Slap Rinka » Gornji Okrešelj » Turski Žljeb » Skuta

Iz Zagreba treba voziti autocestom A2 prema Ljubljani i na križanju autocesta prije ulaska u Ljubljanu treba skrenuti desno na autocestu A1 koja vodi prema Mariboru. Ovu autocestu treba napustiti u mjestu Domžale, i nastaviti vožnju sporednom cestom prema Kamniku. Nakon prolaska potonjeg mjesta treba nastaviti vožnju prema mjestu Luče  a nakon njega prema selu Solčava. U ovom selu, na kružnom toku treba odabrati smjer za Logarsku dolinu. Na ulazu u Logarsku dolinu treba platiti ulaznicu u park prirode 7 eura za automobil, dok nema plaćanja ulaznice za ljude. Nakon plaćanja ulaznice, vožnju treba nastaviti do parkirališta Koče pod slapom Rinka. 

Turski žleb smješten je u Kamniškim alpama, a najlakše mu se pristupa iz Logarske doline. To je kuloar koji razdvaja Rinke i Tursku goru (2251 m). U ovom planinarskom izletu se opisuje uspon na Tursku goru kroz Turski žleb. Ovaj izlet zahtijeva dobru psihofizičku kondiciju planinara.

Početna točka uspona je parkiralište kod Koče pod slapom Rinka (930 m). Sa parkirališta treba krenuti prema slapu Rinka, koji je visok 90-ak metara a do kojeg vodi široka pješačka staza.  Pravi uspon započinje po građenoj pješačkoj stazi koja vodi uz slap Rinka. Nakon desetak minuta hoda izlazi se iz šume i dolazi se do prvog križanja na kojem treba skrenuti lijevo u smjeru Okrešlja, jer smjer desno vodi do  „Orlova gnijezda“, malom odmorištu i suvenirnici napravljenoj u čistoj stijeni.

Staza prema planinarskom domu na Okrešlju vodi u kratkim serpentinama jer uspon ide dosta oštro uzbrdo i savladava veliku visinsku razliku. U samom početku je jako strma, puna korjenja stabala, a kasnije nakon izvora Savinje, nešto pogodnija i polegnutija. Na izvoru Savinje treba zastati i napiti se prave izvorske vode. Nakon nešto više od sat vremena hoda, prolazi se pored spomen ploče na kojoj je u slobodnom prijevodu napisano: „Tu je stala prva koča na Okrešlju 1800 i neke godine“, koja bješe pometena lavinom sa Mrzle gore. Za kratko, nakon spomenute spomen ploče, stiže se do Frischaufovog doma na Okrešlju. Dom je dobro uređen i nudi bogat asortiman hrane i pića. Okrešelj je ledenjački amfiteatar kojeg okružuju dvotisućnjaci Mrzla gora, Rinke i Turska gora.

Od planinarskog doma treba krenuti u smjeru Turskog žleba i Turske gore. U samom početku uspona izlazi se na pravu alpsku livadu okruženu: prvo pojasom visokogorske šume (ariš, bukva, smreka), zatim klekovine, i na kraju čistim kamenjarom. Planinarska staza nastavljala ravno prema Savinjskom sedlu, te se polukružno vraća podno Turskog žlijeba. Od ove točke slijedi dosta oštar uspon po tratini i siparu, koji u serpentinama vodi do ulaska u Turski žljeb i feratu.

Staza kroz Turski žleb, može se reći da nije jako teška ali je najzagonetnija i najzanimljivija u cijelom ovom području. Radi se o uskom gotovo vertikalnom klancu u kojega stalno pada kamenje s preko 2000 m ili još i više, kojeg pokreću nepažljivi planinari dok se uspinju po siparu gore visoko iznad vas. Uspon nudi dvije varijante – onaj po siparu i onaj po raznim željeznim pomagalima postavljenim u desnu stijenu. Iako sama staza u ovoj drugoj varijanti ne prelazi visinu od nekih desetak metara iznad tla, cijeli je prostor poprilično tjeskoban i nevjerojatno je koliko se često prisustvuje pravim planinarskim morama kada se planinar ispred vas jednostavno ukoči u stijeni. Uvijek pomaže strpljiv razgovor i najčešće kada ga se malo ohrabri, on pobijedi strah i nastavi dalje. Ovim smjerom ide veliki broj ljudi koji su potpuno nespremni za Alpe jer se mamcu zvanom Turski žleb ne mogu oduprijeti. Za prolaska kroz ovaj klanac treba očekivati i jači vjetar na kojem vjetrootporne jakne ne znače puno a ako je hladno propuhava do kostiju.

Kada se iziđe iznad ferrate, dolazi se do sipara na dosta ispostavljenoj padini. Prelaskom preko njega dolazi do manjih odrona kamenja pa treba biti jako oprezan i voditi brigu o planinarima iza sebe, kao i o onima koji se penju po ferati a vama su nevidljivi.

Očaravajući je izlaz iz Turskog  žljeba, dok je dolazak na sedlo pravo iznenađenje. Predivan je pogled s njegovog ruba na prostranu kamenu dolinu i oazu mira ovog kamniško-savinjskog predjela. Desno, pogled se pružao sve do Grintovca, Skute i Rinki, a lijevo, na Tursku goru. Na ovom križanju planinarskih putova treba skrenuti desno.

Planinarska staza od križanja na vrhu Turskog žljeba do podnožja Skute nije naporna i jednostavna je za savladavanje. Najprije se malo dobije visini, pa nakon toga malo izgubi, zatim priječi preko sipara, do ulaska u stijenu Skute. Kao pomoć za sigurno savladavanje stijene, postavljeni su klinovi i sajile. Nakon izlaska na razvidan greben, uspon se nastavlja po novoj ispostavljenoj stijeni, u kojoj ponovo u pomoć stižu klinovi i sajile, do izlaska na vršni greben po kojem se za par minuta stiže na vrh.

S vrha se pružaju nezaboravni vidici: prema istoku – Turska gora, Brana, Ojstrica, Rinke, na sjeveru zelene visoravni Jezerskog, na zapadu najviši vrhovi Kamniško – Savinjskih Alpi - Grintovec i Kočne, obližnji zaobljeni vrh Štruce, a na jugu zelena dolina Kamniške Bistrice… Na vrhu se nalazi upisna kutija na kojoj je i planinarski žig.