Veliko Rujno-Liskovi dolci-Krapići-Bojinac (Bojin kuk)

Na križanju ispred hotela Alan, treba skrenuti desno u ulicu Put Bunara, zatim lijevo u Velebitsku i naposljetku desno u ulicu Blaženog Alojzija Stepinca i slijediti je do kraja asfaltirane ceste. Ovaj dio ceste prohodan je i za manje autobuse. Na kraju asfaltirane ceste uređeno je poveće parkiralište.

Ovdje se može ostaviti automobil i nastaviti pješke do Velikog Rujna. Sve je dobro opskrbljeno smjerokazima i markacijama.

Druga opcija je nastaviti desno makadamskom cestom koja vodi sve do kapelice Svete Bogorodice koja se nalazi na visoravni Veliko Rujno. Do ove točke može se doći osobnim automobilom. Tu treba parkirati automobil jer je to početna točka uspona ovog planinarskog izleta.

Od crkve Svete Bogorodice do Liskovog Dolca staza vodi po makadamskom zaprežnom putu. U početku se slijedi smjer prema zaselku Krapići. Neposredno prije spomenutog zaselka treba skrenuti lijevo a staza se počinje lagano uspinjati do Liskovog Dolca, u kojima i završava makadamski put.

U nastavku, planinarska staza počinje se malo oštrije uspinjati do križanja planinarskih putova na kojem treba skrenuti Desno, i nastaviti dalje po malo oštrijem usponu do Gornjih Liskovih Dolaca u kojima se nalazi križanje planinarskih putova na kojem treba skrenuti ljevo i nastaviti uspon po zapadnoj padini Bojinca.

U ovom planinarskom izletu, na spomenutom križanju, nastavljeno je ravno i u malo oštrijem usponu se dolazi na sedlo između kukova Bojinac i Orlovac.

Sa sedla slijedi dosta oštar i za prosječnog planinara, zahtijevan uspon na Bojinac, koji vodi uz glatku stijenu te koji je u najizloženijim dijelovima osiguran sajilom. Ovaj dio uspona zahtijeva dosta vještine slobodnog penjanja koje je djelomično osigurano sajilom.

Važna napomena: Ako se uspon izvodi u uvjetima mokre stijene, uspon se ne smije podcijeniti a trebaju ga nastaviti samo oni planinari koji imaju iskustva u penjanju u spomenutim uvjetima. Zbog loših završetaka krajeva sajile, nameće se kao obvezno korištenje penjačkih rukavica.

Nakon savladavanja spomenutog najizloženijeg dijela uspona, dolazi se u usjek između dva vrha ovog kuka. Uspon se nastavlja kroz usjek sve do izlaska na sedlo na kojem se ova staza spaja sa onom koja dolazi po zapadnom grebenu. Od ove točke slijedi minuta laganog uspona do vrha Bojinca.

Vidici s vrha su nezaboravni i nisu ometani niti u jednom smjeru. Prizori sa vrha pune dušu planinara, koji tada zaboravljaju proliveni znoj i uloženi napor da bi se stiglo do ovog mjesta.