Vent » Rofen » Breslauer Hütte » Kuloar Mitterkarjoch » Ledenjak Taschach » Wildspitze (3768 m)

Ako se dolazi iz smjera Italije, nakon prolaska nekadašnjeg graničnog prijelaza Brenner, treba voziti u smjeru Innsbrucka, u kojem treba skrenuti lijevo na autoput A12 kojeg treba slijediti do skretanja prema poznatom austrijskom skijalištu Sölden. Kada se prođe potonje mjesto, vožnju treba nastaviti do sela Vent koje je početna točka ovog planinarskog izleta. Ako se dolazi iz smjera Njemačke, nakon prolaska Innsbrucka ponovo slijediti već opisane upute za nastavak vožnje.

Vent je tradicionalno alpinsko planinsko selo s dugom poviješću. Ovo selo je polazište brojnih alpskih odredišta kao što su planine: Wildspitze, Similaun, Weisskugel i još mnogih drugih ... S osnivanjem Austrijskog Alpina Kluba (Austrian Alpine Club) 1862. godine, započelo je novo poglavlje alpinizma i planinarenja u ovoj zemlji.

Svećenik Franz Senn, suosnivač njemačkog alpskog kluba (1869.) i kustos u Ventu, promovirao je alpinizam izgradnjom planinarskih staza i planinarskih skloništa. Želio je privući ljude zainteresirane za planinarenje a samim tim poboljšati ekonomsku situaciju stanovnika ove dolina.

Danas Vent potiče rekreativni turizam. Smještaj u njemu varira od hotela s 4 zvjezdice do jeftinijih planinarskih skloništa. Brojne pješačke staze vode do osam planinarskih skloništa i koliba, savršene su za ugdnu šetnju, isto tako i za izazovne i zahtjevne višednevne planinarske ture. Dakle, ako se žele lagane planinarske staze ili zahtjevne alpske ture na visoke okolne vrhove - Vent nudi sve!

Kao i sama Vent, Rofen je dio općine Sölden u Ötztalu. Rofen je najviše trajno naseljeno planinsko mjesto u Austriji. Dolina Rofen u blizini sela Vent je duga oko 10 km, a nalazi se u dolini Venter. Potok u dolini Rofen izvire iz ledenjaka Hintereisferner, s planine Weißkugel.

Tijekom ljeta, dijelove Rofentalove doline nastanjuju ovce s juga Tirola (iz Italije). Te ovce se dovode preko glavnog grebena na Ötztaler alpama. U listopadu 2011. godine Austrijska komisija za UNESCO je ovu migraciju upisala u Nacionalni registar nematerijalne kulturne baštine.

Pješačka staza vodi uz potok Rofner, između cvjetnih alpskih livada i sa pogledom na vječni led okolnih ledenjaka. Uz potok Rofner i njegov spektakularni klanac, ne samo da se susreću glasnici iz davnih vremena, kao što je lovni logor ili „šuplji kamen“, nego se mogu vidjeti i manja nova umjetnička djela koja pričaju svoje priče. Godine 1933. Wildspitze je dobio križ na vrhu. Ovaj križ je skinut sa vrha, obnovljen je i postavljen u Rofenache između sela Vent i Rofen. To je jedino mjesto u ovoj dolini s koje se možete vidjeti Wildspitze. Na vrhu je 2010. godine postavljen novi križ. Na ovom dijelu uspona možete dokazati svoju hrabrost, dok prelazite ovjesni most, koji prelazi Rofnerov tok.

Ako se ne želi prehodati ovu lijepu dionicu uspona uz potok, može se doći automobilom do sela Rofen i neposredno prije prve kuće, s lijeve strane ceste, je parkiralište na kojem se može parkirati nekoliko automobila.

Ako se dolazi iz Venta, tada treba prijeći atraktivni viseći most, nastaviti hodati do glavne ceste na kraju koje se nalazi okretište za automobile, jer se sa njima može doći samo do ove točke. Neposredno, na kraju ovog okretišta, nalazi se ljesa koju treba otvoriti i koja je početak planinarske staze.

U nastavku uspona, planinarska staza vodi u serpentinama, jako oštro uzbrdo, i zahtijeva dosta snage i kondicije. Na ovom dijelu uspona prolazi se po tratini alpskih livada, po kojima vodi ugažena planinarska staza. Sa svakim napravljenim korakom i dosegnutom nadmorskom visinom, otvaraju se nezaboravni vidici na okolne planine i posebno na dolinu Venter. Planinarska staza stalno vodi pored potoka koji svojim šumom daje poseban ugođaj usponu. Kada se dođe do smjerokaza koji se nalazi neposredno iza mostića, ova planinarska staza se ubada u onu koja dolazi iz smjera Stabliena. Nakon prolaska spomenutog križanja planinarskih putova  uspon se nastavlja ponovo dosta oštro uzbrdo, po kamenitom terenu sve do planinarskog doma Breslauer Hütte.

Od Breslauer Hütte planinarska staza vodi preko kuloara Mitterkarjoch i ledenjaka Taschach do vrha Wildspitze i klasificira se kao Normalweg (Via Normale). Prvi dio ovog uspona, koji vodi od Breslauer Hütte do Mitterkarjoch kuloara, nije težek niti naporan i dobro dođe za zagrijavanje. Na njemu se može opušteno planinariti i ne stresno uživati u ovom alpskom ambijentu.

Mitterkarjoch kuloar je prva veća i zahtjevnija prepreka na usponu prema ovom vrhu. Ovaj kuloar je u naravi strmina nagiba 50-55 %, koju treba savladati. Prvi dio ovog oštrog uspona, u najvećem dijelu godine je pokriven snijegom pa se u tom slučaju treba dodatno osiguravati i na taj način prevenirati potencijalnu nesreću. Kada nema snijega na ovom dijelu se nalazi sipar pa je u tim uvjetima uspon nešto lakši. Kada se dođe do točke u kojoj se ovom centralnom kuloaru s lijeve strane priključi nešto kraći i strmiji novi kuloar, izgrađena je ferata sa njegove desne strane. Ova ferata je dugačka oko 150 m i težinski se klasificira kao B-C. Ukoliko u ovom kuloaru ima dosta vlažnog snijega koji bi mogao pokrenuti lavinu,  u  tom slučaju ne može se nigdje skloniti i procjena je da se ne može gotovo ništa učiniti osim prepustiti se sudbini.

Odmah iza Mitterkarjoch kuloara izlazi se na ledenjak Taschach. Prelazak preko ovog ledenjaka nije zahtjevan i ne predstavlja poteškoće osim što treba voditi brigu o pukotinama u njemu i obvezno treba imati svu potrebnu opremu za ovakve situacije. Uspon na vršnu piramidu je dosta strm i treba koristiti cepin i dereze, dok je zadnjih nekoliko metara uspona uz stijenu dosta zahtjevno ali savladivo. Ukoliko bi ovaj zadnji zahtjevniji dio predstavljao poteškoće, treba postaviti dodatno osiguranje. Zbog visine ovog vrha, niti u jednom dijelu godine, ne može se isključiti zasnježena ili zaleđena staza, pa to treba imati u vidu i pripremiti adekvatnu opremu za njeno sigurno savladavanje.

Vrh Wildspitze obilježen je velikim željeznim križem u koji je smještena i upisna knjiga. Na njemu ima mjesta za desetak planinara, pa za većih gužvi vikendima, nema mjesta niti vremena za uživanje u pogledu, koji je vrijedan sveg uloženog truda i prolivenog znoja.

Povratak sa vrha do Wildspitze do planinarskog doma Breslauer Hütte je istim putem po kojem je obavljen uspon.