Stajine-Vagan-Ćorina prosina-Badanj

Polazna točka za ovaj planinarski izlet je okretište kamiona na području Stajine. Unutar spomenutog okretišta ima dovoljno mjesta za parkirati automobil. Do Stajina se dolazi jako jednostavno i imaju dva moguća prilaza:

Prvi prilaz: Ako se dolazi autocestom Zagreb-Split, istu treba napustiti na izlazu za Sveti Rok. Nakon prolaska naplatnih kućica dolazi se na staru cestu Gospić-Gračac i tu treba skrenuti u smjeru Gospića i voziti do sela Raduč u koje se nalazi smjerokaz za skretanje prema visoravni Bunovac. Kada se skrene sa glavne vožnja se nastavlja makadamskom cestom do križanja istih kod drvenog spomenika, na kojem makadamska cesta zavija oštrije lijevo a druga oštrije desno. Na ovom mjestu treba skrenuti desno i nastaviti vožnju sve do spomenutog okretišta automobila. Na putu do okretišta prolazi se još jedno križanje makadamskih cesta na kojem treba nastaviti ravno.

Drugi prilaz: Nije trenutno u funkciji jer se kvalitetno obnavlja makadamska cesta. Na njega treba skrenuti sa ceste Gospić-Gračac malo dalje u smjeru Medaka, na prvi makadamsku cestu lijevo, od prethodno spomenutog i opisanog skretanja. U nastavku će se vožnja do područja Stajine pa možda i do visoravni Bunovac, upravo odvijati ovom makadamskom cestom na kojoj je moguće, na najvećem njenom dijelu, mimoilaženje automobila i kamiona. Za vrijeme izvođenja ovog planinarskog izleta, ova cesta je bila u izgradnji a korišten je prvoopisani pristup koji je također dobar i prohodan za sve automobile koji imaju malo više podignuto podvozje.

Od parkirališta na okretištu kamiona, planinarska staza odmah kreće oštrije uzbrdo uz Vagansku kosu do prijevoja na njoj. Sa ovog prijevoja slijedi isto malo oštriji spust na livadu Vagan. Planinarska staza vodi gotovo po njenoj sredini, do njenog južnog kraja na kojem je križanje planinarskih staza, na kojem treba skrenuti desno. Neposredno ispred označenog križanja, nalazi se izvor vode.

Nakon skretanja, uspon se nastavlja po planinarskoj stazi, koja stalno malo dobaiva pa malo gubi na nadmorskoj visini, dobro je markirana i nije uhodana sve dok se ne dođe do zarušenog PD Štirovac.

PD Štirovcem (1590 m) Nalazi se u šumi uz poljanu Ćorina prosina, ispod vrha Štirovac (1590 m). Sagrađen je 1955. i otvoren 3. srpnja iste godine, ponajviše zaslugom planinara iz Metka i Knina na čelu s generalom dr Petrom Kleutom, koji je izabrao lokaciju doma. Dom je jednokatna zidana zgrada. Prizemno se nalazi kuhinja, blagovaonica i stalno otvoreno sklonište s 5 ležajeva. Na prvom su katu dvije sobe s po 4 kreveta i dvije sobe s po 14 skupnih ležaja. Na tavanu postoji mogućnost smještaja za još dvadeset ljudi. Pored zgrade zidana je cisterna, ali voda nije za uporabu, a ispod potpornog zida ispred doma prirodna je neograđena jama sa snijegom. S istočne strane doma na rubu Ćorine prosine izvor je koji vrlo rijetko presuši. Zadnjih godina dom je stalno otvoren i dosta zapušten. Nema čuvara, formalno je pod upravom PSH i PD »Badanj« iz Metka. Njegova lokacija u blizini najviših velebitskih vrhova zgodna je za duži boravak i za izlete u okolicu, iako je dom izvan najvažnijih planinarskih puteva. Pri tom divna travnata poljana Ćorina prosina uz dom može poslužiti za sportske igre i kampiranja. Ovaj opis je preuzet od autora Ante Rukavine i njegovog uratka: „Prilog povijesti velebitskih planinarskih objekata“.

Nažalost, spomenuti planinarski dom je zapaljen 1991 god. a okolina doma je minirana. Sada je to samo ruševina od koje je kao nekakva cjelina ostala samo cisterna. Sada je okolina doma razmnirana pa se možda nekada u budućnosti i obnovi.

Kod spomenutog zarušenog planinarskog doma je križanje planinarskih staza, na kojem treba skrenuti ravno, i nastaviti dalje uz rub livade Ćorina prosina, do slijedećeg križanja planinarskih staza koje je udaljeno od ovog 700 m u smjeru zapada, na kojem treba skrenuti lijevo.

Nakon prolaska ovog križanja, slijedi malo oštriji uspon do izlaska na travnati greben koji se nalazi na sjevernom kraju Duboke doline i na kojem se nalazi križanje planinarskih staza, na kojem se po prvi put spominje i naglašava smjer za uspon na vrh Badanj. Na ovom križanju treba skrenuti desno. 

Od ovog skretanja do slijedećeg križanja, planinarska staza vodi kroz visoku bukovu šumu stalno se lagano uspinjući, na kojem smjer ravno vodi prema Visočici a smjer desno prema vrhu Badanj. Ovdje treba skrenuti desno. Nakon skretanja slijedi jako oštar uspona na vrh, koji u početku vodi ukoso po velikim pokretnim kamenim gromadama, nakon kojih skreće oštro desno i nastavlja dalje po jako izraženoj strmini, po tratini, do izlaska na vršni greben. Ovdje treba napomenuti da završni uspon treba jako pažljivo izvoditi u uvjetima ako je uspon pod snijegom ili ako je mokro busenje tratine. U tim uvjetima preporučuje se upotreba dereza.

Vrh je u naravi uski greben dugačak oko 300-tinjak metara s jednom malo izraženijom točkom. Tu je i jedan kamen živac u tratini, na kojem je istaknto ime vrha blijedom bijelom bojom. Izgled vrha iz daljine podsjeća na posudu Badanj, pa je po tome dobio i ime. S vrha se pružaju lijepi vidici na Liku, cijeli masiv Velebita a naročito je upečatljiv onaj na prijevoj Buljma.

Kako se radi o minski sumnjivom području, prema podacima s karte Paklenica sigurno je kretanja po putu i do 5 m na stranu. Prema portalu HCR-a: sumnjivo je područje od Puvalje u dužini idućih 700 m, zatim pred Štirovačkom kosom, sama kosa i prvi dio puta do Struga, te spust od Marasovca do Štirovca. Sam put je odlično trasiran, s blagim usponima i gotovo cijelo vrijeme vodi kroz šumu. Planinarska staza je dobro markirana i jednostavna za snalaženje.