Suhadolnik–Cojzova Koča na Kokrskom Sedlu (Stara pot) » Grintovec

Pristup do početne točke uspona: Autocestu Ljubljana - Jesenice treba napustiti na izlazu Kranj - istok i nastaviti cestom u smjeru Jezerskog, ali samo do sela Kokra. Treba voziti kroz ovo selo do mosta preko rijeke Kokre i neposredno prije prelaska preko njega treba skrenuti na cestu koja vodi za Suhadolnik. U nastavku treba voziti po desnoj strani rijeke (lijevoj obali) oko 7 km. S ovom cestom se stiže do parkirališta koje se nalazi oko 300 m prije seoskog gospodarstva Suhadolnik.

Na početku parkirališta nalazi se smjerokaz za uspona i obavijest planinarima da trebaju parkirati automobile na samo za to označenom prostoru. Na smjerokazu piše da do cilja ovog planinarskog izleta – Cojzove koče na Kokrskem sedlu predstoji 2 sata i 45 minuta hoda, a tome treba dodati da je potrebno svladati 915 metara visinske razlike.

Uspon treba nastaviti cestom u smjeru seoskog gospodarstva, na koje se stiže za oko 5 minuta hoda. Nakratko se treba zaustaviti kod ove zanimljive stare kmetije Suhadolnik iza koje dominira stjenovita barijera Kokrske i Jezerske Kočne.  Kod ovog seoskog gospodarstva je i prvo križanje makadamskih puteva a uspon treba nastaviti desnom cestom koju treba slijediti oko 5 minuta, do mosta, kod kojeg se nalazi smjerokaz koji usmjerava na makadamsku cestu koja vodi uzbrdo. Ovu makadamsku cestu treba slijediti do slijedećeg smjerokaza koji uspon usmjerava desno na planinarsku stazu. Uspon se dalje nastavlja po planinarskoj stazi kroz visoku šumu sve dok se ne dođe na križanje sa šumskom cestom. U nastavku, uspon treba nastaviti po ovoj šumskoj cesti do njenog kraja. Na kraju šumske ceste je smjrokaz koji upućuje na dva moguća nastavka uspona do Cojzove koče. Tu treba skrenuti desno i izabrati „Stari put“ jer put lijevo (čez Teško) je puno zahtjevniji ali i nešto kraći.

U nastavku treba ići još 10 metara po ovoj cesti i skrenuti na šumsku cestu koja ide oštro uzbrdo s koje se skreće desno na markiranu planinarsku stazu, koja u početku vodi paralelno sa šumskom cestom, a nakon toga lagano skreće udesno i vodi sve do početka oštrijeg uspona kroz klanac. Markirana planinarska staza od ove točke vodi jako oštro uzbrdo, po kamenjaru, sve dok ne iziđe na izloženu padinu. U nastavku uspona po ovoj padini treba biti jako oprezan, posebno ako se uspon izvodi po kišnom vremenu, jer lako može doći do pogubeljnog otklizavanja. Na najizloženijim dijelovima uspona po ovoj padini napravljena je zaštitna ograda. Nakon prolaska ovog dijela uspona, planinarska staza se priključuje na onu koja vodi "čez Teško" pa u nastavku zajedno vode po nešto položenijem usponu, nakon kojeg slijedi vrlo oštar uspon nakon kojeg se izlazi na zaravan na kojoj je nekada stajala „Stara kućica“. Na drugoj strani ove zaravni je križanje na kojem se lijevo odvaja uspon na Kočnu preko Dolaca, dok smijer ravno vodi prema Kokrskom sedlu. Nakon prolaska ovog križanja slijedi najprije nešto lakši a potom dosta oštar uspon do Cojzove Koče na Kokrskom sedlu.

Cojzova koča je veliki planinarski objekt s gotovo 150 ležaja, koji stoji na vrhu Kokrskega sedla između Grintavca i Kalške gore. Ime je dobila po braći – geologu i prirodoslovcu Žigi Zoisu (1747. – 1819.) i botaniku Karlu Zoisu (1756. – 1799.). Po njima je ime dobio i planinarski put čija je jedna od kontrolnih točaka i ova koča. Prva koča je ovdje izgrađena 1897. godine, a u današnjoj veličini i obliku koča je od 1988. godine. Poseban doživljaj je vidik na okolne vrhove koje ako imate sreće, obasjavaju posljednje zrake sunca. Poseban je i zalazak sunca iza Storžiča. Ponuda u koči, kao i smještaj u sobama su na visokom nivou. Sve pohvale domarima i Planinarskom društvu Kamnik, koji vode brigu o koči.  

Planinarska staza odmah od Kokrskog sedla vodi oštro uzbrdo i za desetak minuta stiže do prvog križanja, na kojem smjer ravno nastavlja prema Jezerskoj Kočni i Grintovcu, dok smjer desno nastavlja prema Skuti. Na ovom križanju treba nastaviti ravno. Planinarska staza nakon prvog malo oštrijeg uspona nastavlja po polegnutijem dijelu terena kroz područje koje se zove Spodnja jama.

Nakon ovog polegnutog dijela, planinarska staza se oštrije uspinje, vodi preko grebena Gradine ispod Srednje jame i stiže do slijedećeg križanja planinarskih putova (2015 m) na kojem smijer lijevo vodi za Dolci - Jezersku Kočnu 2 h i 30 minuta, dok smijer desno vodi za Grintovec. Ovdje treba skrenuti desno. Od ovog križanja planinarskih putova uspon kreće oštro uzbrdo, po serpentinama, do Grintovčeve Strehe, odnosno do grebena po kojem se stiže na sam vrh Grintovca. Na ovom dijelu uspona nema tehnički teških elemenata ali ima jako velike strmine koja zahtjeva dobru kondiciju od penjača.

Nakon izlaska na greben Grintovca, na kojem gotovo uvijek puše vjetar pa uvijek u pripremi treba imati dodatne rukave, uspon nastavlja jako oštro uzbrdo, po kamenjaru, do samog vrha. Vrh Grintovca je jedan od rijetkih vrhova visokog gorja koji je dostupan bez savladavanja težih penjačkih elemenata, a koji zahtjeva samo dobru fizičku pripremu.

Kada se stigne na ovaj vrh, ljepota i širina vidika koji se otvaraju s njega, zaboravlja se sav uloženi trud, a duša se planinara hrani prekrasnim vidicima na okolne alpske vrhove: Jezersku Kočnu, Storžić, Skutu, Planjavu, Branu, Ojstricu, veliku Planinu, Krvavec…… Na vrhu je postavljena ruža smjerokaza, na okruglom granitnom stolu, na kojoj su istaknute sve zanimljive točke na obzoru koje se mogu vidjeti s ovog vrha, ako je vidljivost dobra. Ovim okruglim granitnim stolom je i obilježen ovaj vrh.  Na vrhu se još nalazi i kutija s upisnom knjigom na kojoj se nalazi i planinarski žig.