Vent » Martin Busch Hütte » Ötzi Fundstalle » Fineilspitze (3516 m)

Ako se dolazi iz smjera Italije, nakon prolaska nekadašnjeg graničnog prijelaza Brenner, treba voziti u smjeru Innsbrucka, u kojem treba skrenuti lijevo na autoput A12 kojeg treba slijediti do skretanja prema poznatom austrijskom skijalištu Sölden. Kada se prođe potonje mjesto, vožnju treba nastaviti do sela Vent koje je početna točka ovog planinarskog izleta. Ako se dolazi iz smjera Njemačke, nakon prolaska Innsbrucka ponovo slijediti već opisane upute za nastavak vožnje.

Planinarska staza vodi istočnom stranom doline Niedertal, stalno lijevom stranom kanjona rijeke Niedertalbach, dok se na njenom sjevernom kraju otvaraju vidici na planinu Similaun kao i na vrhove Diem Kögel i Schalfkogel.

Uspon u većini slučajeva započinje na parkiralištu početne stance žičare, a parkiranje se naplaćuje 4 Eura na dan. Parkirati se može i u naselju ali morate biti sigurni da vaš automobil neće nikome smetati, odnosno da se nalazi na parkiralištu hotela ili pansiona kojeg vi sami koristite za vaš smještaj.

Staza najprije vodi kroz naselje do starog mosta Vent Hotel Alt, prelazi most, nastavlja do malog drvenog mosta kojeg prelazi i prema smjerokazu treba slijediti markiranu stazu kroz dolinu Niedertal do Martin Busch Hütte. Ovdje treba napomenuti da je drveni most zapriječen ljesom koja se zaključava, a samo njen manji dio kroz koji prolaze pješaci, može se otvoriti. Za uspon do kolibe treba odvojiti oko 2,5 sati hoda.

Olaninarska staza vodi zapadnom stranom doline Niedertal, stalno lijevom stranom kanjona rijeke Niedertalbach, dok se na njenom sjevernom kraju otvaraju vidici na planinu Similaun kao i na vrhove Diem Kögel i Schalfkogel. Cijela ova dionica uspona vodi po makadamskoj cesti koju lokalni stanovnici koriste za snabdjevanje, a po njoj mogu voziti sva terenska vozila.

Jedan dio ove dionice koja vodi po makadamskoj cesti, zapriječen je ljesom i zahtijeva se skretanje sa makadamske ceste, a planinarska staza se spušta do rijeke Niedertalbach, prelazi preko nje preko mosta i nastavlja po desnoj strani kanjona uzvodno i nakon oko 1,5 km ponovo se vraća preko novog pješačkog mosta na makadamsku cestu. Ovo skretanje je objašnjeno na način da se na tom dijelu očekuje odronjavanje kamenja pa se korištenje makadamske ceste ne preporučuje. Većina pješaka obiđe postavljenu ljesu i nastavi dalje po makadamskoj cesti na ososbnu odgovornost. Po ovoj cesti voze automobili za snabdjevanje, motoristi i biciklisti pa nije jasno zašto je zapriječeno samo za pješake?

Negdje na polovini ovog dijela uspona nalazi se planinarsko sklonište Schafer Hütte (2246 m), koje može poslužtit u slučaju neočekivane i brze promjene vremena. Ova dionica započinje na 1910 m a završava na 2501 m nadmorske visine, kod kolibe Martin Busch Hütte. Dužina ove dionice je 8,3 km. Iz iznesenih podataka vidi se da je to lagana šetnja za dušu planinara. Posebno ako se ovome doda stalni šum rijeke Niedertalbach, koja se hrani bezrojnim manjim alpskim potocima koji se slijevaju niz padinu u nezaboravnim vodopadima.

Izgradnja planinarskog doma Martin Busch započela je tridesetih godina prošlog stoljeća, ali nije dovršena do 1953. godine zbog rata. Budući da je planinarski dom smješten na poznatoj dugačkoj planinarskoj stazi E5, često se događa da nema dovoljno kreveta u visokoj sezoni, pa je zbog toga značajno umanjena posjećenost ovog kraja.

Nakon rekonstrukcije planinarskog doma u 2013. godini, dodani su moderni sanitarni čvorovi ali još uvijek nije proširen smještajni kapacitet. Za lijepog vremena, najugodnije mjesto u planinarskom domu je terasa s prekrasnim pogledom na okolne planine.

Unatoč povlačenju ledenjaka, planinarski dom Martin Busch je još uvijek Eldorado za klasične visoke ture, kao što su: Hinterer Schwarze, Similaun, Finailspitze, Mutmalspitze, Hauslabkogel, ...... To su vrhovi koji mogu zadovoljiti sve adrenalinske težinske uspone pa se u njima mogu pronaći sve grupe planinara i alpinista.

Kao posebno mogu se izdvojiti dvije znamenitosti ovog područja: panoramska planinarska staza preko grebena Marzellkamm i lokacija Ötzi u Tisenjochu.

Od planinarskog doma Martin Busch, oko pola sata nastavlja se planinarskom stazom prema planinarskom domu Similaun sve dok se ne stigne na raskrižje planinarskih staza na kojem treba skrenuti desno prema Tisenjochu u kojem se nalazi spomenik Ötzi-Ledeni čovjek. Nakon skretanja planinarska staza vodi preko alpskih pašnjaka na kojima se susreću veća stada ovaca, stalno umjereno dobivajući na visini sve dok se ne dođe na prijevoj na kojem su ozidane dvije veće piramidice. Sa ovog prijevoja se otvaraju prekrasni vidici na mnogobrojne vrhove veće od 3000 m i uz to na dva velika ledenjaka Niederjochferner i Marzellferner.

U nastavku, nakon ovog prijevoja, planinarska staza vodi preko granitnog kamenjara i zaostalih snježnih dijelova, stalno se lagano uspinjći, dok ne stigne podno Tisenjocha do kojeg se stiže u malo oštrijem usponu, najprije po leenjaku a zatim po kamenitom grebenu pa ponovo po ledenjaku na kraju kojeg se nalazi spomenik „Ötzi-Ledeni čovjek“ (Ötzi Fundstalle).

Sa područja nekadašnjeg ledenjaka Tisenjoch, od spomenika Ötzi Fundstalle, započinje jako oštar uspon uzbrdo po serpentinama do izlaska na prijevoj između Fineilspitze (3516 m) i Hauslabjocha (3279 m). Kada se dođe na spomenuti prijevoj, daljnji uspon je moguć po dva grebena. Istočni greben vodi odmah sa spomenutog prijevoja prema vrhu dok se zapadni greben nalazi nekoliko stotina metara dalje i za njega treba obići gornji rub ledenjaka Hochjoch s lijeve strane po djelomično označenoj planinarskoj stazi i po kamenjaru ili s desne strane po grebenu ledenjaka do samog usponskog zapadnog grebena.

Uspon na vrh po zapadnom grebenu je najčešći. On nije pretjerano rizičan iako ima nekoliko dosta ispostavljenih dijelova na kojima bi planinari koji imaju strah od visine mogli imati problema. Pri usponu nema kontinuirane markacije pa se smjer prepušta planinarima. Za uspon treba gotovo kontinuirana upotreba ruku pa je štapove i ruksak najbolje ostaviti na njegovom početku.

Vršna točka se nalazi na uskom izduženom grebenu a kod križa koji je označava jedva da ima mjesta za trojicu ljudi. Pogledi sa vrha su fascinantni i otvoreni u svim smjerovima. Teško je nabrojati što se sve sa njega vidi pa će ovdje biti preskočeno.