Zanimanje za planine i planinarenje bilo je uvijek usađeno u bit mog postojanja.
U mladim danima rijetko sam išao osvajati vrhove pošto je društvo uvijek vuklo na neke druge stvari.
Corona je bilo vrijeme zatvaranja...odrađivanja poslova od kuće i prilika za lutanje planinama kad god je vrijeme dopuštalo?
Imao sam psa koji je obožavao šetnju pa nas nije trebalo gurati kako bi se penjali na gorja i Kvarnera i Gorskog kotara.
Godinama prije prolazio sam sve poznate vrhove oko Platka...Snježnik,Guslica,Planina,Risnjak,Primorski Klek,Nebesa,Tuhobić....
Na kraju,višekratno uspinjanje na ista mjesta postalo je monotono i dosadno.
Na tim putešestvijama oko je primjetilo puno manjih i interesantnih vrhova...planinarima uglavnom nepoznatih a opet lijepih,sa prekrasnim pogledom na Kvarner..poput Jazvine,Vela i Mala Peša,Bogdin,Glog,Lisina...
Kako sam prešao pola stoljeća života neke duže i jače ture postale su nešto što ostavljam mladima,a sam sebi nalazim neke kraće,manje atraktivne na kojima većinom nema markiranih staza.
Kako se dobro snalazim u navigaciji i nikad mi nije predstavljao problem lutati po šumama a iskustvom shvatio da to avanturi daje još veću draž.
U svom blogu pokušat ću predstaviti neke od tih manjih,zaboravljenih vrhova koji po ljepoti pogleda nimalo ne zaostaju za medijski razvikanijim.
Nisam od planinara koji trče za pečatima,već sam od onih koji nigdje ne žure.
Dolaskom na vrh uživam u ljepoti krajolika…popijem čaj iz termosice…pojedem sendvič…dalekozorom pregledam obzor…proučim kartu i kompasom potražim nepoznate vrhove.
Zato morate uzeti u obzir varijablu kako vrijeme GPX traga zna biti uvećano za te sitne radosti…
Na kraju…pokušat ću nagovoriti moju dragu prijateljicu koja me ponekad prati u avanturama da iz ženskog kuta napiše pokoju riječ i doda koju impresiju ?
