Veliko Rujno-Milovačka gora-Bojinac (Bojin kuk)

Na križanju ispred hotela Alan, treba skrenuti desno u ulicu Put Bunara, zatim lijevo u Velebitsku i naposljetku desno u ulicu Blaženog Alojzija Stepinca i slijediti je do kraja asfaltirane ceste. Ovaj dio ceste prohodan je i za manje autobuse. Na kraju asfaltirane ceste uređeno je poveće parkiralište.

Ovdje se može ostaviti automobil i nastaviti pješke do Velikog Rujna. Sve je dobro opskrbljeno smjerokazima i markacijama.

Druga opcija je nastaviti desno makadamskom cestom koja vodi sve do kapelice Svete Bogorodice koja se nalazi na visoravni Veliko Rujno. Do ove točke može se doći osobnim automobilom. Tu treba parkirati automobil jer je to početna točka uspona ovog planinarskog izleta.

Od Svetišta BDM, treba se vratiti makadamskom cestom u smjeru Starigrada, do smjerokaza za skretanje Desno za uspon na Bojinac. Nakon skretanja, planinarska staza vodi po visoravni Veliko Rujno, zatim, nastavlja dosta oštrim usponom uz sjevernu stranu Milovačke gore, do izlaska na prijevoj iznad Velikog Dolca. Na ovom dijelu uspona, treba imati malo penjačkog iskustva, a mjesta koja su izloženija i teže savladiva prosječnim planinarima, dodatno su osigurana sajilom.

Izlaskom na prijevoj treba mnasztaviti dalje prema dobro vidljivoj stijeni Bojinca. Kada se dođe na križanje planinarskih putova, otvara se dilema: uspon se može nastaviti lijevo i desno.

Ako se skrene desno, taj smjer je i svježe markiran, nastavlja se uspon uz stijenu Bojinca, prolazi se pored Spilje koja je dorađena u planinarsko sklonište, i nastavlja se dalje do prijevoja.

Sa prijevoja se planinarska staza počinje spuštati, zaobilazeći sjevernu stranu Bojinca, sve do križanja sa planinarskom stazom koja dolazi sa Velikog Rujna preko Liskovih dolaca. Na ovom križanju treba skrenuti lijevo i nastaviti dalje po malo oštrijem usponu do Gornjih Liskovih Dolaca u kojima se nalazi križanje planinarskih putova na kojem treba skrenuti ljevo i nastaviti uspon po zapadnoj padini Bojinca. Ovaj uspon je manje zahtijevan i trebali bi ga birati planinari koji zaziru od izloženijih planinarskih staza.

U ovom planinarskom izletu, na prvospomenutom križanju planinarskih putova, nastavljeno je Ravno u smjeru Velikog Vaganca. Nakon prijeđenih 20-tak metara, na kamenu je označen smjerokaz za Bojinac. Planinarska staza vodi uz stijenu Bojinca do križanja planinarskih putova na kojem treba skrenuti Desno.

Nakon skretanja, planinarska staza najprije vodi uz monolitnu stijenu Bojinca sve do usjeka između kukova Bojinac i Orlovac. Uspon se nastavlja dalje kroz ovaj usjek a planinarska staza vodi dosta oštro uzbrdo, povremeno po glatkim kamenim pločama, sve do izlaska na sedlo između spomenuta dva kuka. Za savladavanje ovog dijela uspona najbolje je planinarske štapove staviti u ruksak jer je nužna česta upotreba ruku.

Sa sedla slijedi dosta oštar i za prosječnog planinara, zahtijevan uspon na Bojinac, koji vodi uz glatku stijenu te koji je u najizloženijim dijelovima osiguran sajilom. Ovaj dio uspona zahtijeva dosta vještine slobodnog penjanja koje je djelomično osigurano sajilom.

Važna napomena: Ako se uspon izvodi u uvjetima mokre stijene, uspon se ne smije podcijeniti a trebaju ga nastaviti samo oni planinari koji imaju iskustva u penjanju u spomenutim uvjetima. Zbog loših završetaka krajeva sajile, nameće se kao obvezno korištenje penjačkih rukavica.

Nakon savladavanja spomenutog najizloženijeg dijela uspona, dolazi se u usjek između dva vrha ovog kuka. Uspon se nastavlja kroz usjek sve do izlaska na sedlo na kojem se ova staza spaja sa onom koja dolazi po zapadnom grebenu. Od ove točke slijedi minuta laganog uspona do vrha Bojinca.

Vidici s vrha su nezaboravni i nisu ometani niti u jednom smjeru. Prizori sa vrha pune dušu planinara, koji tada zaboravljaju proliveni znoj i uloženi napor da bi se stiglo do ovog mjesta.