Ako se ljeti iz Podgorice uputi prema sjeveru, putem koji Crnogorsko primorje spaja sa Srbijom, iz ravne kotline i gotovo tropske vrućine, čak i do 40 stupnjeva C, nakon samo po ure vožnje direktno se ulazi u kontinentalnu, odnosno planinsku klimu. Građen prije više desetljeća put vodi kroz Platije, veličanstveni kanjon rijeke Morače. Iznad vozila koja posmatrana sa vrha litice izgledaju kao jedva vidljive i jedva pokretne točkice, sklapaju se tamni kameni planinski zidovi. Pored puta je ponor na čijem dnu kao srebrni končić vijuga rijeka Morača. Čovjek ne može a da se ne upita da li je moguće da je sav taj bezdan stvorila ta naizgled uska i plitka rječica?
Sjeverni dio Crne Gore je oblast visokih krečnjačkih planina. Sa zaravni i površi nadmorske visine oko >1.700 metara, izdižu se prostrani planinski vijenci i grebeni (Durmitor, Vojnik, Moračka Kapa, Maganik), visoki preko 2.000 metara. Crno jezero na Durmitoru nalazi se na nadmorskoj visini od 1.422 m. Rijeka Piva, Tara, Morača, Ćehotina i njihove pritoke su u krečnjačkom dijelu terena izdubile duboka, relativno uska korita, strmih strana – kanjone jedinstvene po ljepoti i veličini.
Najznačajnije planine na ovom području su: Durmitor (2523 m); Maglić (2386 m), Bioč(2396 m) i Volujak (2337 m); Pivska planina (2094 m); Sinjavina (2277m); Moračke planine (2277 m); Maganik (2139 m); Bjelasica (2139 m); Komovi (2487 m); Kučke planine (2184 m) i Prokletije (2534 m).
Na crnogorskim planinama se nalazi 250 vrhova viših od 2000 metara. Najviši od njih su Kolac (Zla Kolata ili Maja Kolata, 2534 m) i Maja Rosit (2524 m) na Prokletijama i Bobotov Kuk (2523 m) u masivu Durmitora.
