Veliko Brdo (Nemčići) » PD Slobodan Ravlić (Lokva) » Sveti Jure » Očesci » Milići

Početna točka ovog planinarskog izleta je selo Veliko brdo, odnosno njegov zaselak Nemčići. Ako se dolazi sa zabiokovske strane Biokova, treba proći tunel Sveti Ilija i nastaviti vožnju prema gradu Makarska. Neposredno prije ulaska u ovaj grad, nakon što se prođu mjesta Baška voda, Promina i Krvavica, treba skrenuti lijevo na uži asflatni put koji vodi za selo Veliko brdo.

Kod crkve Svetog Jeronima u Velikom Brdu, mogu se pronaći prve markacije za ovaj planinarski izlet. Ako se ova točka uzme za početnu, tada tu treba parkirati automobil i nastaviti od crkve ravno uzbrdo do kraja asfaltne ceste u zaselku Nemčići. Ako se nastavi dalje sa automobilom, treba voziti do kraja asfaltne ceste u spomenutom zaselku i pored table sa smjerokazima ima mjesta za parkiranje nekoliko automobila, tu treba parkirati automobil jer je to početna točka ovog planinarskog izleta.

Od zaselka Nemčići uspon započinje iznad kuća i vodi kroz vinograde. Planinarska staza je dobro markirana i u samom početku vodi oštro izravno uzbrdo, pa se brzo dobiva na visini. Nakon izlaska na nekadašnju podzidanu pastirsku stazu, uspon se nastavlja po njoj, a ona se u serpentinama uspinje do pod Krjavu.

Nakon 25 minuta hoda stiže se na križanje planinarskih putova pod Krjavom na kojem treba skrenuti desno kroz usjek Stubica. Na ovom dijelu uspona kroz usjek pojedini dijelovi staze su postali vododerina i treba to uzeti u obzir. Za prolazak spomenutog usjeka treba oko 30 minuta hoda. Nakon ovog usjeka stiže se na Točila koja su u naravi strma padina ispod litica Štropca. Za prolazak Točila treba oko sat vremena, vidici su jako lijepi a planinarska staza prelazi s lijeve na desnu stranu kuloara i nastavlja po njoj preko glatkog ruba litice Solila, do izlaska na bikovsku visoravan. Za posljednji dio uspona po desnoj strani kuloara treba oko 40 minuta

Prije nastavka uspona prema PD Slobodan Ravlić na Lokvi, može se skrenuti desno na vrh Štropca (1444 m) zbog jako lijepog pogleda na Makarsku, obalu i otoke, za što treba odvojiti oko 30 minuta.

Nakon izlaska na biokovsku visoravan, uspon se nastavlja po planinarskoj stazi koja vodi po kamenitom zatravljenom terenu, koji stalno malo meandrira gore-dolje, do PD Slobodan Ravlić na Lokvi. Za ovu dionicu postupnog laganog uspoan treba oko 20 minuta.

Na Lokvi kod PD Slobodan Ravlić, ovaj smijer uspona na Svetog Juru se priključuje na Biokovsku Planinarsku Stazu (BPS). Od ovog križanja, nastavak uspona je moguć po dvije djelomično različite varijante:

Prva: Od spomenutog planinarskog doma treba nastaviti po BPS prema Vošcu do križanja planinarskih putova u Babinoj, na kojem treba skrenuti lijevo i nastaviti po planinarskoj stazi koja vodi od Makara preko Vošca do Svetog Jure. Nakon skretanja slijedi lagani uspon po hrptu vrha Troglav a nakon njega planinarska staza nekoliko puta vodi gore-dolje, izlazi na biokovsku asfaltnu cestu po kojoj se vraća do PK „Pod Svetim Jurom“, od koje započinje jako oštar ali kratak uspon do vrha.

Druga: Odmah iza planinarskog doma treba skrenuti na razvidan stjenoviti greben, i nastaviti po njemu obilazeći mnoge vrtače i ponikve. Planinarska staza je označena crvenim i bijelim štapovima i malim hrpama kamena. Ovaj smjer se spaja na prethodno opisani samo nekoliko minuta prije izlaska na biokovsku asfaltnu cestu. Ovaj smjer je puno ljepši od onog preko Babine Vrkle jer ima otvorene poglede cijelo vrijeme u svim smjerovima. U ovom planinarskom izletu izabrana je druga varijanta uspona.

Na vrhu, uz samu ogradu TV odašiljača, nalazi se kapelica Sv. Jure. Vrh Sv. Jure (1763 m) najviši je vrh na Biokovu i drugi najviši u Hrvatskoj. Vrh je velika stjenovita kupola, zauzeta TV toranjem. Do 1964. godine, kada je izgrađen ovaj objekt, na njemu je stajala kapelica Sv. Jure.

Metalni žig je ugrađen na kamen desetak metara jugozapadno od kapelice a sama vršna točka, označena geodetskim stupom, nalazi se u ograđenom prostoru i nije dostupna planinarima.

Misno slavlje u crkvici svetog Jure održava se zadnje subote u srpnju. Iako je 23. travnja svečev dan dugo vremena misa se slavila 31. kolovoza da bi se i taj datum sada pomakao na zadnju subotu srpnja, a sve radi vremenskih uvjeta planine. Vjernici je posjećuju cijele godine a posebno na svečev dan, na misno slavlje većina vjernika dolazi pješice opisanim stazama.

S vrha se pruža lijepi pogled neometan niti u jednom smjeru. Ovaj uspon je naporan, zahtjevan i ne smije se podcijeniti.

Spust s vrha najprije slijedi biokovsku cestu do „Zagoške krivine“ na kojoj skreće desno do vrha pored „Crne Ledenice“ i nastavlja dalje po krškoj goleti do Razvale. Sa razvale slijedi oštriji spust najprije po rijetkoj a poslije po sve gušćoj borovoj šumi do Očijeskih bunara.

Očesci se nalaze na 1135 metara nadmorske visine. Na ovoj lokaciji se nalaze tri nepresušna bunara na manjoj travnatoj zaravni.

Od Očijeskih bunara, planinarska staza ulazi u visoku bukovu šumu do zarušenih pastirskih staja koje se nalaze na koti od 830 m nadmorske visine. Nakon spomenutih staja slijedi silazak kroz rijetku bukovu šumu i visoku makiju sve do požarnog puta koji se nalazi na 550 m nadmorske visine. Nakon prelaska požarnog puta planinarska staza skreće prema zapadu, vodi uz suhozide sve do zaselka Milići koji je završna točka ovog planinarskog izleta.