Vrgorac » Matokit vrh Sveti Rok

Planina Matokit duga je oko 8 km a pruža se u smjeru sjeverozapad – jugoistok, od Pivčeva polja na Zapadu do grada Vrgorca na istoku.

Najviši vrh Matokita, Sv. Rok, nalazi se na 1063 m nadmorske visine, a na njega vode dvije markirane planinarske staze – jedna iz Ravče, mjestašca koje se nalazi s južne strane Matokita, i druga iz Vrgorca, grebenom planine.

Ako se dolazi na ovaj planinarski izlet autocestom A1, istu treba napustiti na izlazu Vrgorac. Nakon prolaska naplatnih kućica, vožnju treba nastaviti u smjeru Vrgorca do semaforiziranog križanja. Na tom križanju treba skrenuti lijevo na nekadašnju regionalnu cestu D62 (smjer Split). Nakon skretanja vožnju treba nastaviti do križanja sa ulicom Antuna Gustava Matoša u koju treba skrenuti desno i voziti po njoj do kraja na kojem se treba skrenuti lijevo u ulicu Hrvatskih Velikana i nastaviti vožnju po njoj do križanja sa ulicom Pod Matokitom u koju treba skrenuti desno. Nakon skretanja treba nastaviti vožnju po njoj do kraja asfalta (pratiti smjerokaze za kuću Barbara), i tu treba parkirati automobil. Ova pozicija je i zamišljena kao početna točka uspona na Matokit.

Od početne točke uspon treba nastaviti 50-tak metara po betoniranoj cesti koja vodi prema kući za odmor, do smjerokaza za skretanje desno za uspon na Matokit. Nakon skretanja na planinarsku stazu, uspon se nastavlja dalje po njoj, prolazi se preko makadamske ceste koja vodi za tvrđau i nastavlja se dalje malo oštrije uzbrdo, kroz mješovitu šumu sa dosta velikih borova, koja daje ugodnu hladovinu, do izlaska na zaravan Poljica (460 m).

Nakon izlaska na spomenutu zaravan, uspon se nastavlja po njoj do grebena po kojem započinje dosta oštar uspon uzbrdo.

Kada se po spomenutom grebenu iziđe na prijevoj, od kojeg se mora proći gotovo po polegnutom, mjestimično jako uskom hrptu, do dolaska pod drugi greben. Ovaj prijelaz može biti opasan ako puše jak vjetar. Uspon po njemu mjestimično vodi po uskom hrptu koji sa obje starne ima duboku provaliju. Za savladavanje ovog dijela uspona, često treba upotreba ruku.

Nakon savladavanja spomenutog hrpta, slijedi ponovo uspon po kamenitom grebenu, na kojem također povremeno treba upotreba ruku, do izlaska na malo položeniju stazu 200-tinjak metara prije vrha Sveti Rok, po kojoj se stiže na njega. Planinarska staza najprije prolazi pored male kapelice Svetog Roka, zatim pored velike ploče sa natpisom imaena i nadmorske visine vrha, na kojoj se nalazi i planinarski žig, da bi na kraju stigla na vrh označen većom gomilom kamenja. Na ovoj gomili, na većoj kamenoj ploči, ponovo se nalazi natpis imena i nadmorske visine vrha.

Ukratko:Staza je uhodana i markirana, zahtijeva solidnu fizičku spremu kao i dosta opreza, budući da trenutak nepažnje vrlo lako može značiti uganuće ili lom noge. Međutim, spomenute poteškoće su sitnica u usporedbi sa zadovoljstvom koje Matokit pruža planinaru.

Tijekom cijelog uspona pruža se spektakularan pogled na Vrgorac u podnožju planine te na Ljubuški s druge strane polja, a sa Svetog Roka odlično se vide vrh Pelješca i Hvar na jugu, planine Čvrsnica, Vran, Prenj i Velež na sjeveru i sjeveroistoku kao i planina Biokovo, te vrhovi Sv. Mihovil te Šibenik i Mali Šibenik na zapadu.

Zanimljivo je spomenuti da se sve do nedavno, među hrvatskim planinarima, vodila polemika što je Matokit - brdo ili planina, a tek 2005. godine vrh Sv. Rok je uvršten kao kontrolna točka u Hrvatsku planinarsku obilaznicu.

Bio Matokit brdo ili planina uspon na njega predstavlja jedinstven doživljaj koji se može preporučiti svim planinarima.