Veliko Brdo » Miletin bor » Veliki Zavod » Mali Šibenik » Veliki Šibenik (Feratom)

U ovom planinarskom izletu se opisuje uspon na Veliki Šidenik, Biokovo. Početna točka ovog uspona je selo Veliko brdo, odnosno njegov zaselak Žlib. Ako se dolazi sa zabiokovske strane Biokova, treba proći tunel Sveti Ilija i nastaviti vožnju prema gradu Makarska. Neposredno prije ulaska u ovaj grad, nakon što se prođu mjesta Baška voda, Promina i Krvavica, treba skrenuti lijevo na uži asflatni put koji vodi za selo Veliko brdo.

Kod crkve Svetog Jeronima u Velikom Brdu, mogu se pronaći prve markacije za ovaj planinarski izlet. Ako se ova točka uzme za početnu, tada tu treba parkirati automobil i nastaviti od crkve lijevo smjer sjevrozapad prema zaseoku Žlib asfaltnom, a poslije makadamskom cestom. Do Žliba se može doći i automobilom, što skraćije uspon za 1,2 km. To je učinjeno i u ovom planinarskom izletu, pa je automobil parkiran pored restorana „Panorama“.

Od zaselka Žlib markacije vode iznad starih napuštenih kuća, kroz vinograde, do gornjeg protupožarnog puta, po kojem se dolazi do Miletinovg Bor (nekada bilo vrlo staro osamljeno stablo crnog bora koje je stradalo u požaru i izgorjelo pa je sada ostao samo toponim tog mjesta). Malo iznad nekadašnjeg Miletinog bora je križanje planinarskih putova od kojeg jedan skreće lijevo i nastavlja protupožarnim makadamskim putom u smjeru Basta dok drugi nastavlja ravno prema prijevoju Borovac. Na ovom križanju treba skrenuti ljevo na protupožarni put i nastaviti dalje po njemu.

Od Miletinog bora, staza uspona na Veliki Šibenik može se podijeliti u četiri osnovne cjeline:

Prva, koja započinje kod Miletinog bora kod kojeg se skreće lijevo i nastavlja protupožarnim makadamskim putom u smjeru Basta do prolaska kuloara koji se nalazi neposredno prije grebena ispod vrha Mali Šibenik (1388 m). Nakon 15-ak minuta hoda ukazuju se stijena i kuloar kojim treba proći i nastaviti dalje još 15-tak minuta do manjeg prijevoja na kojem je postavljena edukativna – informativna tabla o bioraznolikosti biljnog i životinjskog svijeta Biokova. Iza table se nalazi usamljeni visoki bor. Ovaj prijevoj se zove „Veliki Zavod“

Preko puta te table i bora vidljivi su tragovi automobila koji vode u prekrasnu borovu šumu. Pedesetak metar po tom putu s lijeve strane nalazi se mala lokva, iznad nje još jedna. (nije pouzdano – ljeti može presušiti ?). Malo iznad spomenutih lokvi nalazi se odrezan drveni stup od električne struje i neposredno prije njega treba skrenuti lijevo, a planinarska staza vodi kratko kroz borovu šumu i izlazi na manju travnatu zaravan. Smjer kretanja određuju postavljeni čuljci sve do ulaska u ferratu. Staza se  spušta do manjeg šumarka, iz kojeg izlazi na sipar i nastavlja oštrijim kosim usponom sve do podnožja prvih okomitih stijena.

Podno stijene postavljene su manje drvene ljestve koje pomažu da se napravi „skok“ preko stijene. Tu je potreban oprez. Radi se o težini uspona po međunarodnoj ljestvici (UIAA III /AO). Nakon toga, staza slijedi lijevu stranu kuluara. Na tom gornjem dijelu pristupa ferrati manje je čuljaka, ali zato smjer je obilježen crvenim točkama (krugovima).

Druga, započinje po stazi koja vodi oštro uzbrdo, prolazi kroz borovu šumu, a nakon nje vodi po krušljivom i neosiguranom kamenjaru (treba paziti na odrone kamenje) i nastavlja kuolarom po siparu, kamenim blokovima odvaljenim od stijena preko kojih treba prolaziti vrlo oprezno. Staza uspona sve se više podvlači pod stjenu a njen okoliš postaje sve suroviji. Kuloar je izbrazdan i ispran i naliikuje opasnoj vododerini dok rijetka stabla i nisko raslinje na strmim rubovima provalija, djeluju kao posljednji čuvari planine, koji je štite da joj netko nebi naudio. Ovakva je situaciaja sve do točke ulaska u feratu.

Treaća, prije uspona po ferati mali je plato na kojem se može pripremiti za uspon i odmoriti od prethodnog napornog i iscrpljujućeg dijela staze. Sa sobom treba imati svu opremu potrebnu za samoosiguranje koja obvezno mora sadržavati planinarsku kacigu.

Ulazak u stijenu je okomit i zahtjeva upotrebu ruku i treba se odraditi u slobodnom penjanju, sve do prvog sidrišta. Ako se penjete u većoj grupi, preporučuje se da se ovaj dio odradi jedan po jedan a nikako u koloni.

Ta situacija ostavlja prostora za razgledavanje okolice, kamenih litica nasuprot i makarskog primorja malo dalje. Kroz ovaj segment, odnosno kroz usjek treba se penjati koordinirano i disciplinirano, jer se ispod vas nalazi provalija od 200-tinjak metara, a staza kojom se penjete  ponegdje je uža od metra, što može djelovati veličanstveno i nelagodno. Cijelo vrijeme, na svim mjestima na kojima je predviđeno, treba koristiti set za samoosiguranje i to vojnički disciplinirano.

Nakon usjeka stiže se do najtežeg detalja na kojem ferata vodi pločom ispod bora koji strši nad provalijom, a kako nema skoro nikakvih mogućnosti za pridržavanje, a dobiva se osjećaj da vas izbacuje van, pa na ovom dijelu penjači koji imaju problema sa visinom mogu zaglaviti jer se treba uložiti veliki napor i gotovo cijelu težinu prenijeti na rukama. Na ovom dijelu planinari nižeg rasta mogu imati malo više problema i trebaju se gobro rastegnuti da bi održali kontakt sa sajlom. Kada se prođe ova točka slijedi još jedan ništa manje težak detalj a to je uspon po inproviziranim klanfama koje su uske i izgledaju nježne, pa teži penjači mogu razmišljati o tome da li će ih izdržati. Inproviziranih klanfi ima previše pa onaj višak samo stvara pomutnju u izboru uporišta za noge.

Četvrta, započinje na kraju ferate, lišena adrenalina vodi do vrha Malog a nakon njega za 10-tak minuta i do Velikog Šibenika. Staza uspona vodi najprije po grebenu kroz šumu izgorjelih borova a kada se iziđe na vrh ovog grebena uspon se nastavlja po rubnom grebenu iznad kuloara do vrha Mali Šibeni i do jednog od ljepših vidikovaca na Makarsku i njeno primorje. Ovaj dio uspona je označen malo izblijedjelom crvenom bojom, dosta učestalo i nije teško slijedti smjer uspona po spomenutim oznakama.

Na Malom Šibeniku se treba zadržati i uživati u prekrasnom pogledu na cijelo Makarsko primorje i otoke jer sa Velikog Šibenika gotovo da nema nikakvih vidika jer se nalazi u visokoj borovoj šumi. Malo dalje od samog vrha posječen je jedan dio borova tako da se otvorio pogled prema Svetom Juri i daljnjim biokovskim vrhuncima.

Ovu za sada jedinu feratu na Biokovu trasirao je i izgradio Ante Kotarac uz pomoć članova SAK „Extrema“ iz Makarske. Sajle su postavljene po lijevom grebenu i stalno ga prate do izlaza pod samim vrhom. Ferata je tehnički solidno urađena, uspon po njoj je razgledan dok ona sama daje dovoljno adrenalina da se odmah poželi ponoviti uspon.