Vent-Martin Busch Hütte-Merzellferner-Hintere Schwärze (Cime Nere)

Ako se dolazi iz smjera Italije, nakon prolaska nekadašnjeg graničnog prijelaza Brenner, treba voziti u smjeru Innsbrucka, u kojem treba skrenuti lijevo na autoput A12 kojeg treba slijediti do skretanja prema poznatom austrijskom skijalištu Sölden. Kada se prođe potonje mjesto, vožnju treba nastaviti do sela Vent koje je početna točka ovog planinarskog izleta. Ako se dolazi iz smjera Njemačke, nakon prolaska Innsbrucka ponovo slijediti već opisane upute za nastavak vožnje.

Planinarska staza vodi istočnom stranom doline Niedertal, stalno lijevom stranom kanjona rijeke Niedertalbach, dok se na njenom sjevernom kraju otvaraju vidici na planinu Similaun kao i na vrhove Diem Kögel i Schalfkogel.

Iz Venta do planinarskog doma Martin Busch Hütte vodi uska makadamska cesta koja je na početku zapriječena ljesom koja se zaključava pa nije moguć daljnji promet drugim automobilima osim onih lokalnih koji imaju ključeve od lokota. Negdje na pola puta uspona nalazi se planinarsko sklonište koje je zaključano pa ga tako i ne možemo zvati.

Na jednom dijelu uspona makadamska cesta je zapriječena ljesom koja je zaključana i na kojoj piše da je to učinjeno zbog odrona kamenja. Za planinare je napravljena redirekcija kojom se zaobilazi spomento područje potencijalnog odrona kamenja. Unatoč upozorenju, automobilisti, biciklisti i motoristi uredno nastavljaju spomenutom cestom, pa to čine i planinari.

Na smjerokazu pored Martin Busch Hütte piše da je potrebno vrijeme za uspona na Hintere Schwärze 4 sata. Obzirom da je staza uspona više puta mijenjala smijer zbog odrona dijelova planine, spomenuto vrijeme uspona može biti samo orjentacija.

Nova markirana staza koja se penje do početka grebena Marzellkamm, s njegove sjeverne strane, oštro se spušta na ledenjak Marzell pa u dijelovima godine kada je još puno snijega, na strmim padinama spomenutog grebena, teško je savladiv ovaj pristup spomenutom ledenjaku, zbog strmih i jako opasnih zasnježenih padina. U tom slučaju treba napustiti ovaj smijer uspona i orjentirati se na zaobilazak spomenutog grebena.

Planinarska staza najprije vodi uz potok kojeg prelazi preko mosta nakon 200-tinjak metara.Nakon prelaska mosta treba skrenuti lijevo u smjeru Hochwildehaus-a i spistiti se po markiranoj planinarskoj stazi gotovo do drugog mostića. U ovom spustu se izgubi oko 150 m nadmorske visine. Od ove točke pa do početka ledenjaka nema markirane staze pa je izbor smjera kretanja prepusšten svakom pojedincu.

Uspon se odvija cijelo vrijeme po strmim padinama s jedne strane grebena Marzellkamm i s druge strane padine In der Schwärze. Kroz spomenuti usjek teče jako izdašan potok, koji se hrani vodom iz ledenjaka, pa na njega se mora stalno paziti. Padine grebena Marzellkamm su prije desetak godina imale jake odrone, pa hodanje sa ove strane (desna strana gledano u smjeru uspona) je gotovo onemogućeno. Druga strana je malo „pitomija“ ali je zbog svih okolnosti jako podložna lavinama i odronu kotrljajućeg kamenja, pa se to mora stalno imati u vidu.

Kada se savlada nemarkirani uspon kroz spomenutu dolinu, izlazi se na ledenjak. Od ove točke započinje ležerniji uspon u proljeće i rano ljeto. Na ledenjaku se još nisu otvorile pukotine pa treba samo savladati nadmorsku visinu. U toplijim danima ovog perioda, tvrdoća snijega u kasnijim dnevnim satima, nije dobra, pa treba računati na stalno propadanje i jako zahtjevno savladavanje uspona zbog toga.

Ledenjak Marzellkamm ima tri nivoa sa različitim padinama, na kojima se lomi i stvara labirint velikih pukotina, koje zahtjevaju poseban oprez i izbor mjesta na kojima ih se može prijeći, ako se uspon odvija u kasnim ljetnim i ranim jesenskim uvjetima.

U ovom planinarskom izletu, prva razina ledenjaka savladavana je po njegovoj istočnoj strani i izlaskom na slijedeću razinu (vidjeti u tragovima uspona), ledenjak se priječi do pod samo završno bilo vrha Hintere Schwärze, u smjeru jugoistok-sjeverozapad. Nakon savladane ove razine, slijedi sljedeća koja se nalazi na malo položenijem terenu i ima manje velikih pukotina. Tu razinu se relativno brzo prođe i dođe se do pod vršni greben Hintere Schwärzea.

Na ovom posljednjem dijelu uspona nema pukotina u ledu i postoji samo jedan izloženiji dio koji se nalazi kada se dođe do zapadnog grebena po kojem se treba penjati do vrha. Naime, na jednom dijelu tog uspona, oko 50 m treba prijeći po izloženom grebenu prema sjevernoj strmoj strani (60 stupnjeva nagiba) uz uspon od 30-tak metara. Ovaj dio može biti jako zahtjevan i opasan ako se uspon izvodi po njegovoj zaleđenoj površini. U ovom usponu, obzirom na izvrsne snježne uvjete, ovaj dio nije bio nimalo problematičan za savladavanje ako se imaju u vidu sigurnosni uvjet. No međutim, iako sigurnosni uvjeti nisu bili problem, savladavanje istog je otežavala rahlost snijega i stalno propadanje.

Neposredno ispod vršnog grebena je sedlo sa kojeg predstoji još 10-tak minuta uspona, po nabacanim granitnim stijenama, do križa na samom vrhu.