Zanimanje za planine i planinarenje bilo je uvijek usađeno u bit mog postojanja.
U mladim danima rijetko sam išao osvajati vrhove pošto je društvo uvijek vuklo na neke druge stvari.
Corona je bilo vrijeme zatvaranja...odrađivanja poslova od kuće i prilika za lutanje planinama kad god je vrijeme dopuštalo?
Imao sam psa koji je obožavao šetnju pa nas nije trebalo gurati kako bi se penjali na gorja i Kvarnera i Gorskog kotara.
Godinama prije prolazio sam sve poznate vrhove oko Platka... Snježnik, Guslica,
Na kraju, višekratno uspinjanje na ista mjesta postalo je monotono i dosadno.
Na tim putešestvijama oko je primjetilo puno manjih i interesantnih vrhova...planinarima uglavnom nepoznatih a opet lijepih,sa prekrasnim pogledom na Kvarner..poput Jazvine, Vela i Mala Peša, Bogdin, Glog, Lisina...
Kako sam prešao pola stoljeća života neke duže i jače ture postale su nešto što ostavljam mladima,a sam sebi nalazim neke kraće,manje atraktivne na kojima većinom nema markiranih staza.
Kako se dobro snalazim u navigaciji i nikad mi nije predstavljao problem lutati po šumama a iskustvom shvatio da to avanturi daje još veću draž.
U svom blogu pokušat ću predstaviti neke od tih manjih,zaboravljenih vrhova koji po ljepoti pogleda nimalo ne zaostaju za medijski razvikanijim.
Nisam od planinara koji trče za pečatima,već sam od onih koji nigdje ne žure.
Dolaskom na vrh uživam u ljepoti krajolika…popijem čaj iz termosice…pojedem sendvič…dalekozorom pregledam obzor…proučim kartu i kompasom potražim nepoznate vrhove.
Zato morate uzeti u obzir varijablu kako vrijeme GPX traga zna biti uvećano za te sitne radosti…
Na kraju…pokušat ću nagovoriti moju dragu prijateljicu koja me ponekad prati u avanturama da iz ženskog kuta napiše pokoju riječ i doda koju impresiju ?
Krivljanski vrh
Iz smjera Rijeke nastavimo prema Matuljima pa na zaobilaznici izađemo na izlaz Jušići-Trinajstići.
Na lokalnoj cesti Jušići-Rukavac kod bivše firme "Javor" Jušići skrenemo na usku asfaltiranu cestu prema bivšoj deponiji Osojnica i nastavimo ravno nekih 3,5 km do sela Kriva gdje asfalt završava te parkiramo automobil.
Nastavljamo ravno po bijeloj izlokanoj cesti koja je izgrađena od talijanske vojske za potrebe alpskog bedema "Valle Alpino",serije betonskih bunkera koja se prostire od hrvatske po cijeloj gornjoj granici italije sve do francuske.
Nakon nekih 1 km hoda lijevo nalazi se mali šumski put koji vodi prema Krivjanskom vrhu
do kojeg nam je potrebno malo uspinjanja uz napomenu da put nije markiran pa treba samo slijediti uspon ili za manje sigurne pomoć GPS-a ili kompasa?
Dolaskom na vrh visine 719 mt pogledom potražimo crnogorično drvo koje se nalazii na sjevero-istoku,ili uz pomoć priloženog GPX traga i kompasa potražimo smjer kretanja.
Nakon 100 metara dolazimo do kamene griže na koju se uspnemo pa dolazimo na ciljano odredište.
Sa vidikovca se pruža prekrasan pogled od Slovenije do Grobničkih alpi,pa prema planinanama Gorskog kotara,dalje do Velebita, prema Kvarneru i moru.
Staza je nezahtjevna i vrlo kratka pogodna za neki brzi kratki izlet u prirodu.
Za uspon je potrebno nekih pola sata,a pri silasku 20-25 minuta.
Za one avanturističkog duha i ljubitelje povijesti jedan duboko ukopani bunker iz vremena italije kao dio već spomenutog "Vallo alpino"nalazi se nekih 400 metara niže od početne točke našeg pohoda ,a ulaz je ispod ceste u dolcu nekih 50 mt iznad napuštene kuće i mjesta Zdemer.
Prilažem detalje puta,trag na topo krati i 3D prikaz uspona na Google Maps.