Turija » Sveti Jure

Biokovo je najveća, najduža, najljepša i najsurovija planina Dalmacije. Proteže se na 196 kvadratnih kilometara, a najviši vrh mu je Sveti Jure (1762 m). Na njemu je smješteno veliko bogatstvo različitih pejzaža, tako da svaki posjet Biokovu pruža poseban doživljaj. Odlikuju ga geomorfološki fenomeni: vrtače, ponikve, škrape, kamenice i mnogobrojne jame, ledenice, špilje i više od 40 endemičnih biljnih vrsta. Sa njegovih vrhova prekrasni su i nezaboravni krajobrazi i vidikovci zbog svoje posebnosti i prirodne ljepote.

Parkom prirode proglašen je 1981. Pod pojmom Biokovo, poznajemo planinu Biokovo u užem smislu - pruža se od prijevoja Dubci, kod Brela do prijevoja Saranač, kod Gornjih Igrana, te od prijevoja Turija do poluotoka Osejava. U širem smislu u masiv Biokova ubraja se planina Rilić i Sutvid kao jedna cijelina, te Matokit i Šibenik kao druga cjelina.

Turija je cestovni prijevoj na oko 700 metara nadmorske visine, a nalazi se 7,5 km istočno od Zagvozda na cesti broj 62. U predjelu Lozovci, 100 m prije veće krivine, na spomenutoj cesti, prije spomenika i tunela, odvaja se staza za uspon prema Svetom Juri. Smjerokaz je obilježen dvostruko: s lijeve strane je drveni smjerokaz na drvenom stupu na kojem je istaknut smjer uspona na Svetog Juru s istaknutim potrebnim vremenom od 4 sata, dok je s desne strane limena ploča na kojoj je istaknuto da za ovaj uspon treba 3,5 sati te da treba savladati visinsku razliku od 1160 m. Tu je početna točka uspona. Automobil je najbolje ostaviti na priključku sporedne ceste na cestu 62 koji je udaljen od ove točke 440 m u smijeru tunela. Na tom mjestu ima prostora za parkiranje više automobila.

Na ovoj cesti kada se vraća do početne točke uspona, prolazi se pored  spomen ploče na kojoj je istaknuto da je ovom putu dato ime „Napoleonov put“, te da je  izgrađen od 1806. do 1809. gobine. Pravi planinarski uspon započinje kod već opisane početne točke. Planinarska je staza u početku položenija i za prijeđeni 1 km, savlada se samo 90 m visinske razlike. Ovaj dio staze je počišćen i ugodan za hodanje. Na kraju ovog dijela uspona nalaze se zarušeni ljetni stanovi Lozovci gdje je i bunar s pitkom vodom, te se  nastavlja  dalje do Šućurovih staja (850 m nadmorske visine). Kod ovih staja završava konfornija i održavana planinarska sataza i započinje jako oštar uspon uzbrdo prema klancu Krča (1200 m nadmorske visine).

Nakon klanca Krča slijedi uspon do platoa Ljubović (1350 m nadmorske visine), kroz klanac između Oštre i Vodene glavice. Na ovom platou može se posjetiti Ljubovačka peć jer planinarska staza prolazi jako blizu nje. Do ove točke uspon stalno vodi kroz visoku makiju koju povremeno, za kratko, napušta kada iziđe na gole proplanke s kojih se pružaju lijepi vidici na cijeli Vrgorački kraj.

Sa ovog platoa planinarska staza nastavlja dalje kroz visoku bukovu šumu, obilazi nekoliko ponikava, lagano dobiva na visini, a ovaj predio Biokova se zove Klačina. Kada se na kraju iziđe iz visoke bukove šume, dolazi se do same piramide vrha Svetog Jure.

Kada se dosegne ova točka, za planinare koji vole istinsku divljinu, može se reći da su prilikom uspona prošli sve geomorfološke fenomene koji su bili presudni za proglašenje Biokova parkom prirode. Također, ovaj dio uspona je najdivljiji i nikako se ne smije podcijeniti jer započinje na najvećoj nadmorskoj visini. Označeni smijer uspona u najvećem dijelu nema nikakve veze sa nekom stazom koja je ugažena i koju je lako slijediti, nego vodi po kamenjaru, po jako teškom terenu, koji zahtjeva punu koncentraciju kod povremenog skakutanja s kamena na kamen. Markacije su djelomično obnovljene i nije ih lako slijediti, a nema ih na kritičnim mjestima, pa i njihovo praćenje traži dodatnu koncentraciju. Planinarska staza je na mjestima obrasla u šikaru i dobro bi joj došlo malo njege.

Izlaskom iz bukove šume slijedi oštar uspon grebenom, u serpentinama, do vrha Sveti Jure. Na vršni plato izlazi se tik ispred kapelice posvećene Svetom Juri. Na ovom dijelu uspona ima i nešto sipara pa je doživljaj cijele ove staze potpun i sadrži sve teške elemente planinarskog uspona. Tko voli divlju netaknutu prirodu, na ovoj će je stazi naći i za to će se trebati dobro potruditi. Tko voli ležernije uspone koji vode po građenim planinarskim stazama, treba zaobići ovaj uspon u širokom luku.