Rifugio Scoiattoli » Rifugio Averau » Vrh Averau » Forcella Nuvolau » Rifugio Nuvolau » Cinque Torri

Averau i Nuvolau, naziva se lijepa i popularna planinska skupina manjih vrhova smještena između Passo Falzarego (2105 m) i Passo Giau (2236 m). Sastoji se od nekoliko nižih dolomitskih vrhova, ali zbog svoje pristupačnosti, lijepog izgleda i širokih panoramskih vidika vrlo je popularna i posjećena.  To je skupina slijedećih vrhova od Passo Giau prema Passo  Falzarego: Ra Gusela – oštar i slikovit toranj (2595 m) iznad Passo Giau, vrh Nuvolau na kom se nalazi istoimeni dom - Rifugio Nuvolau (2574 m), Bocca Muraglia (2271 m), Cinque Torri  s poznatih 5 samostojećih stijena i najvišim vrhom (2361 m), Averau (2649 m) dominantan toranj  u središtu glavnog grebena. Croda Negra ili Punta Gallina (2518 m) je greben planine zapadno od Averau.

Iz Opatije treba voziti prema graničnom prijelazu Rupa – pa preko Slovenije do Trsta. Ulazak na autocestu u Trstu  - voziti u pravcu  Venezia – Portogruaro – Conegliano – Belluno. Dalje lokalnom cestom pratiti pravac Cortina. Od Cortine d' Ampezzo u centru na kružnom toku skrenuti  lijevo u pravcu  Passo Falzarego  (br. ceste SR48). Na 14 km treba skrenuti lijevo na oštrom zavoju - smjerokaz  za Cinque Torri (veliki informativni pano – Cinque Torri –Grande guera) i dalje 500 m do  Baita Bai de Dones. Dalje žičarom do Rifugio Scoiattoli, kod kojeg je početna točka ovog planinarskog izleta.

Averau je najviša planina u grupi. S jugoistoka izgleda kao divovska katedrala s dva okomita tornja. Sjeverna strana je malo manje strma, ali i ona u središnjem dijelu ima težak pristup prema vrhu. Samo je jedan normalni put (ne penjački)  gdje se treba penjati 50 m po  srednje teškoj „Averau ferrati“. To nije težak uspon treba savladati samo 233 m visinske razlike od  Rifugio Averau.

Od doma Rifugio Scoiattoli treba ići stazom 439. Naime, tu je raskrižje putova: s lijeve strane dolazi staza 439 od Rifugio Cinque Tori, koja nastavlja dalje na desno prema Averau, Nuvolau i Passo Giau. Široka staza vodi po travnjaku prošaranim kamenjarom i nakon 15 minuta dolazi se do još jednog razdvajanja staza: lijevo odvaja se staza za Rifugio Nuvolau, tu treba nastaviti ravno još desetak minuta do prijevoja Forcella Nuvolau i do doma Rifiugio Averau (2416 m).

S ovog prijevoja pružaju se višestruke mogućnosti planinarenja u različitim pravcima - stazom 441 pružaju se mogućnosti na 3 različita odredišta: passo Falzarego, Rifugio col Galina i Castello di Andraz Cernadoi.  Stazom 425 za Passo Giau i Fedare Giau, te stazom 439 za Nuvoulau i Averau.  Od planinarskog doma Averau treba nastaviti dalje lijepom stazom koja preči sipar po  izohipsi podnožja grebena Averau s istočne strane. Nakon desetak minuta hoda staza skreće ulijevo, nešto oštrijom uzbrdicom stiže se do podnožja stijene, gdje započinje ferrata - označena je kao srednje teška.

Naime, prvi dio ferrate je najteži, diže se po vertikalnoj stijeni do manje police. Tu se pružaju dvije varijante: lijeva varijanta je lakša, ulazi u uski kamin gdje su postavljene 5 metarske visoke ljestve. Iz otvora kamina ferrata izlazi udesno gdje se spaja s drugom varijantom koja je dosta teža, obzirom da se diže izravno po vertikali, što zahtjeva malo više snage u rukama. Dobro je osigurana i napeta pa nema problema. Nakon što se popne desetak metara po vertikalnoj stijeni, još uvijek se nalazimo u sredini strme stijene. Nastavak je lakši, nakratko prolazi desnom stranom preko uskih  polica. Napokon, ulazi se u izlazni klanac  s desne strane  koji vodi na kamenitu zaravan, od kuda se vidi vrh s križem.

Uz malo pažnje i opreza ova se ferrata savlada bez poteškoća i izađe se na manju kamenitu zaravan, od kuda se dalje nastavlja stazom bez markacija, ali smjer kretanja određuju manje gomile kamenja  postavljene kao male piramidice. Do vrha preostaje još stotinjak metara visinske razlike kroz kamenjar. 

Vrh je označen velikim križem na kojem je pričvršćena metalna kutija s upisnom knjigom. Za vrijeme lijepa vremena s vrha se pružaju lijepi vidici na južnu stranu Tofane, lijevo od njih na grupu Fanes, prema zapadu visoki dolomitski vrhovi. Posebno se lijepo vidi Marmolada. Prema istoku lijepo se vide Civetta, Pelmo, Antelao i Sorapis.

S vrha se treba vratiti do doma Averau a nakon njega slijedi se široki put koji se umjereno diže, najprije kamenim oblutcima, a nakon toga po kamenjaru. Nakon nekoliko minuta hoda dolazi se do staze 439 koja vodi od Rifiugio Scoiattoli i Cinqe Torri  za vrh Nuvolau. Staza dalje nastavlja blagim nagibom po širokim kamenim pločana do samog vrha.

Rifugio Nuvolau, izgrađen na vrhu brda Nuvolau (2574 m), poznat je po svojim prekrasnim pogledima. S terase se pruža prekrasan pogled na Cortinu, Passo Giau i Marmoladu, a posebno se lijepo vide obližnji vrhovi. Dom je izgrađen 1883 i spada među najstarije domove u Dolomitima. Do njega vode mnoge staze iz različitih pravaca i različitih težina.

Od doma se spušta istim putom, stazom 439, do Rifugio Scoiatolli, od kuda se dalje ide u obilazak muzeja na otvorenom Cinque Torri. Spust traje oko 20 minuta. Od doma Scoiatolli pruža se veličanstven pogled na Tofane, posebno na Tofanu di Rozes, na Lagazoi, na vrhove Averau i Nuvolau, kao i na Cinque Torri.

U najširem smislu te riječi to su poznati dolomitski vrhovi Tofane di Mezzo, Picollo i Grande, Lagazuoi, Cinque Torri, Marmolada, Tre Cime di Lavaredo, Monte Paterno i Sass de Stria izbušeni su labirintom tunela, rovova i kaverni  poput švicarskog sira u nevjerojatnim naporima koji su tada, u prvoj polovini dvadesetog stoljeća, morali predstavljati pravo tehnološko čudo. Štoviše, mnoge žičare koje danas vode do dolomitskih vrhova, ferate koje i planinarima omogućuju uspon kroz okomite dolomitske stijene, pa čak i ceste koje se danas zavojito uspinju do visokih dolomitskih prijelaza, odražavajući začudnu vještinu tadašnjih inženjera, svoj začetak imaju u tom nesretnom ratnom razdoblju od 1915. do 1918. godine.

Muzej na otvorenom u užem smislu odnosi se na „CINQUE TORRI“.

To je zapravo skupina više od pet tornjeva koji se nalazi na južnim padinama Passa Falzarego iznad Cortine d'Ampezzo.To je dio šire Averau-Nuvolau skupine u Cortini Dolomita. Nevjerojatna igra prirode i ovdje je ostavila svoj trag u vidu pet ogromnih kamenih gromada različitih oblika i visina, po kojima su Cinque Torri i dobili svoje ime – „5 tornjeva“. Tornjevi su atraktivni za obilaženje, kako za planinare, tako isto za penjače –alpiniste, koji svakodnevno imaju treninge. Oni su stoga idealni za vrijeme kratkih dana za trening penjača i početnika, i kada su uvjeti u visokom gorju nepogodni za penjanje. Usponi za penjanje najčešće kreću se od 50 do 150 m.

Svaki od ovih tornjeva ima svoje ime: Torre Grande, najviši vrh visok 2361 m. Sastoji se od 3 bloka poznata kao: Cima Sud, Cima Nord i Cima Ovest. Seconda Torre, također, Torre del Barancio ili Torre Romana. Terza Torre, također, poznat kao Torre Latina. Quarta Torre, formirana od 2 bloka različitih visina kao: Torre Quarta Bassa i Torre Quarta Alta. Quinta Torre ili Torre Croato.

Od doma Scoiatolli nastavlja se obilazak ratne staze iz Prvog sv. rata koja kružno obilazi 5 Torri. Staze su dobro označene uz postavljene informativne table na svakoj značajnoj poziciji na 3 jezika: talijanskom, njemačkom i engleskom.

Cinque Torri muzej na otvorenom prostoru obnovljen je i dizajniran da daje konkretnu viziju života u to ratno vrijeme. Tu se vide izgrađeni rovovi, kaverne, replike vojnika odjeveni u uniformu iz 1. sv. rata, tu je originalno oružje –topovi, puške granate. Kako i gdje su izgradili barake za komandu, kuhinje, ambulante, spavaonice, odjeli za čuvanje pušaka, strojnica i granata, odjel za mazge i dr. Sve to podsjeća na tragično i besmisleno povijesno razdoblje rata kojeg se ne smije zaboraviti.

Završetak kružne ture oko Cinque Torri i povratak do Rifugio Scioatolli, označava kraj ovog planinarskog izleta.