Tuk (PD Bijele Stijene) » Matić Poljana » PK Janjčarica » Vrbovska Poljana–Vrh Kula

Početna točka ovog planinarskog izleta je PD „Bijele Stijene“ u Tuku (875 m). To je zidana katnica izgrađena uz cestu, pored crkve. Ovaj dom u prizemlju ima kuhinju, sanitarni čvor, jedna veća i jedna manja blagovaonica. Na katu su spavaonice, ukupno 32 ležaja. Pred kućom je prostor za parkiranje, a na livadama iza doma široke su mogućnosti za kampiranje. Ovaj planinarski dom je stalno otvoren i djelomično opskrbljen.

Planinarska staza od doma najprije vodi cestom u smjeru Jasenka 100 m, zatim skreće desno uzbrdo asfaltnom kraticom i ponovo izlazi na glavnu cestu, presjeca je i skreće desno uzbrdo, prateći markacije preko livade, pa stazom uz rub šume do početka Matić Poljane koja je u naravi travnata visoravan široka oko 300 m i dugačka gotovo 3 km, a preko nje vodi makadamska cesta za Jasenak.

U njenom središnjem dijelu izgrađen je spomenik palim borcima iz II. svjetskog rata (u pravilnom nizu postavljeno je 28 vapnenačkih monolita). Na križanju pored spomenika treba nastaviti lijevim rubom poljane oko 2 km, odnosno dok se ne stigne do lovačke čeke s lijeve strane makadamske ceste, gotovo na samom kraju livade. Tu staza skreće lijevo u šumu, počinje se lagano uspinjati makadamskom cesticom po kojoj za oko 40' stiže na prijevoj Janjčaricu. Tridesetak metara desno iznad prijevoja, na maloj zaravni, nalazi se planinarska kuća. PK Janjčarica (1236 m) uređena je u nekadašnjoj šumarskoj kući, koju je mrkopaljska šumarija poklonila planinarima. To je pirzemnica kvadratičnog tlocrta, s opremljenom kuhinjom, i spavaonicom sa 7 ležaja. Nije opskrbljena i zatvorena je, a ključ čuva HPD "Bjele stijene" u Mrkoplju. Vodom je opskrbljena iz cisterne. Kuća je okružena pitomim šumovitim brežuljcima i lijepim livadama, te pruža sliku planinaske idile.

S Janjčarice treba se spustiti slijdeći markacije ili prilaznom makadamskom cestom na Vrbovsku poljanu, do spoja sa makadamskom cestom Begovo Razdolje-Jasenak. Tom cestom treba ići desno u šumu još oko 1 km. Na prvom križanju je smjerokaz za kraći i duži uspon na vrh Kulu. Kraći uspon vodi jako oštro uzbrdo i može biti neugodan ako se izlet izvodi po mokroj ili zasnježenoj stazi. Na kraju ove oštre dionice, staza izlazi na travnati greben pa po njenu preko prvog manjeg do najvišeg vrha masiva Bjelolasica, koji se zove Kula.

Na prethodno spomenutom križanju, ako se izabere lakši uspon, treba nastaviti cestom oko 1 km od raskrižja na kojem cestu siječe dionica KPP-a Samarske stijene-Bjelolasica. Lakše se uoči markacija desno prema Samarskim stijenama. Kada se pronađe markacija, kod nje treba skrenuti lijevo po šumskoj cesti koju markacija ponovo napušta za oko 5 minuta, a staza nastavlja oštro uzbrdo u zavojima sve do pod sami greben Bjelolasice, a tu je izgrađeno PS "Jakob Mihelčić" (1460 m), koje je u naravi drvena kućica veličine 5x5 m. U unutrašnjosti je lijepo uređena blagovaonica sa 16 ležajeva. Voda se nalazi u cistreni sa zapadne strane skloništa. Sklonište je otvorenog tipa, a obavijesti o njemu daju HPD "Vihor" i "Kapela" iz Zagreba.

Od skloništa travnjakom ima još 3' uspona do Kulskih njivica, odnosno hrpta Bjelolasice. Odatle lijevo po travnatom hrptu sa lijepim vidicima, do Kule još 15'. Kula (1534 m) je najviši vrh Bjelolasice, ujedno i najviši vrh Gorskog kotara. Zahvaljujući travnatom vršnom hrptu i osamljenom položaju, s njega se šire prekrasni vidici na sve strane, zbog čega je on, bez sumnje, jedan od najljepših vidikovaca u Hrvatskoj. Sam najviši vrh nalazi se na samome rubu vršnog hrpta, kao zadnji u nizu brojnih travnatih vršaka.