Trenta » Koča na Doliču » Triglav

Iz Zagreba treba voziti autoputem preko Ljubljane do Jesenica, u kojima treba napustiti autoput i nastaviti regionalnom cestom do Kranjske Gore. Kada se dođe do Kranjske Gore treba napustiti regionalnu cestu i skrenuti u smjeru Bovca. Ova atraktivna Vršiška ili Ruska cesta koju su gradili ruski zarobljenici tijekom I. svjetskog rata. Preko 24 serpentine cesta se penje od Kranjske gore (810 m) do Vršiča (1611 m) i potom preko 26 serpentina spušta na drugu stranu u Log (620 m). Dužine je 24 kilometra. Na 50 serpentini treba skrenuti lijevo na sporednu cestu po kojoj se za nekoliko minuta stiže na parkiralište. 

S parkirališta treba krenuti sporednom cestom, a kada se prođe nekoliko vikendica, za 15-tak minuta, dolazi se do mjesta na kojem se ova cesta račva na dva dijela. Na ovom mjestu treba nastaviti uspon sporednom cestom jer drugi smjer vodi do nekadašnjeg parkirališta na kojem je sada zabranjeno parkiranje.

Sporednu cestu treba slijediti do gornje ceste na kojoj se nalazi teretna žičara koja vozi snabdjevanje do Pogačnikove kuće u smjeru Dolića, Luknje i Prehodavaca. Od teretne žičare uspon vodi i dalje cestom, do njenog kraja, polako se uspinjući, a na tom dijelu prelazi se preko lijepih livada a nakon njih kroz crnogoričnu šumu, sve dok ne dođe do križanja na kojem se desno odvaja markirana planinarska staza u smjeru Prehodavaca, a mi trebamo nastaviti ravno a uspon se nastavlja po građenom konjskom putu. Za savladavanje ovog dijela uspona treba približno jedan sat.

Ovo križanja planinarskih putova se nalazi na području zvanom Utro. Dalje, s ovog križanja nastavite po spomenutoj konjskoj stazi, koja postaje sve strmija i napornija za savladavanje. Sa staze se otvaraju lijepi vidici pa ovaj dio uspona nije toliko zamoran. Kada se dođe na slijedeće markirano križanje na njemu treba skrenuti desno u smjeru Koče na Doliču jer smijer lijevo vodi prema Luknji i usponu na Triglav preko Plemenice.

U nastavku uspon vodi po širem planinarskom putu u smjeru juga, ispod vrha Zelenic (2468 m). Kada se strmina malo smiri i njeno savladavanje postane laganije, s desne strane se ovom planinarskom putu priključi onaj koji dolazi iz smjera Komara, i tako zajedno stižu do slijedećeg križanja planinarskih putova. Na ovom križanju se desno odvaja planinarska staza prema Zasavskoj Koči (staza Mire Marko Debelakove preko Kanjevačkih polica.

Na ovom križanju treba skrenuti lijevo, a nakon skretanja uspon se nastavlja po dosta atraktivnoj i razglednoj stazi, koja povremeno vodi oštro uzbrdo, sve do križanja planinarskih putova u blizini Koče na Doliču.

Od raskrižja u blizini Koče na Doliču treba nastaviti lijevo prema zapadu po građenom putu dosta oštro uzbrdo. Nakon približno pola sata hoda od kolibe, izlazi se na gotovo  ravni teren na koje se jako malo dobiva na visini, a pred našim očima se otvori masiv Triglava u svoj njegovoj moćnoj ljepoti.

U nastavku slijedi ležeran uspon sve dok se ne dođe pod triglavsku vršnu stijenu. Od ove točke uspon se nastavlja po izuzetno zahtjevnoj stazi, na kojoj se izmjenjuju klinovi, sajle, police ... i sve ono što se obično zatiče na feratama, sve do vrha Triglava.

Vrh je označen s čeličnim Aljaževim stupom, koji u naravi služi kao sklonište za nekoliko planinara. Na vrhu je i metalni žig, koji se udara kao potvrda boravka na njemu.

S vrha puca nezaboravan pogled u svim smjerovima.