Vent » Hochjoch Hospiz Hütte » Seykogel

Ako se dolazi iz mjera Italije, nakon prolaska nekadašnjeg graničnog prijelaza Brenner, treba voziti u smjeru Innsbrucka, u kojem treba skrenuti lijevo na autoput A12 kojeg treba slijediti do skretanja prema poznatom austrijskom skijalištu Sölden. Kada se prođe potonje mjesto, vožnju treba nastaviti do sela Vent koje je početna točka ovog planinarskog izleta. Ako se dolazi iz smjera Njemačke, nakon prolaska Innsbrucka ponovo slijediti već opisane upute za nastavak vožnje.

Vent je tradicionalno alpinsko planinsko selo s dugom poviješću. Ovo selo je polazište brojnih alpskih odredišta kao što su planine: Wildspitze, Similaun, Weisskugel i još mnogih drugih ... S osnivanjem Austrijskog Alpina Kluba (Austrian Alpine Club) 1862. godine, započelo je novo poglavlje alpinizma i planinarenja u ovoj zemlji.

Svećenik Franz Senn, suosnivač njemačkog alpskog kluba (1869.) i kustos u Ventu, promovirao je alpinizam izgradnjom planinarskih staza i planinarskih skloništa. Želio je privući ljude zainteresirane za planinarenje a samim tm poboljšati ekonomsku situaciju stanovnika ove dolina.

Danas Vent potiče rekreativni turizam. Smještaj u njemu varira od hotela s 4 zvjezdice do jeftinijih planinarskih skloništa. Brojne pješačke staze vode do osam planinarskih skloništa i koliba savršene su za ugdnu šetnju, isto tako i za izazovne i zahtjevne višednevne planinarske ture. Dakle, ako se želie lagane planinarske staze ili zahtjevne alpske ture za visoke okolne vrhove - Vent nudi sve!

Za uspon na vrh Seykogel treba planirati dva dana za kondicijski slabije pripremljene planinare. Za bolje kondicijski pripremljene planinare, ovaj uspon se izvodi u jednom danu. Uz ovu dilemu da ocjenite svoje kondicijske sposobnosti, ovaj izlet se može podijeliti u dva, po svim planinarskim elementima, različita dijela. Prvi dio uspona vodi od Venta do Hochjoch Hospiz planinarskog doma a drugi dio do vrha Seykogel na kojem nema nikakvih obilježja.

Uspon u većini slučajeva započinje na parkiralištu početne stance žičare, a parkiranje se naplaćuje 4 Eura na dan. Parkirati se može i u naselju ali morate biti sigurni da vaš automobil neće nikome smetati, odnosno da se nalazi na parkiralištu hotela ili pansiona kojeg vi sami koristite za vaš smještaj.

Staza najprije vodi kroz naselje do starog mosta Vent Hotel Alt, prelazi most, nastavlja do malog drvenog mosta kojeg prelazi i prema smjerokazu treba slijediti markiranu stazu kroz dolinu Rofen do Hochjoch Hospiz Hütte. Ovdje treba napomenuti da je drveni most zapriječen ljesom koja se zaključava, a samo njen manji dio kroz koji prolaze pješaci, može se otvoriti. Za uspon do kolibe treba odvojiti oko 3 sata hoda.

Kao i sama Vent, Rofen je dio općine Sölden u Ötztalu. Rofen je najviše trajno naseljeno planinsko mjesto u Austriji. Dolina Rofen u blizini sela Vent je duga oko 10 km, a nalazi se u dolini Venter. Potok u dolini Rofen izvire iz ledenjaka Hintereisferner, s planine Weißkugel.

Tijekom ljeta, dijelove Rofentalove doline nastanjuju ovce s juga Tirola (iz Italije). Te ovce se dovode preko glavnog grebena na Ötztaler alpama. U listopadu 2011. godine Austrijska komisija za UNESCO je ovu migraciju upisala u Nacionalni registar nematerijalne kulturne baštine.

Pješačka staza vodi uz potok Rofner, između cvjetnih alpskih livada i sa pogledom na vječni led okolnih ledenjaka. Uz rijeku Rofner i njezin spektakularni kanjon, ne samo da se susreću glasnici iz davnih vremena, kao što je lovni logor ili „šuplji kamen“, nego se mogu vidjeti i manja nova umjetnička djela koja pričaju svoje priče. Godine 1933. Wildspitze je dobio križ na vrhu. Ovaj križ je skinut sa vrha, obnovljen je i postavljen u Rofenache između sela Vent i Rofen. To je jedino mjesto u ovoj dolini s koje se možete vidjeti Wildspitze. Na vrhu je 2010. godine postavljen novi križ. Na ovom dijelu uspona možete dokazati svoju hrabrost, dok prelazite ovjesni most, koji prelazi Rofnerov tok.

Ako se ne želi prehodati ovu lijepu dionicu uspona uz potok, može se doći automobilom do sela Rofen i neposredno prije prve kuće, s lijeve strane ceste, je parkiralište na kojem se može parkirati nekoliko automobila.

Ako se dolazi iz Venta, tada treba prijeći atraktivni viseći most, nastaviti hodati do glavne ceste na kraju koje se nalazi okretište za automobile, jer se sa njima može doći samo do ove točke, jer tu počinje pješačka staza. Na njenom početku nalaze se smjerokazi na kojima je ispisano okvirno vrijeme koje je potrebno do neke destinacije.

Uspon od ove točke se nastavlja uz lijevi kanjon rijeke Mitterbach. Nakon prijeđenih oko kilometar dolazi se do vodopada na spomenutoj rijeci. Planinarska staza vodi kroz prekrasan alpski krajolik, prolazi kroz nekoliko strmijih padina i na tim mjestima za siguran prolaz postavljene su sajile. Ovaj dio uspona nudi sve ljepote alpskog krajolika, upicuje se u srce planinara kojeg se nosi cijeli život.

Uspon se dalje nastavlja do mosta preko potoka Vernaglbacha (Cyprian-Granbichler-Weg). Vernaglbach je većim dijelom godine prilično divlji potok, tako da bi bio prilično velik izazov, doći do druge strane, bez ovog čvrstog mosta. Nakon prelaska mosta uspon se nastavlja po sve užoj i strmijoj dolini, sve do Hochjochhospizhütte koja se nalazi na 2412 m nadmorske visine. Ova planinarska kuća se nalazi na velikom križanju planinarskih staza od kojih jedna vodi do vrha Saykogel (3355 m).

Nakon planinarskog doma Hochjochhospizhütte, planinarska staza nastavlja strmo silazeći do mosta na rječici. Na ovom dijelu spusta ima dijelova koji su osigurani sajilama i na kojima se mora mjestimično pridržavati rukama. Nakon prelaska mostića, planinarska staza nastavlja oštro uzbrdo, u serpentinama, do položenijeg dijela na kojem se ova staza odvaja lijevo, prelazi preko potoka, nastavlja oštro uzbrdo ukoso prema ledenjaku Hochjochferner.

Dolaskom do ruba ovog ledenjaka uspon se nastavlja po grebenu prema vrhu Seykogel. Uspon po ovom grebenu ne treba podcjeniti jer on traži uz dobru fizičku, dobru i psihofizičku kondiciju. Planinarska staza vodi jako oštro uzbedo, po velikim gromadama granitnih ploča, više puta po jako ispostavljenoj i neosiguranoj stazi. Zbog tih okolnosti ovaj dio uspona treba ozbiljno shvatiti i ako se ima problema s visinom i prelaskom preko dosta uskih i jako ispostavljenih uspona i polica, ne treba se upuštati u njegovo osvajanje.

Ovakva je situacija sve do točke koja se nalazi 20-tak visinskih metara ispod samog vrha. Penjanje na sam vrh Seykogela prepušta se svakom planinaru da sam odluči jer do vrha ne vodi označena planinarska staza a na vrhu nema nikakvih oznaka niti upisnih kutija. Ovaj vidikovac koji se nalazi na olaninarskoj stazi neposredno ispod vrha zamjenjuje sam vrh, pa se većina planinara slika na tom mjestu, sa kojeg je panoramski pogled na gotovo cijeli park prirode Ötztal Alpa i vrhove: Hinterer Schwarze, Similaun, Finailspitze, Mutmalspitze, Hauslabkogel, ...... najkraće rečeno fascinantan.