Zvirnjača » Velika Ljubuša (Crnovrh)

Ljubuša planina je na široko razvučena s blagim kosama prema visokim poljima u kršu, i bez istaknutih grebena i visova.

Do njenih obronaka, vrhova i kosa, možemo doći iz više pravca: Tomislavgrada, Zvirnjače (Kupresa) ili sa zapadnog oboda ramske tektonske potoline.

Sam trag ove staze nastao je prilikom markiranja već starije i zapuštene staze.

Planina Ljubuša, nastajala je i oblikovana kroz dugo razdoblje geološke prošlosti. Na polovini sjeveroistočne padine Velike Ljubuše, administrativna je granica općina Tomislavgrad i Prozor – Rama. U središnjem dijelu Ljubuše, postoje tri naziva Crni vrh i tri naziva Ljubuša.

Neravne i strmije padine i kose su pod travom za košnju ili za ispašu. Pašnjaci Ljubuše su prostrano i kvalitativno među najvećima i najboljima u Europi. Hodasmo po mnogobrojnim plitkim vrtačama, po boginjavom kršu.

Planina Ljubuša ima svoje specifične vrtače. Planinu Ljubušu nije lako upoznati i spoznati, osobito u jednom danu. Tako je raznolika, privlačna, pitoma i srdačna. Teško je reći kad je Ljubuša ljepša, ljeti ili zimi.

Na visini ove i drugih planina, zrak je znatno rjeđi i bez sitne prašine i čestica dima. Važna posljedica, za posjetitelje planina, je bolje zdravlje. Lijepi vidici, geo i biološke značajke Ljubuše su nezaboravni. Zato smo, ponovno, hodili dolovima i visovima Ljubuše planine.

Planina je gola, surova, a opet pitoma hraniteljica kroz povijest. Nekada puna života, o čem najbolje svjedoče povijesni spomenici.

Osojnica dijeli Ljubušu od Proslapske planine. Osojnica je bogata crnogoričnom šumom a iza Osojnice dolazi uzvišenje Vaboč koji je obrastao bukovom šumom, ostalo područje je manje-više golet. Na Ljubuši se mogu naći stećci, zidane lokve (Bilanski konak - Omoljska lokva, Mala kakavica) koje su urađene na isti način i po istom projektu te nekoliko običnih lokava (Donji bunari s živom vodom, Puljina lokva).  U području Donjih bunara nalazi se pećina Lujin dućan (prema putopisu Jovana Popovića sa početka 20. stoljeća) bila je nastanjena u 18. stoljeću u kojoj je bila kovačija. Sada se vide tragovi vukova  koji zalaze u nju, zatim nekoliko, napola srušenih, objekata gdje je planinsko dobro „Čvrsnica“ u prošlom stoljeću držalo par tisuća ovaca, 500-tinjak volova, sirana, štala, tri bunara, kupalište za ovce itd. (http://www.tomislavcity.com)

Tu je i izvor „Velika kapavica“ koji ne presušuje kroz cijelu godinu. Kraljica svih građevina je lokva sa živom vodom na „Velikim bunarima“ koja je načinjena u doba Austrougarske. Rađena od klesanog kamena 70-80 metara lijevo iznad nje nalazi se kaptaža s 10-tak izvora koji su kamenim kanalom spojeni u klesanu lokvu. Od živog svijeta na lokvi u Donjim bunarima ima tritona, a od biljnog procvjetala crnjuša, šafran itd. (http://www.tomislavcity.com)

Na ramskom dijelu ima puno ostataka života na Ljubuši. Zanimljiv je izvor i bunar Tresulja, puno ćemerenih čatrnja, razuđenost putova kojima uz male popravke mogu prometovati automobili.

U srce Ljubuše se može doći za 70 minuta pješice iz Proslapske planine, terenskim autom se može obići gotovo svaki dio, a autom od Orašca se dođe u središte za oko 40 minuta. Tako je sve blizu, a za mnoge daleko i nepoznato. (http://www.tomislavcity.com)