Obnovljenom prometnicom Sinj - Vaganj - Livno za manje od sat vremena vožnje od Splita može se doći u podnožje Kamešnice.Time je taj relativno zabačen i nepoznat prostor postao znatno dostupniji. Na tom predivnom planinskom krajoliku kao da je vrijeme stalo, njegovu surovost i autentičnost prepoznat će i cijeniti istinski zaljubljenici u prirodu

Kamešnica je planina u sastavu gorja Dinarida, a prijevoj Vaganj oduvijek je bio najkraća veza između Dalmacije i Bosne. Najviši je vrh Kamešnice Konj sa 1.856 metara nadmorske visine i nalazi se na teritoriju Bosne i Hercegovine. U podnožju planine s hrvatske strane se nalazi plato Podi do kojeg se stiže iz Sinja na način da se najprije se treba preći most preko rijeke Cetine kraj mjesta Han u Obrovcu Sinjskom. Odatle se dalje obnovljenom cestom penje na visoravan Podi pod Kamešnicom.

Taj je plato primjer potpuno očuvanog prirodnog krajolika surove ljepote. Današnja ruta ceste koja vodi do Vagnja je ista ona ruta koju su još ucrtali rimski graditelji u Dalmaciji prije dvije tisuće godina. Od Salone, preko Klisa i Dicma vodila je ta stara rimska cesta do prijevoja Vaganj u Livanjsko polje i dalje u unutrašnjost Bosne.

Ta je makadamska cesta do prije tri desetljeća bila glavna komunikacija. Gradnjom nove ceste do Livna preko Trilja taj stari put bio je gotovo zaboravljen, no njegovom obnovom opet je otvoren najkraći pravac iz Dalmacije u BiH.

Plato Podi, u podnožju prijevoja Vaganj veliko je, skoro sasvim nenaseljeno područje između Cetine i Kamešnice. Jedino manje naselje je zaseok Bili Brig u blizini kojeg je prolazio nekadašnji makadamski put prema Livnu. Visoravan je mjestimično travnata i kamenita s manjim bukovim šumama i pogodna za stočarstvo.

Planinske staze, pastirski putevi i makadamske ceste su pogodne za pješačenje, ali i za bicikliste. Za pješačke ture i izlete u podnožje Kamešnice najbolje je ići u proljeće, ljeto i jesen. Planina je i granica klimatoloških područja pa je potreban oprez ako se planinari jer su moguće nagle promjene vremena.

Inače, na Kamešnici zbog teškog terena nema graničnih oznaka. Taj prostor devedesetih godina nije bio zahvaćen ratnim djelovanjima pa srećom nema ni minski sumnjivih područja i može se slobodno i bezbrižno planinariti.Sada na plato Podi i na Kamešnicu, osim pastira sa svojim stadima, dolaze samo planinari i lovci sa šireg sinjskog područja. Na ovom platou se nalazi granični prijelaz koji je za sada klasificiran kao malogranični, ali policajci na njemu propuštaju planinare.

Nakon prijelaza treba nastaviti do napuštenog motela Heidi. Tu se nalaze kontejneri bosanske policije. Bez problema propuštaju se planinari. Od prijelaza treba produžiti do Vaganjskog sedla i stare lugarnice gdje se desno odvaja makadamska cesta.

Do ove točke se može doći i sa Livanjske strane od mjesta Prolog, pa u tom s slučaju, na Vaganjskom sedlu, s ove ceste treba skrenuti lijevo. Nakon skretanja, treba slijediti tu cestu do križanja. Na križanju makadamskih putova desni vodi u Rosni dolac (cesta nije loša i prohodna je za sve automobile ali je malo zarasla u šikaru) i vodi na kotu 1158 m nadmorske visine, dok lijevi vodi na Golu Kosu. Sadašnje stanje ove makadamske ceste je takvo da je ona neprohodna a vodila je na kotu 1409 m nadmorske visine. Potonju cestu je pregradila firma ŠGD d.o.o HB šume Kupres, velikim kamenim gromadama i nije prohodna zadnjih 2,8 km. Šteta je što su to učinili jer se na kraju oba ogranka nalazi okretište za automobile koje je dovoljno prostrano za parkiranje više vozila. U sadašnjim uvjetima ostala je polazna točka samo ona iz Rosnog dolca.

Uspon od Rosnog dolca ide uglavnom kroz bukovu šumu. Za oko sat vremena stiže se do ruševine nekadašnje planinarske kuće a nakon nje za 30-tak minuta stiže se u Kurtagić dolac, u kojem je PD Dinaridi podiglo planinarsko sklonište.

Do Kurtegić dolca može se doći i sa parkirališta na Goloj Kosi. Na parkiralištu započinje markacija koja se nakon 15-tak minuta križa sa stazom koja stiže iz Rosnog Dolca i slijedi je do Kutragić Dolca.

Kurtegića dolac je jedna od najljepših udolina na planini Kamešnica. Nalazi se na nadmorskoj visini od 1460 metara između vrhova Planinica (1612 m), Kolebajka (1535 m) i Trovrsi (1645 m) te je jedino otvoren uskim grlom prema sjeveroistoku što ga čini čarobno skrivenim. Planinska livada (dolac) dugačka je oko 350 metara a široka oko 150 metara. Okružena je uglavnom gustom bukovom i miješano bukovom i jelovom šumom.

Od ove točke staza dalje vodi oštrije uzbrdo kroz bukovu šumu zaobilazeći Planinicu izbija na greben, slijedi ga prema Burnjači (1770 m) zatim prema Garjati. Ovaj posljedni je vrh u sredini planine i s njega se pruža nezaboravan vidik na cijeli masiv Kamešnice. Dalje staza vodi po grebenu preko Blizničkog Briga do Bunarića. Bunarić je izvor na kojem najveći dio godine ima dobre izvorske vode. U ovoj točki, ova staza se križa sa stazom koja dolazi iz Korita. Planinarska udruga "Dinaridi" izgradila je sklonište na lokaciji Milčić Bunarić na planini Kamešnici a nalazi se pored izvora vode i na križanju planinarskih puteva.

Za samo pola sata od skloništa stiže se na Vrh Kamešnica (1809 m), dalje se može na Konja (1856 m) ili grbenom preko Blizničkog briga (1690m) i Garjate (1773 m) i Burnjače (1770 m) do planinarske kuće u Kurtagića docu (1450 m), a može se spustiti u Gornja ili Donja Korita. Iznad smog skloništa je vrh Gušinova kažela (1654 m), koji je idealan kao vidikovac. Dalje staza vodi oštro uzbrdo, kroz klekovinu, na vrh Kamešnicu. S ovog vrha je nezaboravan vidik na dobar dio dinarskog krša, Livanjsko polje i bosanske planine.

Dalje staza vodi po grebenu, gore-dolje, do njenog najvišeg vrha Konja. Veličanstveni pogled s ovoga vrha, koji se nalazi s bosanske strane planine, najbolja je plaća za dugačko planinarenje do njega. Pogled puca na ogroman dio Dalmacije, ali i južne dijelove BiH, vide se čak i vrhovi planina Crne Gore. Kroz Kliška vrata s vrha Kamešnice se vidi Marjan, a poznato je da Splićani mogu vidjeti Kamešnicu. Kada u Splitu nema vjetra, a Kamešnica dobije oblačnu kapu siguran je to znak skorog dolaska bure na obalu. Najbolje se s Konja vidi cijelo Livanjsko polje i samo Livno, kao i čitavo Buško blato.

U nastavku staza se spušta po kraškoj goleti, zatim kroz područje izgorjele šume i naposljetku preko grebena Gola Kosa do PS Pešino Vrilo. Pešino vrilo je još jedno u nizu vrela koje je domaćem stanovništvu vjekovima pružalo pitku vodu. Nalazi se na 1350 m. Stari pričaju kako su prije mjesecima boravili na Kamešnici čuvajući stoku na ispaši. Upravo im je Pešino vrilo između ostalih mnogobrojnih izvora na Kamešnici omogućavalo da napoje stoku. I dan danas izvor teče i njime se služe planinari i izletnici iz okolnih mjesta ali i cijele BiH i Hrvatske. Godine 2007. na Pešinom vrilu je sagrađen planinarski dom. Mjesec dana nakon gradnje kućice sazidana su korita na izvoru. Gradnju je iniciralo PD Kamešnica koji su u više navrata i dana radili na kući. Danas je kućica otvorena za sve planinare i ljude dobre volje. Nakon ovog planinarskog skloništa slijedi dobro označena i ugažena planinarska staza do naselja Podgradina.

Albumi sa slikama

Komentari korisnika

Trenutno ne postoji ni jedan komentar za ovu stazu.

Statistika i pregled staze

Vrijeme trajanja:

09 h 11 min

Visina polazišta:

1103 m

Visina odredišta:

766 m

Minimalna visina:

766 m

Maksimalna visina:

1856 m

Uk. vis. raz. uspona:

1551 m

Uk. vis. raz. silaska:

1861 m

Ukupna duljina:

20.5 km

Prosječni nagib:

20 %

Utrošak energije:

19420 kcal

Zahtjevnost staze:

Srednje teška

Markacija staze:

Dobra

Tip aktivnosti:

  • Planinarenje

Sezone:

  • Zima
  • Proljeće
  • Ljeto
  • Jesen
Visinski graf staze
Graf puta staze

Preuzmi GPS trag

Samo prijavljeni korisnici mogu preuzeti GPS trag.

Dijeli stazu

Podijeli na FacebookuPodijeli na PinterestuPodijeli putem e-maila