Studena-Obruč

Autocestu Zagreb-Rijeka treba napustiti na čvoru Čavle i nastaviti vožnju starom cestom Rijeka – Zagreb do semafora na kojem treba skrenuti desno i nastaviti vožnju kroz centar  mjesta Čavle. U mjestu Čavle, na prvom križanju treba skrenuti lijevo i nastavit vožnju po cesti br. 5055 preko mjesta Dražice, Jelenje, Ratulje, Trnovica do mjesta Sršen u kojem se napušta ova cesta, skreće se sa nje desno i nastavlja se dalje po cesti br. 5017. Neposredno prije odlagališta otpada treba skrenuti desno na cestu br. 5023 po kojoj se stiže do mjesta Studena.

Studena je naselje smješteno oko 2 km jugoistočno od Klane na nadmorskoj visini od 577 m. Smatra se da je ime dobila prema klimatskim uvjetima koji tu vladaju. Zbog svoje pristupačnosti s istoka, studenjsko je područje oduvijek bilo privlačno pljačkaškim hordama, o čemu svjedoči i rimski zid koji prolazi kraj Studene, a služio je za obranu Rimskog carstva od barbara protežući se od Snježnika, pa sve do Rječine i dalje do mora.

Studeni su obilne kiše uvijek donosile nevolje, jer bi tada polje redovito bilo poplavljeno i ne bi se moglo obrađivati. Tako je bilo sve do 1931, kada su izvršeni određeni melioracijski zahvati, a godinu dana kasnije Studena je novom cestom preko Marišćine spojena na cestu Rijeka – Trst.

Nakon II svjetskog rata Studena potpada pod Općinu Rijeka, a od 1993. god. dio je općine Klana. Prema popisu stanovnika iz 2001 u Studeni živi 409 stanovnika, a stalno radi trgovina i gostionica. Na samom izlazu iz ovog mjesta prema Klani, kada se prođe gostionica i trgovina, na prvom makadamskom odvojuku s desne strane, neposredno prije mjesne crkve, ima prostor za parkiranje 2 automobila i to je početna točka ovog planinarskog izleta.

Kada se sa parkirališta vrati na međumjesnu asfaltnu cestu, s desne strane je drvo na kojem su istaknuti smjerokazi. Za uspon na Obruč treba slijediti spomenutu asfaltnu cestu oko 550 m i skrenuti s nje desno na užu asfaltnu cestu. Nakon skretanja, za kratko, prestaje asfaltna podloga na spomenutoj užoj cesti, a uspon se nastavlja po dobroj makadamskoj cesti. Nakon prijeđenih 2,2 km, dolazi se do mjesta koje je, na tabli na drvetu, označeno kao „Mržljak“, na kojem se nalazi poveća lokva i okretište automobila i kamiona. Do ovog mjesta se može jednostavno doći sa automobilom, a na njemu ima dovoljno mjesta za parkiranje puno automobila, pa se tako može skratiti uspon. To se odnosi na one planinare koji na početnu točku dolaze s automobilom, dok oni planinari koji do mjesta Studena stižu gradskim prijevozom iz Rijeke, odnosi se prvo opisana varijanta za početnu točku uspona.

U nastavku uspona, za uporne skraćivače planinarske staze, može se još voziti po malo lošijem makadamskom putu do križanja sa potokom Zala. Potok Zala je bujičnog tipa pa ako se izlet izvodi nakon obilnijih kiša, može biti problem prelaska preko njega za planinare pješake, jer na njemu ništa nije predviđeno za takve situacije. Nakon prelaska potoka, uspon se nastavlja po slaboj makadamskoj vododerini, koja ima nekoliko prevrnutih stabala, ispod kojih se treba provlačiti. Na kraju spomenute vododerine izlazi se na proplanak Ravno na kojem su ostaci Rimskog zida. Ovi ostaci su i kontrolna točka Riječek Planinarske Obilaznice (RPO), pa mjesto ima upisnu kutiju i planinarski žig.

Nakon  Rimskog zida, planinarska staza vodi po slabom makadamskom putu, koji se nekoliko puta krati prikratama, stalno dobivajući malo na visini, zaobiali nekoliko većih propanakai ponikava, sve dok ne dođe na područje zvano Pišćine. Tu na većem proplanku je zarušeno napušteno selo. Malo dalje od spomenutog sela je kaprirani izvor pitke vode (6,6 km od polazne točke), za koji nije utvrđeno dali presušuje tijekom ljeta.

Nakon prolaska ovog proplanka, planinarska staza u početku vodi po nekadašnjim šumskim putovima, koji su sada vododerine, dobiva značajnije na nadmorskoj visini, da bi zadnjh 300-tinjak metara namorske visine, vodila gotovo izravno na vrh Obruč. Neposredno prije vrha, ova planinarska staza se stapa u onu koja dolazi preko grebena i zadnjih 200-tinjak metara vode zajedno na vrh.

Završno treba napomenuti za ovu planinarsku stazu da je ona izuzetno dobro markirana svježim markacijskim oznakama, da u početku vodi kroz visoku makiju, zatim kroz bukovu i na kraju kroz mješovitu crnogorično-bjelogoričnu šumu, koja gotovo na cijelom usponu daje dobru hladovinu.