Stajine-Vagan-Ćorina prosina-Marasovac-Zapadni Babin vrh-Vaganski vrh-Malovan-Bunovac-Vagan-Stajine

Polazna točka za ovaj planinarski izlet je okretište kamiona na području Stajine. Unutar spomenutog okretišta ima dovoljno mjesta za parkirati automobil. Do Stajina se dolazi jako jednostavno i imaju dva moguća prilaza:

Prvi prilaz: Ako se dolazi autocestom Zagreb-Split, istu treba napustiti na izlazu za Sveti Rok. Nakon prolaska naplatnih kućica dolazi se na staru cestu Gospić-Gračac i tu treba skrenuti u smjeru Gospića i voziti do sela Raduč u koje se nalazi smjerokaz za skretanje prema visoravni Bunovac. Kada se skrene sa glavne vožnja se nastavlja makadamskom cestom do križanja istih kod drvenog spomenika, na kojem makadamska cesta zavija oštrije lijevo a druga oštrije desno. Na ovom mjestu treba skrenuti desno i nastaviti vožnju sve do spomenutog okretišta automobila. Na putu do okretišta prolazi se još jedno križanje makadamskih cesta na kojem treba nastaviti ravno.

Drugi prilaz: Nije trenutno u funkciji jer se nekadašnja makadamska cesta proširuje i nakon završetka biti će protupožarni put. Autocestu A1 treba napustiti na čvoru Sveti Rok i nakon prolaska naplatnih kućica i dolaska na križanje sa cestom Gračac-Gospić, treba skrenuti desno na spomenutu cestu i nastaviti vožnju po njoj (smjer Gospić). Nakon prolaska table koja označava ulazak u selo Papuča, treba nastaviti vožnju do prve asfaltirane ceste s lijeve strane na koju treba skrenuti lijevo. Na skretanju nema nikakve oznake niti putokaza. Ova asfaltna cesta vodi do šljunčare „Papuča“. Neposredno prije skretanja u ograđeni dio spomenute šljunčare, napušta se asfaltni put, vožnja se nastavlja ravno po makadamskom putu sve do okretišta kamiona na području Stajine. Protupožarna makadamska cesta se nalazi u fazi rekonstrukcije i za vrijeme izvođenja radova može biti neprohodna. Radovi na ovoj cesti se prekidaju 15. 12. 2020 do 15. 06. 2021 i u tom vremenu će se moći proći terenskim vozilom do Stajina. Slijedeće ljeto završiti će se spomenuta rekonstrukcija pa će pristup ovom dijelu Velebita biti značajno olakšan jer će na najvećem dijelu ove makadamske ceste biti omogućeno mimoilaženje vozila. Za vrijeme izvođenja ovog planinarskog izleta, ova cesta je bila u izgradnji a korišten je prvoopisani pristup koji je također dobar i prohodan za sve automobile koji imaju malo više podignuto podvozje.

Od parkirališta na okretištu kamiona, planinarska staza odmah kreće oštrije uzbrdo uz Vagansku kosu do prijevoja na njoj. Sa ovog prijevoja slijedi isto malo oštriji spust na livadu Vagan. Planinarska staza vodi gotovo po njenoj sredini, do njenog južnog kraja na kojem je križanje planinarskih staza, na kojem treba skrenuti desno. Neposredno ispred označenog križanja, nalazi se izvor vode.

Nakon skretanja, uspon se nastavlja po planinarskoj stazi, koja stalno malo dobaiva pa malo gubi na nadmorskoj visini, dobro je markirana i nije uhodana sve dok se ne dođe do zarušenog PD Štirovac.

PD Štirovcem (1590 m) Nalazi se u šumi uz poljanu Ćorina prosina, ispod vrha Štirovac (1590 m). Sagrađen je 1955. i otvoren 3. srpnja iste godine, ponajviše zaslugom planinara iz Metka i Knina na čelu s generalom dr Petrom Kleutom, koji je izabrao lokaciju doma. Dom je jednokatna zidana zgrada. Prizemno se nalazi kuhinja, blagovaonica i stalno otvoreno sklonište s 5 ležajeva. Na prvom su katu dvije sobe s po 4 kreveta i dvije sobe s po 14 skupnih ležaja. Na tavanu postoji mogućnost smještaja za još dvadeset ljudi. Pored zgrade zidana je cisterna, ali voda nije za uporabu, a ispod potpornog zida ispred doma prirodna je neograđena jama sa snijegom. S istočne strane doma na rubu Ćorine prosine izvor je koji vrlo rijetko presuši. Zadnjih godina dom je stalno otvoren i dosta zapušten. Nema čuvara, formalno je pod upravom PSH i PD »Badanj« iz Metka. Njegova lokacija u blizini najviših velebitskih vrhova zgodna je za duži boravak i za izlete u okolicu, iako je dom izvan najvažnijih planinarskih puteva. Pri tom divna travnata poljana Ćorina prosina uz dom može poslužiti za sportske igre i kampiranja. Ovaj opis je preuzet od autora Ante Rukavine i njegovog uratka: „PRILOG POVIJESTI VELEBITSKIH PLANINARSKIH OBJEKATA“.

Nažalost, spomenuti planinarski dom je zapaljen 1991 god. a okolina doma je minirana. Sada je to samo ruševina od koje je kao nekakva cjelina ostala samo cisterna. Sada je okolina doma razmnirana pa se možda nekada u budućnosti i obnovi.

Kod spomenutog zarušenog planinarskog doma je križanje planinarskih staza, na kojem treba skrenuti lijevo, spustiti se na prostranu livadu Ćorina prosina, preijeći preko nje u smjeru juga i nastaviti uspon uz sjeverni obronak planine Štirovac, jako oštro uzbrdo, sve do izlaska na prostranu Marasovačku visoravan, koja je omeđena vrhovima Marasovac i Štirovac sa sjeveroistočne strane. Kada se iziđe na spomenutu visoravan, uspon se nastavlja po njoj do križanja planinarskih staza kod izvora Marasovac, na kojem treba skrenuti lijevo u smjeru Vaganskog vrha.

Nakon spomenutog skretanja, uspon se nastavlja po grebenskoj stazi NP „Paklenica“, a sa njega se cijelo vrijeme otvaraju očaravajući i jako lijepi vidici, tako da svaka točka u kojoj se predahne, daje svoj prilog prethodno spomenutoj konstataciji. Dolaskom na prijevoj između Marasove gore i Babina vrha, na kojem se desno odvaja planinarska staza za Paklenicu (Bukova staza), koja vodi uz Babino jezero, dok se ravno po izohipsi Babina vrha nastavlja uspona prema Vaganskom vrhu, to je točka sa koje se može napraviti najlakši uspona na Babin vrh. Planinarska staza nije markirana niti uhodana ali je jednostavna za snalaženje. Planinari su i podigli nekoliko kamenja koja mogu poslužiti kao orjentir. Vršna točka nije označena natpisom imena niti ima upisnu metalnu kutiju. Pripada planinarskoj obilaznici „Vila Velebita“. Ovaj vrh je dugi niz godina smatran najvećim vrhom Velebita (1798 m) i kao takav se pojavljuje u nizu starih topografskih karata a niži je od susjednog Vaganskog vrha za 16 m. Vidici s vrha su neometani u svim smjerovima. Povratka sa ovog vrha je usponskom stazom do prethodno opisanog križanja podno njega.

U nastavku uspona do Vaganskog vrha, treba slijediti konfornu grebensku stazu NP „Paklenica“, i za 30-tak minuta stiže se na vrh.

Vaganski vrh je malo neobičan. Travnat je, a veličina mu je kao nogometno igralište. Oznaka vrha u prošlosti je više puta mijenjala lokaciju. Vrh je označen gomilom kamenja u koju je ugrađen drveni križ, na kojem je istaknuto ime vrha i nadmorska visina a sa stražnje strane se nalazi raspelo. Nekada je tu bio samo zapiknut drveni križ dok je na jednoj većoj kamenoj ploči natpis s imenom vrha i nadmorskom visinom. Planinarski metalni žig se nalazi pored oznake vrha. U neposrednoj blizini žiga je i metalni tuljac u kojem se nalazi upisna knjga. Ovi natpisi, žig i upisna knjiga su i dalje ostali na svojim tradicionalnim mjestima.

Sa Vaganskog vrha, nastavlja se dalje po spomenutoj grebenskoj stazi, koja najprije prolazi križanje sa „Lipom stazom“ koja se odvaja desno, zatim križanje sa stazom uspona na vrhove Brundo i Liburnija, koji se također odvajaju desno, a nakon toga nastavlja dalje do križanja na kojem se napušta grebenska staza i sa nje se skreće lijevo u smjeru Bunovca.

Za kratko nakon skretanja planinarska staza vodi gotovo po ravnom terenu sa kojeg zavija oštro lijevo i počinje se spuštati kroz klekovinu do Malovanskih dolaca. Na tom oštrom zavoju treba skrenuti desno ako se želi napraviti uspon na Malovan. U ovom planinarskom izletu upravo je to napravljeno. Nakon skretanja, najprije se uočava prosjeka kroz klekovinu i treba proći kroz nju a nakon tog nastaviti po travnatoj goleti sa ponekim grmom klekovine, do ovog jako lijepog i razvidnog vrha. Pogled je neometan u svim smjerovima. Povratak sa vrha po stazi uspona.

Nakon prolaska preko napuštenih Malovanskih dolaca, planinarska staza kratko vodi uzbrdo da bi nakon toga obilazila Malovan sa istočne strane, stalno kroz prosječenu klekovinu, do ulaska u visoku bukovu šumu. Nakon ulaska u spomenutu šumu, slijedi jako oštar spust nizbrdo, u najvećem dijelu po siparu, do dolaska u manji travnati dolac, kojeg treba prijeći i nastaviti još oštrije nizbrdo po zemljanoj planinarskoj stazi, koja može biti jako nezgodna ako na njoj ima dosta otpalog lišća i ako je podloga mokra. U donjoj točki ovog strmog silaska, izlazi se na prostrane livade Bunovac.

U nastavku uspona sa livada Bunovac do livada Vagan, planinarska staza najprije vodi 2,3 km po makadamskom putu kojeg napušta kada obiđe oko Medačkog doca. U nastavku, markirani planinarski put, najprije vodi dosta oštro uzbrdo preko Vaganske kose, prolazi pored izvora Vaganac i vraća se na križanje planinarskih staza na livadi Vagan. Na ovom križanju skreće desno i vraća se na početnu točku uspona po istoj planinarskoj stazi po kojoj je napravljen i uspon do ove točke.

Ovo je zahtjevan, dug, lijep i inspirativan planinarski izlet. Preporuka svima koji imaju volje i kondicije za njegovo savladavanje.