Topići » Mandlova Ploča » Mijaci » Šćirovac

Biokovo je najveća, najduža, najljepša i najsurovija planina Dalmacije. Proteže se na 196 kvadratnih kilometara, a najviši vrh mu je Sveti Jure (1762 m). Na njemu je smješteno veliko bogatstvo različitih pejzaža, tako da svaki posjet Biokovu pruža poseban doživljaj. Odlikuju ga geomorfološki fenomeni: vrtače, ponikve, škrape, kamenice i mnogobrojne jame, ledenice, špilje i više od 40 endemičnih biljnih vrsta. Sa njegovih vrhova prekrasni su i nezaboravni krajobrazi i vidikovci. Zbog svoje posebnosti i prirodne ljepote.

Parkom prirode proglašen je 1981. Pod pojmom Biokovo, poznajemo planinu Biokovo u užem smislu - pruža se od prijevoja Dubci, kod Brela do prijevoja Saranač, kod Gornjih Igrana, te od prijevoja Turija do poluotoka Osejava. U širem smislu u masiv Biokova ubraja se planina Rilić i Sutvid kao jedna cijelina, te Matokit i Šibenik kao druga cjelina.

Početna točka uspona je u zaselku Topići. Prilaz zaselku je: iz centra Baške Vode treba voziti ulicom Put Kapelice i na križanju s magistralom skrenuti lijevo prema Brelima. Nakon toga kratko se vozi magistralom i skreće se desno na uski asfaltni put koji vodi u Topiće. Automobil treba parkirati na mjestu gdje neće smetati stanovnicima.

Zaselak čine stare kamena kuće pokrivene kamenim pločama. Većina kuća je zarušena. Nekoliko njih je istrgnuto iz ruševina, pa se bijele krovovi od kamenih ploča premazani bijelim krečom a u donedavno sasvim napušteni zaselak vratilo se pet-šest obitelji. Najdalje je s obnovom stigao Tonći Topić, koji osim obnovljene kuće ima u susjedstvu i konobu sa velikim stolom i puno sačuvanog starog posuđa i alata.

Markirana planinarska staza vodi iz zaselka uz Borovu stranu, dosta oštro uzbrdo, prema području Potočine. Ovaj dio planinarske staze čine ostaci nekada građenog kozjeg puta koji je vodio do Topića staja. Kada se iziđe na područje Potočine, planinarska staza skreće oštro udesno i vodi kroz klanac, u kojem je križanje planinarskih puteva, na kojem se ovaj smijer uspona spaja na onaj koji dolazi iz sela Bast. Nakon prolaska ovog križanja koje je opskrbljeno smjerokazima, ubrzo se stiže do Mandlave Ploče, koja je stavljena u stijenu kao spomen na nesretno poginulog hrvatskog botaničara.

Dalje uspon ide vrlo oštro uzbrdo po serpentinama kroz klanac ispod vrha Topol (957 m), do Vrata kroz koja se izlazi na križanje planinarskih staza za Bukovac, Sokol i Topol. Ovaj dio uspona je dosta neugodan iako vodi po građenom kozjem putu za Topića staje. Kada se iziđe na Vrata, markirani uspon skreće oštro desno u smjeru sjeveroistoka do podzidanog puta, i ovdje treba napomenuti da na ovom dijelu nema nikakve staze nego ima samo markirani smijer uspona.

Nakon dolaska do podzidanog puta, uspon se nastavlja po blažoj strani brda Stražac, sve do križanja s Biokovskim grebenskim putem, na području kod lokve Mijaci. Na ovom križanju treba skrenuti lijevo a planinarska staza prolazi preko područja Vrataca, na kojem se spaja na planinarsku stazu koja dolazi iz mjesta Šute. Od ove točke, ovi smjerovi uspona stapaju se u jedan, i po ugodnom oštrijem usponu, po zatravljenom kamenjaru, do vrha Šćirovac.