Vent » Martin Busch Hütte » Seykogel (3355 m)

Vent je tradicionalno alpinsko planinsko selo s dugom poviješću. Ovo selo je polazište brojnih alpskih odredišta kao što su planine: Wildspitze, Similaun, Weisskugel i još mnogih drugih ... S osnivanjem Austrijskog Alpina Kluba (Austrian Alpine Club) 1862. godine, započelo je novo poglavlje alpinizma i planinarenja u ovoj zemlji.

Svećenik Franz Senn, suosnivač njemačkog alpskog kluba (1869.) i kustos u Ventu, promovirao je alpinizam izgradnjom planinarskih staza i planinarskih skloništa. Želio je privući ljude zainteresirane za planinarenje a samim tm poboljšati ekonomsku situaciju stanovnika ove dolina.

Danas Vent potiče rekreativni turizam. Smještaj u njemu varira od hotela s 4 zvjezdice do jeftinijih planinarskih skloništa. Brojne pješačke staze vode do osam planinarskih skloništa i koliba savršene su za ugdnu šetnju, isto tako i za izazovne i zahtjevne višednevne planinarske ture. Dakle, ako se želie lagane planinarske staze ili zahtjevne alpske ture za visoke okolne vrhove - Vent nudi sve!

Za uspon na vrh Seykogel treba planirati dva dana za kondicijski slabije pripremljene planinare. Za bolje kondicijski pripremljene planinare, ovaj uspon se izvodi u jednom danu. Uz ovu dilemu da ocjenite svoje kondicijske sposobnosti, ovaj izlet se može podijeliti u dva, po svim planinarskim elementima, različita dijela. Prvi dio uspona vodi od Venta do Martin Busch planinarskog doma a drugi dio do vrha Seykogel na kojem nema nikakvih obilježja.

Uspon u većini slučajeva započinje na parkiralištu početne stance žičare, a parkiranje se naplaćuje 4 Eura na dan. Parkirati se može i u naselju ali morate biti sigurni da vaš automobil neće nikome smetati, odnosno da se nalazi na parkiralištu hotela ili pansiona kojeg vi sami koristite za vaš smještaj.

Staza najprije vodi kroz naselje do starog mosta Vent Hotel Alt, prelazi most, nastavlja do malog drvenog mosta kojeg prelazi i prema smjerokazu treba slijediti markiranu stazu kroz dolinu Niedertal do Martin Busch Hütte. Ovdje treba napomenuti da je drveni most zapriječen ljesom koja se zaključava, a samo njen manji dio kroz koji prolaze pješaci, može se otvoriti. Za uspon do kolibe treba odvojiti oko 2,5 sati hoda.

Staza vodi istočnom stranom doline Niedertal, stalno lijevom stranom kanjona rijeke Niedertalbach, dok se na njenom sjevernom kraju otvaraju vidici na planinu Similaun kao i na vrhove Diem Kögel i Schalfkogel. Cijela ova dionica uspona vodi po makadamskoj cesti koju lokalni stanovnici koriste za snabdjevanje, a po njoj mogu voziti sva terenska vozila. Jedan dio ove dionice koja vodi po makadamskoj cesti, zapriječen je ljesom i zahtijeva se skretanje sa makadamske ceste, a planinarska staza se spušta do rijeke Niedertalbach, prelazi preko nje preko mosta i nastavlja po desnoj strani kanjona uzvodno i nakon oko 1,5 km ponovo se vraća preko novog pješačkog mosta na makadamsku cestu. Ovo skretanje je objašnjeno na način da se na tom dijelu očekuje odronjavanje kamenja pa se korištenje makadamske ceste ne preporučuje. Većina pješaka obiđe postavljenu ljesu i nastavi dalje po makadamskoj cesti na ososbnu odgovornost. Po ovoj cesti voze automobili za snabdjevanje, motoristi i biciklisti pa nije jasno zašto je zapriječeno samo za pješake?

Negdje na polovini ovog dijela uspona nalazi se planinarsko sklonište Schafer Hütte (2246 m), koje može poslužtit u slučaju neočekivane i brze promjene vremena. Ova dionica započinje na 1910 m a završava na 2501 m nadmorske visine, kod kolibe Martin Busch Hütte. Dužina ove dionice je 8,3 km. Iz iznesenih podataka vidi se da je to lagana šetnja za dušu planinara. Posebno ako se ovome doda stalni šum rijeke Niedertalbach, koja se hrani bezrojnim manjim alpskim potocima koji se slijevaju niz padinu u nezaboravnim vodopadima.

Izgradnja planinarskog doma Martin Busch započela je tridesetih godina prošlog stoljeća, ali nije dovršena do 1953. godine zbog rata. Budući da je planinarski dom smješten na poznatoj dugačkoj planinarskoj stazi E5, često se događa da nema dovoljno kreveta u visokoj sezoni, pa je zbog toga značajno umanjena posjećenost ovog kraja.

Nakon rekonstrukcije planinarskog doma u 2013. godini, dodani su moderni sanitarni čvorovi ali još uvijek nije proširen smještajni kapacitet. Za lijepog vremena, najugodnije mjesto u planinarskom domu je terasa s prekrasnim pogledom na okolne planine.

Unatoč povlačenju ledenjaka, planinarski dom Martin Busch je još uvijek Eldorado za klasične visoke ture, kao što su: Hinterer Schwarze, Similaun, Finailspitze, Mutmalspitze, Hauslabkogel, ...... To su vrhovi koji mogu zadovoljiti sve adrenalinske težinske uspone pa se u njima mogu pronaći sve grupe planinara i alpinista.

Kao posebno mgu se izdvojiti dvije znamenitosti ovog područja: panoramska planinarska staza preko grebena Marzellkamm i lokacija Ötzi u Tisenjochu.

Planinarski doma vrijedi posjetiti drugu subotu u rujnu da bi se prisustvovalo spektakularnom događaju povratka ovaca koje su bile na ljetnoj ispaši u dolini Niederthal, prema Južnom Tirolu. Naime, Tijekom ljeta, dijelove Niederthal doline nastanjuju ovce s juga Tirola (iz Italije). Te ovce se dovode preko glavnog grebena na Ötztaler alpama. U listopadu 2011. godine Austrijska komisija za UNESCO je ovu migraciju upisala u Nacionalni registar nematerijalne kulturne baštine.

Od planinarskog doma planinarska staza za kratko slijedi onu koja vodi prema Similaunhütte, do raskrižja planinarskih putova na kojem prema smjerokazu skreće desno prema Seykogelu. Nakon skretanja uspon se nastavlja malo oštrije uzbrdo, preko lijepih alpskih pašnjaka, koje presjeca niz potoka koji se strmoglavljuju s okolnih visokih vrhova i ledenjaka.

Kada se prođe nadmorska visina od približno 2900 m, planinarska staza dolazi do grebena po kojem se nastavlja daljnji uspon. U početku planinarska staza vodi po dobrom putu koji što se više uspinje postaje strmiji i neugodniji za savladavanje jer vodi preko većih odlomljenih granitnih gromada, pa se povremeno moraju koristiti i ruke za savladavanje staze. Ovakva je situacija sve do točke koja se nalazi 20-tak visinskih metara ispod samog vrha i na tom dijelu nema nikakvih ekstremnije ispostavljenih dijelova.

Penjanje na sam vrh Seykogela prepušta se svakom planinaru da sam odluči jer do vrha ne vodi označena planinarska staza a na vrhu nema nikakvih oznaka niti upisnih kutija. Ovaj vidikovac koji se nalazi na olaninarskoj stazi neposredno ispod vrha zamjenjuje sam vrh, pa se većina planinara slika na tom mjestu, sa kojeg je panoramski pogled na gotovo cijeli park prirode Ötztal Alpa i vrhove: Hinterer Schwarze, Similaun, Finailspitze, Mutmalspitze, Hauslabkogel, ...... najkraće rečeno fascinantan.