Suhadolnik » Kokrsko Sedlo (Cojzova koča) » Bivak pod Grintovcem » Grintovec

Pristup do početne točke uspona: Autocestu Ljubljana - Jesenice treba napustiti na izlazu Kranj - istok i nastaviti cestom u smjeru Jezerskog, ali samo do sela Kokra. Treba voziti kroz ovo selo do mosta preko rijeke Kokre i neposredno prije prelaska preko njega treba skrenuti na cestu koja vodi za Suhadolnik. U nastavku treba voziti po desnoj strani rijeke (lijevoj obali) oko 7 km. S ovom cestom se stiže do parkirališta koje se nalazi oko 300 m prije seoskog gospodarstva Suhadolnik.

Na početku parkirališta nalazi se smjerokaz za uspona i obavijest planinarima da trebaju parkirati automobile na samo za to označenom prostoru. Na smjerokazu piše da do cilja ovog planinarskog izleta – Cojzove koče na Kokrskem sedlu predstoji 2 sata i 45 minuta hoda, a tome treba dodati da je potrebno svladati 915 metara visinske razlike.

Uspon treba nastaviti cestom u smjeru seoskog gospodarstva, na koje se stiže za oko 5 minuta hoda. Nakratko se treba zaustaviti kod ove zanimljive stare kmetije Suhadolnik iza koje dominira stjenovita barijera Kokrske i Jezerske Kočne.  Kod ovog seoskog gospodarstva je i prvo križanje makadamskih puteva a uspon treba nastaviti desnom cestom koju treba slijediti oko 5 minuta, do mosta, kod kojeg se nalazi smjerokaz koji usmjerava na makadamsku cestu koja vodi uzbrdo. Ovu makadamsku cestu treba slijediti do slijedećeg smjerokaza koji uspon usmjerava desno na planinarsku stazu. Uspon se dalje nastavlja po planinarskoj stazi kroz visoku šumu sve dok se ne dođe na križanje sa šumskom cestom. U nastavku, uspon treba nastaviti po ovoj šumskoj cesti do njenog kraja. Na kraju šumske ceste je smjrokaz koji upućuje na dva moguća nastavka uspona do Cojzove koče. Tu treba skrenuti desno i izabrati „Stari put“ jer put lijevo (čez Teško) je puno zahtjevniji ali i nešto kraći.

U nastavku treba ići još 10 metara po ovoj cesti i skrenuti na šumsku cestu koja ide oštro uzbrdo s koje se skreće desno na markiranu planinarsku stazu, koja u početku vodi paralelno sa šumskom cestom, a nakon toga lagano skreće udesno i vodi sve do početka oštrijeg uspona kroz klanac. Markirana planinarska staza od ove točke vodi jako oštro uzbrdo, po kamenjaru, sve dok ne iziđe na izloženu padinu. U nastavku uspona po ovoj padini treba biti jako oprezan, posebno ako se uspon izvodi po kišnom vremenu, jer lako može doći do pogubeljnog otklizavanja. Na najizloženijim dijelovima uspona po ovoj padini napravljena je zaštitna ograda. Nakon prolaska ovog dijela uspona, planinarska staza se priključuje na onu koja vodi "čez Teško" pa u nastavku zajedno vode po nešto položenijem usponu, nakon kojeg slijedi vrlo oštar uspon nakon kojeg se izlazi na zaravan na kojoj je nekada stajala „Stara kućica“. Na drugoj strani ove zaravni je križanje na kojem se lijevo odvaja uspon na Kočnu preko Dolaca, dok smijer ravno vodi prema Kokrskom sedlu. Nakon prolaska ovog križanja slijedi najprije nešto lakši a potom dosta oštar uspon do Cojzove Koče na Kokrskom sedlu.

Cojzova koča je veliki planinarski objekt s gotovo 150 ležaja, koji stoji na vrhu Kokrskega sedla između Grintavca i Kalške gore. Ime je dobila po braći – geologu i prirodoslovcu Žigi Zoisu (1747. – 1819.) i botaniku Karlu Zoisu (1756. – 1799.). Po njima je ime dobio i planinarski put čija je jedna od kontrolnih točaka i ova koča. Prva koča je ovdje izgrađena 1897. godine, a u današnjoj veličini i obliku koča je od 1988. godine. Poseban doživljaj je vidik na okolne vrhove koje ako imate sreće, obasjavaju posljednje zrake sunca. Poseban je i zalazak sunca iza Storžiča. Ponuda u koči, kao i smještaj u sobama su na visokom nivou. Sve pohvale domarima i Planinarskom društvu Kamnik, koji vode brigu o koči.  

Planinarska staza odmah od Kokrskog sedla vodi oštro uzbrdo i za desetak minuta stiže do prvog križanja, na kojem smjer ravno nastavlja prema Jezerskoj Kočni i Grintovcu, dok smjer desno nastavlja prema Skuti. Kako se planinarska staza sve oštrije uspinje po tratini uzbrdo tako Cojzova koča pod Kalškom gorom ostaje sve dublje, a pogled na nju i na Kokrsko sedlo iz ove perspektive je vrlo lijep i atraktivan. Kada se iziđe na prijevoj stiže se do zanimljivog uskog prolaza kroz stijene nazvan Mala vratca. Kada se prođe kroz spomenuti prolaz, ako je lijepo vrijeme i dobra vidljivost, otvara se veličanstven pogled na stjenovitu Skutu, Štrucu, Dolgi hrbat i okolne niže vrhove koji esto znaju biti u oblaku ili magli.

U nastavku uspona treba izgubiti stotinjak metara dosegnute nadmorske visine. Planinarska se staza strmo spušta, ponegdje po ispostavljenoj padini. Spuštanje  po razvedenoj stijeni zahtjeva korištenje i ruku, a na nekoliko mjesta su postavljene sajle i klinovi koji pomažu da se ovaj dio staze uspješno i sigurno savlada. Nakon desetak  minuta spusta, slijedi petnaestak minuta hoda po položenijoj planinarskoj stazi koja je usječena u strmu travnato-kamenitu padinu. Kada se prijeđe ovaj položeni dio planinarske staze slijedi uspon između stijena i kamenih gromada, na kojem se ponovo treba pomagati rukama, a koji završava kod Bivaka pod Grintavcem

Pod stijenama Grintovca, na 2100 metara nadmorske visine stoji novi bivak na tri etaže, koji je u čast pionira kamniškog alpinizma dobio ime – Zavetišče Pavleta Kemperla. Treba iskoristiti ugodan kutak u prizemlju lijepo uređenog Zavetišča za kraći odmor prije nastavka uspona.

Od Zavetišča se kratko spušta i ubrzo stiže do dobro označenog križanja planinarskih puteva. Desna staza vodi preko Malih poda i Slemena prema Kamniškom sedlu, dok smijer ravno usmjerava po dobro utabanoj stazi prema Skuti i Mlinarskom sedlu. Nakon petnaestak minuta hoda stiže se na slijedeće križanje na kojem treba skrenuti lijevo za Mlinarsko, a smjer desno se odvaja prema Skuti. 

U nastavku uspona dolazi se u kraški svijet pun škrapa i bezdana, na kojem treba pažljivo slijediti markacije dok se ne stigne na Mlinarsko sedlo na kojem se priključi staza koja dolazi iz smjera Jezerskog. Uspon treba nastaviti skretanjem lijevo (smjer desno vodi za Dolgi hrbat i Skutu) po stazi koja postaje tehnički zahtjevna.

Planinarska staza u nastavku povremeno vodi po jako izloženom grebenu, nakon toga prelazi na osojnu stranu grebena i postaje tehnički jako zahtjevna. Na ovom dijelu uspon treba koristiti set za samoosiguranje i šljem jer staza vodi po klinčanom putu, koji je jako izložen i može se očekivati padanje kamenja. Od skretanja na Mlinarskom sedlu do vrha treba utrošiti približno jedan sat hoda.