Vent » Martin Busch Hütte » Marzellkamm » Merzellferner » Hintere Schwärze (Cime Nere)

Ako se dolazi iz smjera Italije, nakon prolaska nekadašnjeg graničnog prijelaza Brenner, treba voziti u smjeru Innsbrucka, u kojem treba skrenuti lijevo na autoput A12 kojeg treba slijediti do skretanja prema poznatom austrijskom skijalištu Sölden. Kada se prođe potonje mjesto, vožnju treba nastaviti do sela Vent koje je početna točka ovog planinarskog izleta. Ako se dolazi iz smjera Njemačke, nakon prolaska Innsbrucka ponovo slijediti već opisane upute za nastavak vožnje.

Planinarska staza vodi istočnom stranom doline Niedertal, stalno lijevom stranom kanjona rijeke Niedertalbach, dok se na njenom sjevernom kraju otvaraju vidici na planinu Similaun kao i na vrhove Diem Kögel i Schalfkogel.

Iz Venta do planinarskog doma Martin Busch Hütte vodi uska makadamska cesta koja je na početku zapriječena ljesom koja se zaključava pa nije moguć daljnji promet drugim automobilima osim onih lokalnih koji imaju ključeve od lokota. Negdje na pola puta uspona nalazi se planinarsko sklonište koje je zaključano pa ga tako i ne možemo zvati.

Na jednom dijelu uspona makadamska cesta je zapriječena ljesom koja je zaključana i na kojoj piše da je to učinjeno zbog odrona kamenja. Za planinare je napravljena redirekcija kojom se zaobilazi spomento područje potencijalnog odrona kamenja. Unatoč upozorenju, automobilisti, biciklisti i motoristi uredno nastavljaju spomenutom cestom, pa to čine i planinari.

Na smjerokazu pored Martin Busch Hütte piše da je potrebno vrijeme za uspona na Hintere Schwärze 4 sata. Obzirom da je staza uspona više puta mijenjala smijer zbog odrona dijelova planine, spomenuto vrijeme uspona može biti samo orjentacija.

Planinarska staza najprije vodi uz potok kojeg prelazi preko mosta nakon 200-tinjak metara.

Nakon prelaska mosta slijedi dosta oštar uspon uz sjeverni greben Merzelkamma. Nakon savladanih 265 m nadmorske visine dolazi se na travnatu zaravan na  kojoj se nalazi smjerokaz koji upućuje na skretanje lijevo prema Marzellkammferneru i vrhu Hintere Schwärze. Nakon skretanja planinarska staza vodi oko 100 m lagano se spuštajući niz travnatu padinu, a nakon toga kreće oštro nizbrdo, po serpentinama, do nove travnate zaravni, i na tom spustu gubi oko 80 m dosegnute nadmorske visine. PO spomenutoj travnatoj zaravni nastavlja oko 300 metara i dolazi do područja rasutog kamenjara. U toj točki prestaju i markacije i nastavkak spusta prema Marzellkammferneru prepušten je svakom planinaru da izabere najbolji i najsigurniji smjer. Planinari iz prethodnih uspona, kada su vidjeli da ovaj spust nije nimalo bezazlen, postavljali su malene piramidice koje mogu poslužiti kao orjentacija.

Ovaj labirint kamenih blokova, koji su često slobodni i ne ulijevaju povjeremje za siguran oslonac, i rasutog sitnog granitnog kamenjara, da bi se pronašao siguran spust do ledenjaka, nije nimalo lak.  Ova situacija je najsloženiji dio ovog planinarskog izleta. Najteži zadatak je izabrati točku u kojoj se daljnji uspon treba nastaviti po ledenjaku.

Ledenjak Marzellkamm ima tri nivoa sa različitim padinama, na kojima se lomi i stvara labirint velikih pukotina, koje zahtjevaju poseban oprez i izbor mjesta na kojima ih se može prijeći.

U ovom planinarskom izletu, prva razina ledenjaka savladavana je po njegovoj zapadnoj strani, jer je na toj padini bio gotovo potpuno otopljen i moglo se penjati po gnjecavom grebenu kojeg je on napravio. Na vrgu tog grebena, stavljeni su pojasevi i formiran je navez Pukotine u ledu su bile široke i dobro vidljive. Penjanje kroz labirint ovih pukotina nije lagan što posebno dolazi do izražaja kada se jedna razina mora prijeći na užim dijelovima a rascjep leda nije jasno vidljiv.

Nakon savladane ove razine, slijedi sljedeća koja se nalazi na malo položenijem terenu i ima manje velikih pukotina. Tu razinu se relativno brzo prođe i dođe se do pod vršni greben Hintere Schwärzea.

Na ovom posljednjem dijelu uspona nema pukotina u ledu i postoji samo jedan izloženiji dio koji se nalazi kada se dođe do zapadnog grebena po kojem se treba penjati do vrha. Naime, na jednom dijelu tog uspona, oko 50 m treba prijeći po izloženom grebenu prema sjevernoj strmoj strani (60 stupnjeva nagiba) uz uspon od 30-tak stupnjeva. Ovaj dio može biti jako zahtjevan i opasan ako se uspon izvodi po njegovoj zaleđenoj površini. U ovom usponu, obzirom da je prekinut zbog vremenskih uvjeta na stazi), nije utvrđeno kakva je izloženost ovog dijela (UIAA I), pa se o tome nemože direktno svjedočiti. Kada se savlada ovaj izloženi dio preostaje još 10-tak minuta laganog uspona do križa na samom vrhu.