinar bira silazak po vlastitom nahođenju, sve dok se ne stigne u dom – Rifugio Dibona.