Rifugio Guido Corsi » Jof Fuart_Staza Anita Gojtan

Na vrh  Jôf Fuart (Viš) može se doći iz više pravaca, što težih, što lakših planinarskih putova, a svi su oni lijepi i zanimljivi za planinarenje. U konačnici, svi se pridruže i započinju uspon padinama južne strane planine. Prirodna i najčešće korištena početna točka za uspon na Jof Fuart je dom – Rifugio Corsi (1874 m), koji je smješten na južnim obroncima masiva Jof Fuarta. Do doma se dolazi za 3 h od Sella Nevea ili sa parkirališta Pecol. Odabir  za uspon na  Jof Fuart, u ovom planinarskom izletu, je ferratom „Anita Goitan“, od Rifugio Corsi – koji je smješten na slikovitoj lokaciji na travnatoj terasi u središtu guste mreže staza.

Uspon na ovaj vrh je dobro osiguran, prolazi kroz žljebove – oluke, uske tjesnace,  prijevoje,  slijedi uske i široke police ispod okomitih i visokih vrhova sve do vrha, a potom se spušta nešto lakšim putom. Staza je duga i zahtjevna, ali ne prezahtjevna da se ne može savladati.

Od doma – Rifugio Corsi treba slijediti označenu stazu br. 625 i 627, nakon desetak minuta hoda dolazi se do raskrižja, gdje se odvaja izravan put (najkraći) za uspon na vrh Jof Fuart. U ovom izletu se slijedi staza br. 627 koja vodi travnatim predjelom i siparom ispod podnožja grebena Jof Fuart u pravcu prijevoja Forcella Riofeddo. Nakon 40 minuta laganog hoda, staza skreće lijevo i ulazi u uski i strmi kamin - žlijeb, te nas  dovodi do prijevoja Forcella Riofreddo ( 2240 m), od kuda započinje ferrata „Anita Goitan“.

Kada se stigne na prijevoj Forcella Riofreddo, dolazi se na najistočniju skupinu vrhova  grupe Jof Fuart. Tu se ističu nekoliko visokih vrhova.  Imena im je dodijelio poznati istraživač Julijskih Alpi - Julius Kugy. Ti vrhovi su: Cima di Riofreddo, Divja  Koza, Mala špica, Gamsja Mati (Madre dei Camosci), Kolo (Torre) i Innominata. Sa sedla započinje strmiji neosigurani uspon uskim žlijebom, koji nas dovodi na okomite stijene i sustave dugih među sobom povezanih polica, koje omogućavaju sigurne prijelaze.  Police su na mjestima široke i ugodne za hodanje, a na mjestima vrlo uske i izložene, ali su zato dobro osigurane. Pionir i strastveni istraživač Julijskih Alpi - Julius Kugy, ovaj sistem povezanih polica nazvao je najvećim čudom u Alpama, te im dodijelio božansko ime „Police Bogova“. 

Prije prvih sajli uspinje se neosiguranim policama sa južne strane Cima di Rifreddo. Planinarska staza koja je dobro osigurana dovodi do uskih ispostavljenih polica Divje Koze i najsloženijeg dijela ferrate -  pod nogama duboke i okomite provalije (ponori) koje izazivaju nelagodu, ali ne predstavljaju poseban problem. Nakon toga slijedi penjanje po osiguranim i neosiguranim policama i manjim uskim kaminima ili žljebovima. Nakon što se dosegne visinu od 2420 m, spušta se ferratom po osiguranim grotama i kaminima. Ferrata nije posebno izložena, ali traži više pažnje i koncentracije. Nakon toga slijedi okomiti uspon po stijeni osiguranoj sa klanfama za noge i sajlom. Slijedi se stazu dalje po uskim policama, po kojima se obilazi i priječi vrh „Gamsova mati“, a nakon toga uspon izlazi na normalnu planinarsku stazu koja vodi do raskrižja putova: Lijevo se odvaja  staza za prijevoj Forcella Moze,  desno za vrh Jof Fuart. Od ovog raskrižja preostaje još 45 minuta uspona. Nastavak puta vodi  serpentinama  po kamenjaru i krušljivom terenu sve do vrha Jof Fuart (2666 m).

Sa vrha se lijepo vidi sva ta planinska divljina uključujući u nju i Jof Montasio (Montaž greben). U daljini se lijepo vidi istočni dio Julijskih Alpi. Posebice Kanin i njegov greben sa svim vrhovima. Prema sjeveroistoku vide se skupine Austrijskih planina. Na vrhu se nalazi metalni križ, limena kutija sa planinarskim žigom i upisnom knjigom, kao i mali kipić „Majke Božje – Djevice Marije“.

Sa vrha se spušta istom stazom do raskrižja, na kojem se skreće desno i nastavlja se dalje stazom „Anita Goitan“. Strmi spust se nastavlja po siparu i kamenim gromadama ispod stupova rumenkaste boje koji nalikuju na ogromni kameni dvorac ili utvrdu. U nastavku slijedi spust po vrlo strmim kamenim grotama osiguran klinovima i sajlom , sve do prijevoja Forcella Mose (Škrbina Zadnje Špranje). Nad tim prijevojem izdiže se kamena grota koja podsjeća na Michelangelov Moizes (Mihelagelov Mojsije), po čemu je ovaj prijevoj na italijanskom jeziku  i dobio ime „Forcella Mose“. Ukoliko smo umorni ili iscrpljeni, tu se pruža mogućnost skratiti stazu Anita Gitan i spustiti se (okvirno 45 min.) do Rifugio Corsi.

Zadnji dio staze Anita Goitan tehnički nije zahtjevan, ali je zato vrlo zanimljiv. Vodi nas ratnim putom i položajima (rovovima i bunkerima) Austru-Ugarske Mornarhije iz Prvog svjetskog rata na mali stjenoviti masiv sa dva odvojena vrha „Cime Castren (Koštrunove Špice)“. Od prijevoja Forcella Mose strmim usponom dižemo se do grebena i po njemu prolazimo uz rovove i bunkere, laganim usponom i dolazimo do prvog vrha. Od ovog manjeg vrha, slijedi strmi spust do manjeg sedla, koje dijeli ova dva vrha. Od sedla vrlo strmim usponom uz pomoć izgrađenih stepenica, dolazi se do pod sam vrh druge „Cime Castren (Koštrunove Špice)“ Na tom mjestu ispod samog vrha (15 m) izbušen je tunel od istoka prema zapadu uz još jedan bočni tunel prema jugu. Pored ulaza u tunel uspinjemo se do samog vrha (2502 m). Vrh je obilježen jednom velikom grotom na kojemu je mala kamena piramida sa simboličnim križem napravljenim od bodljikave žice. Sa vrha se pruža prekrasan pogled na okolne vrhove, a posebice, se lijepo ističe Jof di Montasio (Montaž) i Jof Fuart.

Sa ovog vrha se spušta do sedla i dalje se nastavlja po strmom spustu po travnatom grebenu do prijevoja Forcella Lavinal dell Orso (Škrbina Prednje Špranje) (2138 m). To je duboki stjenovit prijevoj, koji dijeli Cime Castrein od vrha Cima de la Puartate (2436 m).

Dolaskom na prijevoj Forcella Lavinal dell Orso (Škrbina Prednje Špranje), zapravo, tu završava staza „Anita Goitan“. Na istom mjestu započinje staza po grebenu „Ceria – Merlone“. Prvim dijelom, staza vodi po siparu, zatim prelazi na travnati dio, potom se spušta po serpentinima, te  ubrzo dovodi  do križanja putova, na kojem se ovaj put ubada na stazu br. 625 (Alta Via Dolomiti), a koja dalje vodi do krajnjeg odredišta do doma -  Rifugio Corsi.