Stradun » Nuncijata » Stari Vodovod » Brgat Gornji » Bosanka » Srđ Vrh » Stradun

Ako Vam je dosta gužve u Starom Gradu i ako vas je obuzela želja za boravkom u prirodi, onda se uputite u šetnju trasom starog dubrovačkog vodovoda, nagledajte se novih vidika i pojedite koju rosom opranu maginju ili mrču. Ovo čudo tehnologije, izgrađeno cijelom dužinom od oko 12 kilometara, srednjovjekovni su graditelji dovršili u tek godinu dana, bez modernih strojeva i to po modelu javno-privatnog vlasništva.

Početak ovog izleta je na Stradunu, ispod Orlandovog stupa. Nastavlja se Stradunom do Pila, pored spomenika Braniteljima Dubrovnika u ulicu Dr. Ante Starčevića, pa Obalom Stjepana Radića do Radničke ulice. Treba skrenuti u nju, slijediti je do križanja s ulicom Pavla Basaričeka i po njoj do križanja s dubrovačkom obilaznicom. Tu treba presjeći obilaznicu i pored autobusne stanice na Nuncijati skrenuti uz nekoliko stepenica pored igrališta za mali nogomet izići na ovu šetnicu. Ako vam je ovo kompicirano, na Pilama treba odabrati autobusnu liniju broj 3 koja vozi do Nuncijate i time riješiti šetnju kroz grad.

Čim se krene po ovoj šetnici, odmah se otvori lijep pogled na Elafite. U nastavku se prolazi pored kuće u kojoj su se nekad liječili mentalni bolesnici, a odmah iza nje ukazat će se put i jasno popoločen stari vodovod.

Dubrovački vodovod izgrađen je 1437. godine u dužini od 11 700 metara, od izvora Vrelo u Šumetu preko sjevene padine Srđa do Nuncijate, pa potom Gornjim konalom do Ulice od Mlina te do Minčete. Graditelji Onofrio della Cava i Andriuzzi de Bulbito iz Napulja vrlo su precizno izračunali nagibe, kako bi voda gravitacijskom silom stigla do Grada.

Dubrovačka Republika vrlo je oprezno graditeljima dala uvjete  gradnje. Naime graditelji su sve troškove gradnje snosili sami, a Republika im je dala materijal za gradnju ( kamen i cigle).  Rok izgradnje je bio 1,5 godina, a nakon završetka gradnje u ratama su im isplatili  8250 mletačkih dukata. Morali su obučiti i dva domaća majstora te ih plaćati dok su u njihovoj službi.  Ništa nije bilo prepušteno slučaju. Kada je vodovod bio završen, kako bi ga zaštitili Dubrovčani su uveli okrutnu kaznu za svakoga tko otvori ili začepi kanal, zagadi vodu ili skrene tok iste. Takvima se sjekla desna ruka.

 Svaki tjedan su zidari obilazili vodovod i popravljali ga ako je trebalo. Nagrađivali bi sve one koji bi prokazali nekoga tko bi se usudio „obeščastiti“ vodovod, a ako se krivce ne bi našlo globu bi plaćale najbliže kuće.

 Stari je vodovod 1920. polako gubio svoju funkciju,  ali za vrijeme Domovinskog rata itekako je poslužio žednom Dubrovniku. Naime nakon 30 sušnih dana u listopadu 1991. pala je obilna kiša te je stari vodovod počeo pomalo, ali sigurno puniti glavnu vodospremu.

Vodovod je danas na nekoliko mjesta oštećen. Kamene ploče su podignute, a bilo bi ga važno popraviti i konzervirati, jer nikad se ne zna kad ponovo može opet zatrebati. U međuvremenu po njegovoj trasi može se šetati satima i uživati u prekrasnim vizurama i prirodi.

Trasu starog vodovoda treba slijediti do križanja s trasom nekadašnje uskotračne željezničke pruge koja se u žargonu zvala „Ćiro“, i na tom križanju skrenuti desno na nju i slijediti je do križanja s magistralnom asfaltnom cestom koja vodi od Rijeke Dubrovačke prema Brgatu Gornjem. Na taj način smanjuje se hodanje po ovoj magistralnoj asfaltnoj cesti. Križanje nekadašnje trase željezničke pruge i magistralne ceste nalazi se u selu Šumeti i na njemu treba skrenuti desno i slijediti ovu magistralnu cestu do mjesne crkve u selu Brgat Gornji.

U Brgatu Gornjem na kružnom toku treba skrenuti desno u ulicu „Put Hrvatskih Branitelja“ koja vodi kroz ovo mjesto i nastavlja preko Medene doline, Žarkovice i Bosanke do vrha Srđa. Cijeli ovaj dio staze vodi po uskoj niskoprometnoj asfaltnoj cesti s koje se pružaju nezaboravni vidici na grad Dubrovnik, Elafite i cijeli dubrovački akvatorij.

S vrha se treba spustiti po građenoj stazi na kojoj je postavljen križni put, do križanja s gornjom dubrovačkom obilaznicom. Dolaskom na nju, treba je prijeći, spustiti se niz skaline i nastaviti ulicom Put Križa, zatim ulicom Gornji Kono prijeći ulicu Pera Bakića, pa ulicom Zrinjsko-Frankopanskom do Zagrebačke ulice u koju treba skrenuti lijevo i slijediti je do ulice Uz Posat, skrenuti desno u nju i nakon dolaska na Pile, skrenuti kroz vrata od Pila do stradune, pa po njemu do Orlandovog Stupa.

Ovo je jedan vrlo lijep izlet, za kojeg treba odvojiti od 4-6 sati. Lijepi su vidici na Rijeku Dubrovačku a nakon dolaska na Žarkovicu otvaraju se vidici na starogradsku jezgru i vrh Srđ. S ovog dijela staze pružaju se nezaboravni vidici i na otoke dubrovačkog arhipelaga. Staza nije teška i na njoj se savladava visinska razlika od približno 550 m. Također, treba napomenuti da staza nije markirana, ali uz ovaj opis i GPS tragove, jednostavna je za snalaženje.