Vusanje-Zaselak Zarunice-Zla Kolata (2534 m)-Ravna Kolata (2556 m)-Zaselak Zarunice-Vusanje

Iz Zagreba postoje tri najjednostavnija prilaza do mjesta Gusinje: a) Zagreb-Nova Gradiška-Zenica-Sarajevo-Goražde-Bijelo polje-Gusinje. Dužina ovog prilaza je 707 km i treba oko 10,5 sati vožnje; b) Zagreb-Beograd-Čačak-Užice-Bijelo polje-Gusinje. Dužina ovog prilaza je 792 km i treba 10 sati vožnje; c) Zagreb-Split-Vrgorac-Čapljina-Stolac-Trebinje-Nikšić-Podgorica-  Gusinje. Dužina ovog prilaza je 831 km i treba oko 12 sati vožnje.

Prema gore navedenom, ako se na ovaj izlet kreće iz područja Zagreba, najoptimalnija je varijanta a) a samo nešto malo lošija ali skuplja varijanta b). U ovom izletu je odabrana varijanta prilaza pod c) jer je bilo planinara koji su sudjelovali na ovom izletu sa područja Rijeke pa je zbog toga i bila jedino moguća.

Kolatu čine tri kraka: Dobra Kolata (Maja Kolata), Zla Kolata (Kolata E Keqe) i Ravna Kolata (Podi E Kolates). Greben prva dva presjeca granična linija, dok se Ravna Kolata u potpunosti nalazi u Albaniji. Zla Kolata (2534 m) je najviši vrh Crne Gore.

Uspon na Kolatu (2534 m) započinje iz Vusanja, sa 980 m nadmorske visine. Sam uspon tehnički nije zahtjevan, ali kondicijski se može svrstati u red težih uspona. Do zadnjeg kraja grebena Ravne Kolate i povratka do početne točke izleta, treba savladati oko 25 kilometara hoda i 1900 m ukupne visinske razlike.

Niti prilaz sa albanske strane iz doline Valbona nije značajno lakši. Početna točka uspona je još niža i nalazi se na 925 m nadmorske visine.

Iz Crnogorskog gradića Gusinje, u kojem se nalazi i upravni centar NP „Prokletije“, treba nastaviti vožnju do susjednog sela Vusanje. U Vusanju, neposredno prije džamije treba skrenuti lijevo na usku asfaltnu cestu. Ovo mjesto može biti početna točka za planinare koji dolaze na nju sa osobnim automobilom, koji ima nisko podvozje. Za planinare koji do ove točke dolaze sa osobnim automobilima koji imaju normalno podvozje ili sa terenski vozilom, vožnja se može nastaviti do zaselka Zarunice, koji je udaljen 1,75 km od spomenutog skretanja. Na samom ulasku u zaselak Zarunice, s lijeve strane na povećoj livadi, ima dosta mjesta za parkiranje automobila. U ovom planinarskom izletu ovo je bila početna točka uspona.

Od početne točke, planinarska staza vodi kroz zaselak još 300-stotinjak metara po makadamskom putu, sa kojeg skreće lijevo na dobru građenu pješačku stazu, koja dalje vodi kroz visoku bukovu šumu. Nakon 45 min. hoda dolazi se na prostranu veliku livadu na kojoj se nalazi Katuna Zarunice, koji je nastanjen od proljeća do jeseni i koji nudi osnovne namirnice: pivo, kavu i svoje mliječne proizvode od ovaca i krava.

U nastavku uspona od ovog Katuna, planinarska staza vodi po građenom pješačkom putu, nakon nekoliko 100 m prolazi pored izvora vode. Pored ovog izvora nalazi se križanje planinarskih staza na kojem je u ovom planinarskom izletu nastavljeno dalje po građenoj pješačkoj stazi, koja je dio obilaznice „Vrhovi Balkana“, sve do izlaska na zaravan, koja se nalazi nekoliko 100 m prije sedla, koje je granica između Crne Gore i Albanije. Do ove točke ova pješačka staza je povremeno markirana pločicama prethodno spomenute planinarske obilaznice.

U ovom planinarskom izletu, na početku spomenute zaravni, skrenuto je desno na nemarkirani dio, koji vodi preko livada i nekoliko lako prolaznih kamenih barijera do silaska u podnožje Dobre Kolate. Tu se ovaj komad nemarkirane planinarske staze križa sa dobro uhodanim pješačkim putom, na koji treba skrenuti desno i nakon dvjestotinjak metara stiže se do prostrane livade u centru koje se nalaze smjerokazi i dolazi se na markiranu planinarsku stazu.

Na ovoj krškoj poljani ispod Dobre Kolate, vidljivi su tragovi napuštenog katuna. Na spomenutoj poljani je križanje planinarskih staza. U ovom planinarskom izletu, na ovo križanje se došlo iz smjera prijevoju Bora (Qafa e Borit), lijevo se nastavlja ka prevoju Preslopit (Qafa e Preslopit), odnosno vrhovima Kolata. Tu treba skrenuti lijevo! Riječ Ćafa (Qafa) na albanskom jeziku označava prijevojnu točku i sedlo.

U nastavku uspona, započinje zahtjevniji dio na kojem se po pretežno kamenitoj podlozi dolazi na prvi prijevoj, od kojega započinje uspon po jednom izuzetno lijepom alpskom krajoliku a planinarska staza meandrira gore-dolje sve do skretanja u široki kuloar između Dobre i Zle Kolate.

Na ovom dijelu uspona prolazi se i pored jednog geomorfološkog objekta odnosno ledene pećine. Ako su veće vrućine, ulaskom u ovu pećinu, može se dobro osvježiti. Pećina se nakon tridesetak metara obrušava u provaliju na dnu koje je vječiti snijeg. Za ulazak u pećinu treba imati čeonu lampu jer njen kraj nije ograđen niti označen na bilo koji način.

Ulaskom u kuloar između spomenutih dviju Kolata započinje najprije uspon po kamenjaru po sjeveroistočnom dijelu Zle Kolate, nakon savladavanja istog prelazi se preko kuloara na jugozapadni dio Dobre Kolate, po kojem se u dosta oštrom i djelomično eksponiranom usponu izlazi na selo između spomenutih dviju Kolata.

Na ovom sedlu treba skrenuti desno. Nakon skretanja slijedi uspon po podobro uhodanoj stazi, koja pretežno vodi po travnatoj podlazi, za petnaestak minuta stiže se na najviši vrh Crne Gore odnosno na vrh Zla Kolata.

Vidici sa ovog vrha su izuzetno lijepi. Jako dobro se vide ostali dijelovi Prokletija sa njihovim svim najznačajniji vrhovima.

U ovom planinarskom izletu sa Zle Kolate, najprije se spustilo do sedla sa kojeg se nastavlo dalje po pretežno travnatom proplanku do vidikovca na kraju Ravne Kolate, sa kojeg je izuzetno lijep pogled na dolinu Valbona. Od vidikovca se treba vratiti do vrha Ravne Kolate koji je i najviši vrh od spomenute tri Kolate. Ovaj vrh nije gotovo s ničim označen. Na njemu ima samo manja gomila kamenja koja označava vrh. Nema nikakvih natpisa niti uobičajene kutija s upisnom knjigom.

S vrha Ravne Kolate, treba se vratiti na sedlo između Dobre i Zle Kolate, a nakon toga po stazi uspona treba se spustiti do podnožja na livadu sa smjerokazima ispod Dobre Kolate.

U ovom planinarskom izletom, odabran je silazak lijevo po markiranoj  planinarskoj stazi, koja najvećim dijelom vodi po dosta teškom kamenitom terenu, dok se ne dođe na račvanje ugašenih planinarskih staza.

Na ovom račvanju planinarska staza desno je markirana i po njoj se stiže do izvora vode koji se nalazi povrh livada na kojima se nalazi Katun Sima. Ako se odabere smjer lijevo, tada u nastavku nema markacija, u najvećem dijelu planinarska staza je dobro ugažena i lako se slijedi a mjestimično je ometana prevrnuti granama i zaraslom niskim raslinjem. Ulaskom u šumu zbog opalog lišća, mjestimično se teže slijedi ugažena staza, pa ako se nema neki navigacijski uređaj, može doći do lutanja. Na kraju, i po ovoj stazi dolazi se do križanja kod izvora povrh spomenutog Katuna.

Od ovog izvora silazak se nastavlja po stazi uspona sve do parkirališta u zaselku Zarunice, koje je i završna točka ovog planinarskog izleta.