Smerovišće-Cerinski Vir-Veliki Lovnik

Dolazeći iz smjera Samobora, nakon prolaska hotela Samoborski slapovi, treba nastaviti istom cesto do naselja Smerovišće. Dolaskom u mjesto treba nstaviti glavnom cestom do kapelice sa Raspelom. Autobusna stanica je 200-tinjak metara prije kapelice. Preko puta kapelice je parkiralište od izletišta „Dumiću“. Ovo parkiralište je privatno i rezervirano samo za goste izletišta. Treba izbjegavati parkiranje na njemu vikendima i praznicima, da bi se izbjegli problemi sa vlasnikom. Osim spomenute mogućnosti, automobil se može parkirati uz cestu, i na tom mjestu može biti gužva vikendima i praznicima, ako je lijepo vrijeme. Ko d kapelice sa Raspelom je početna točka ovog planinarskog izleta.

Od početne točke, treba nastaviti glavnom cestom u smjeru Velikog Lipovca, proći pored izletišta „Dumić“, te nakon njega skrenuti desno na cestu koja vodi za mjesto Dragonoš. Od početne točke pa to napuštanja asfaltne ceste treba prijeći 800 m. Ako se izlet odvija na način da se vraća nazad istom stazom, u prethodno spomenutoj točki, u kojoj se napušta asfaltna i skreće se lijevo na makadamsku cestu, možeš se parkirati više automobila. Ova makadamska cesta je doživjela klizište i nakon stotinjak metara nije dalje prohodna za vozila.

Uspon se odvija po njoj sljedeći 600 m, nakon toga se nastavlja po dobroj pješačkoj stazi do vodopada Carinski Vir.

Pod vrhom Podjelak u Samoborskom gorju ruši se u guduru, s visine od desetak metara, potok Javorec, tvoreći slap. Na to mjesto, usred šume Bedenička, okolni mještani dolaze stoljećima. Nazivaju ga „Cerinski Vir“. U kamenim kotlima malim jezercima iznad slapa, u ljetnim mjesecima kupala su se djeca, seljaci dolazili po vodu koja ih je osvježavala za vrijeme košnje obližnjih livada, a uz potok imali su vapnenice. Vapno su prodavali u Samoboru odvozeći ga na volovima iz gustih šuma podno Velikog Lipovca i Šipačkog Brega.

Slap „Cerinski Vir“ otkrili su Samoborski planinarim 1927. vraćajući se iz „Mesićeve kuće“ na Japetiću. Bilo je to 6. ožujka, kada je skupina, predvođena tadašnji predsjednikom hrvatskog planinarskog društva podružnice Japetić, Stjepanom Čovićem, skrenula prema kanjonu potoka Javorec i naišla na slab. Tadašnji kroničari zapisali su da su bili oduševljeni otkrićem. U gostionici Miike Dumića u Smerovišću doznali su da se slap zove „Cerinski Vir“. Ubrzo je označen put do slapa iz Smerovišća a poslije i dalje prema Japetiću.

Od Cerinskog Vira, s lijeve strane slapa, napravljene su stepenice po kojima se relativno lako popne strmiji dio uspona do vrha vodopada. Nakon vrha vodopada, planinarska staza dalje vodi po dobrom pješačkom putu, koji nekoliko puta prelazi potok Javorec i za kratko vodi po napuštenom šumarskom putu sve do izvora potoka Javorec.

Na cijelom ovom dijelu uspona, planinarska staza se vrti oko spomenutog potoka, koji žubori i stvara jedno prekrasno okruženje, svojim žuborenjem dopunjenim pjevom ptica. Iako ovaj dio uspona nema nikakvih vidika, on će trajno ostati u sjećanju planinara zbog veselog žubarenja potoka Javorec. Istina, treba imati malo sreće, pa da se uspon izvodi za vrijeme dok ovaj potok obiluje vodom.

Kada se prođe izvor potoka Javorec, u kraćem malo oštrijem usponu, dolazi se na križanje sa asfaltnom cestom, na kojem treba nastaviti ravno presjecajući spomenutu cestu. Nakon prelaska spomenute ceste, uspon se nastavlja preko ćećeg travnatog proplanka, do križanja sa makadamskom cestom. Na ovom križanju treba nastaviti ravno, na stari zapušteni šumarijski put. U nastavku uspona, spomenuti šumarijski put se stalno isprepliće sa pješačkom stazom, do križanja sa dobrom makadamskom cestom, koja vodi do spomenutog gostinjca.

Neposredno prije dolaska do gostinjca Sveti Bernard, križanje je planinarskih staza na kojem staza desno vodi prema Slanom Dolu i Smerovišću. Od gostinjca Sveti Bernard pa do vrha Veliki Lovnik, postavljene su postaje križnog puta, jer je vrh Velikog Lovnika označen sa velikim Raspelom.