Samarske Stijene_ Zapadna skupina

Strogi rezervat „Bijele i Samarske stijene“ nalazi se na području Velike Kapele a proglašen je strogim rezervatom 24.siječnja 1985. To je područje u kojem je priroda neizmijenjena ljudskom djelatnošću, zabranjena je bilo kakva djelatnost ili obavljanje radova koji bi mogli

narušiti slobodnu evoluciju prirode. Tu se priroda razigrala stvarajući fantastične forme u kamenu. Iako stijene dobivaju velike količine padalina, nemaju nijednog stalnog površinskog toka niti vrela, razlog je u vodo propusnoj vapnenačkoj podlozi pa se voda gubi kroz pukotine u podzemlju.

Bijele i Samarske stijene povezuje „Vihoraški put“ kojeg su u listopadu 1974. po dugogodišnjoj zamisli planinara realizirali Milovan Dlouhi i Želimir Kantura uz članove PD „Vihor“ iz Zagreba.

Zapadni dio Samarskih stijena je rastrgan dubokim i pošumljenim vrtačama, dok se njihov južni dio izdvaja kao povezana reljefna cjelina. Područje je vrlo nepristupačno i teško prohodno što daje poseban ugođaj svakom planinaru pri prolasku i boravku. Uz obilje biljnih vrsta ovdje je stanište medvjeda, vuka, lisice, jazavca, tvora, kune, puha, sove, crne riđovke itd.

Mrkopaljski planinarski put markirali su i trasirali 1.7.1990. planinari HPD „Bijele stijene“ iz Mrkoplja. Put ma 8 kontrolnih točaka odnosno obuhvaća dvije skupine, zapadnu i južnu sa po 4 kontrolne točke.

Autocestu Zagreb-Rijeka treba napustiti na čvorištu Ravna Gora. Nakon prolaska naplatnih kućica, vožnju treba nastavit za Mrkopalj i Tuk Vojni. Od Tuka prema Jasenku vodi makadamski put preko Matić poljane. Na 13 km od Tuka (na području Sungerskog luga), nalazi se veće proširenje gdje se može parkirati više automobila. To je ujedno i početna točka ovog planinarskog izleta na Samarske stijene – Zapadna skupina.

Od početne točke ovog planinarskog izleta, smjer obilaska Zapadne skupine Samarskih stijena započinje usponom na vrh Samarskih stijena (1302 m) (KT-1) – Vidikovac – Stepenica (1280 m) (KT-2) – Piramida (1270 m) (KT-3) – Dolina suza – Vidikovac –Veliki kanjon (KT-4) – Glava šećera - Ratkovo sklonište – povratak na početnu točku (13. km).

Za obilazak Zapadne skupine Samarskih stijena trebat će vam oko 4 sata, a kao što je naprijed izneseno, najbolje je započeti na 13. km Begove staze (to je udaljenost iz Mrkoplja) ili još bliže vrhu, na Okretaljki (1.150 m). Kratkim strmim usponom stiže se na vrh Samarskih stijena (1302 m) koji je zapravo najmanje atraktivan u skupini jer je dosta obrastao i pruža ograničeni vidik kroz granje na Bjelolasicu i Klek, te lijep pogled na južnu skupinu Samarskih stijena.

Nakon vrha slijedi prašumski dio puta kroz duboke i strme vrtače kojim se stiže do puno atraktivnijih dijelova staze: do Stepenice (1.280 m) udaljene 45 minuta od vrha, zatim i do Piramida (1.280 m), još 15 minuta dalje. Usponi na te vrhove su kratki, no potrebno je dosta spretnosti. Stijene su na vrhu izravnate poput stolova, pa se tu možete i odmoriti.

Nakon pola sata planinarskog hoda stiže se do Doline suza i sjajnog vidikovca nad njom, a zatim slijedi vrhunac, odnosno prolaz kroz tzv. Veliki kanjon okomitih visokih stijena koji teško čitavom visinom staje u objektiv fotoaparata. U nastavku obilaska slijedi još malo prašume, vrtača i stijenama posutih strmina, prolaz pokraj glomazne Kocke šećera (radi se o stijeni naravno) nakon koje se stiže do “Ratkovog skloništa” (1200 m), fenomenalno ukomponiranog u stijenu zvanu Šerpa. Od Ratkova skloništa slijedi povratak na početnu točku uspona, u kojoj je i kraj ovog nezaboravnog planinarskog izleta.

Napomena: Ako se ovaj planinarski izlet izvodi za vrijeme ili neposredno iza kišnog vremena, kada su stijene i lišće još uvijek mokri ili vlažni, treba biti jako oprezan jer lako može doći do nesreće.